Pula

Biskupija porečko-pulska – Metropolija riječka
Samostan sv Antuna
Varaždinska 2 – 52100 PULA
tel/fax. 052 – 216 225
  • E-mail: info@svetiantunpula.com

    fra Diego Deklić, vijećnik Kustodije, gvardijan, župnik
    fra Leopold Mičić, vijećnik Kustodije, vikar, ekonom, vicemagister postulanata, župni vikar
    fra Gabrijel Bošnjak, 
    magister postulanata (član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda)
    fra Job Mikolić, povjerenik za Svetište Gospe od Milosti u Šijani
    fra Mario Zrakić,
    predavač crkvene glazbe, (član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda)

    Osnutak i gradnja

    Samostan u Puli utemeljen je s dopuštenjem Generalnog ministra Reda od 29. listopada 1927., a sagradila ga je Mletačka provincija sv. Franje. Kamen temeljac crkve postavljen je 1929., a građena je po nacrtu arhitekta Guida Brassija, tesanim kamenom, kako bi skladno pratila monumentalnu Arenu. Crkvu je blagoslovio provincijal 1931. godine.

    Crkva, posvećena sv. Antunu Padovanskom, dobila je i oltare sv. Antuna i Blažene Djevice Marije. Zvonik, visok 45 metara, završen je 1932., a na njegov vrh postavljen je kip sv. Antuna – znak prepoznatljiv u cijelome gradu.

    Samostan je građen od 1932. do 1934., kada je ujedno uređivana i unutrašnjost crkve.

    Djelovanje kroz povijest

    Braća su od početka vršila službu Božju, propovijedanje i ispovijedanje, pomagali su okolnim župnicima te djelovali u vojnom dušobrižništvu. Godine 1939. crkva sv. Antuna proglašena je župnom crkvom.

    Nakon Drugoga svjetskog rata došlo je do velikih previranja. Mirovnim ugovorom u Parizu 1947. Istra pripada Hrvatskoj, Mletačka braća napuštaju Pulu, a samostan je nacionaliziran i oduzet. Dekretom Reda od 20. prosinca 1948. samostan i župa povjereni su našoj Provinciji u teškim okolnostima: braća su do 1951. morali stanovati u Šijani, tri kilometra dalje, dok se nisu vratili u samostan (koji ipak nije bio denacionaliziran).

    U tom su vremenu braća unijela novi pastoralni duh: osnovali su muški pjevački zbor, uredili knjižnicu i obogatili crkvu umjetninama – triptihom o životu sv. Franje (Alfred Peruško, 1967.), kipom sv. Antuna (Lojzika Ulman) i mozaikom Krista Spasitelja u apsidi (Josip Botteri).

    Značenje

    Samostan sv. Antuna Padovanskoga u Puli spada među najmlađe franjevačke kuće Istre, ali je zbog svoje povijesne simbolike, monumentalne arhitekture i plodnog pastoralnog rada postao jedno od najvažnijih duhovnih središta grada. Njegov visoki zvonik i kip sv. Antuna i danas dominiraju pulskim obzorjem, podsjećajući na vjernost i prisutnost franjevaca.

 

Važnija slavlja:

Sv. Antun Padovanski (13.VI.) i Uznesenje B. D. M. (15.VIII.).

Literatura

Stanko Škunca, Govor na spomendan 50. god. crkve sv. Antuna u Puli, Vjesnik franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, Zadar 1981, br. 6., str 378-384.