Gubitci i novi početak
Rapalskim ugovorom od 12. studenoga 1920. Provincija sv. Jeronima izgubila je važne samostane: provincijalni u Zadru, novicijat u Kopru, samostan u Nerezinama i svetište BDM u Barbanu.
U takvim okolnostima rađala se želja za novim uporištem. Planirala se gradnja kuće na Sušaku, ali ponuđena lokacija na Vežici – tada udaljenom predjelu s tek jednom kapelicom – nije prihvaćena. Kao idealno mjesto izabran je grad Crikvenica, u središtu Hrvatskog primorja, s obećavajućom budućnošću. Taj izbor pozdravili su senjski biskup Ivan Starčević, mjesni župnik Antun Rigoni i vjernici, osobito odani sv. Antunu Padovanskom.
Dolazak braće i gradnja samostana
Prvi franjevci, fra Pavao Dodič i fra Leonard Mihalić, stigli su polovicom 1926. iz Košljuna i nastanili se u maloj kućici uz kapelu sv. Antuna.
Godine 1927. započinje gradnja samostana – jednostavne jednokatnice. Izgradnju je omogućio mještanin Luka Car, koji je Provinciji dao beskamatni zajam na neodređeni rok.
Gradnja crkve
Već 1928. krenula je i gradnja crkve, prema nacrtu arhitekta V. Zelinskog, u romaničkom stilu. Pročelje je od klesanog kamena iz badijskog kamenoloma, a unutrašnjost jednostavna i svijetla.
U crkvi su tri oltara:
-
glavni oltar od trogirskog kamena, polukružnog oblika (arh. J. Denzler, Split),
-
pobočni oltar od crnog mramora iz Ljubljane, s kipom sv. Antuna, rad akademskog kipara Zvonka Cara,
-
pobočni oltar s triptihom: Gospa od Mira u sredini, sv. Franjo i sv. Nikola Tavelić sa strane (akademski slikar Bruno Bulić).
U dnu apside postavljena su tri vitraja radionice I. Marinkovića iz Zagreba prema slikama O. Antoninija: Gospa Bezgrešnog začeća, sv. Franjo kako propovijeda pticama i sv. Antun kako propovijeda ribama.
Dimenzije crkve: duljina (do prezbiterija) 25,8 m, širina 10,3 m, visina 10,5 m. Prezbiterij je viši od lađe 0,6 m.
Gradnju su omogućili milodari vjernika i dobročinitelja, koje je marno prikupljao starješina fra Stjepan Rade. Crkvu je 1939. posvetio senjski biskup Viktor Burić.
Zvonik je u novije vrijeme, brigom fra Lava Krivića, djelomično obložen kamenom iz Pučišća na Braču.
Pastoralno djelovanje
Braća su od početka obavljala široku apostolsku djelatnost:
-
pomagali i zamjenjivali župnike u okolici,
-
vodili stalnu katehizaciju zaselaka,
-
nakon II. svjetskog rata preuzeli upravu župa Bribir i Tribalj,
-
pružali duhovnu asistenciju bolesnicima i redovnicama.
U novije vrijeme samostan se snažno uklopio u pastoral turista. Smješten na sjevernom rubu Crikvenice, postao je središte novog dijela grada.
Važnija slavlja tijekom godine:
sv. Antun Padovanski (13.VI.) kada dolaze hodočasnici čak iz Gorskog kotara.