Počeci i osnutak
O podrijetlu samostana sv. Duje postoje različita predanja: prema jednima su ga benediktinci pozvali da ga sagradi sv. Franjo osobno, koji je poslao fra Flora, dok su benediktinci darovali crkvicu sv. Duje i kuću; prema drugima, samostan i crkvu podigla je patricijska obitelj na zemljištu koje su franjevcima ustupili benediktinci iz Ćokovca.
Crkva sv. Duje prvi se put spominje 8. travnja 1370. u oporuci Mavra Grisogona, koji određuje gradnju današnje crkve. Njegova majka Pelegrina 1384. sklapa ugovor o gradnji s dubrovačkim graditeljem Jurjem Miljanovićem, a 1389. daruje posjede franjevcima prognanima iz Bosne. Ti se bosanski franjevci spominju i u popisu samostana provincije Sklavonije (1382.), a 1392. ista donatorica određuje da im se podigne i samostan.
Gradnja samostana započinje oko 1394., a u punoj funkciji bio je u drugoj polovici XV. stoljeća. Od izvornog sklopa sačuvana je blagovaonica.
Crkva i umjetnine
Prvotna je crkvica povećana 1401., a današnji renesansni oblik datira iz vremena prije 1554. godine (na portalu se nalazi Alešijev reljef sv. Jeronima s tim datumom).
-
Oltari:
-
glavni oltar posvećen sv. Mariji i sv. Jeronimu, sa slikom,
-
lijevi oltar sv. Franje, sa slikom i velikim raspelom,
-
desni oltar Bezgrješnog začeća, sa starom slikom.
-
-
Nadgrobne ploče u crkvi (od 1562.) nose grbove i oznake zanimanja (mač, kubura, polumjesec, zvijezda).
-
U kasnijem razdoblju (1848.) fra Ljudevit Benčić dodaje tri mramorna oltara:
-
glavni oltar sa slikama sv. Duje i Gospe od Škapulara,
-
oltar sv. Bonaventure i Gospe,
-
oltar Bezgrješnoga začeća s prikazom Dispute.
Uz njih su bila i dva drvena oltara (sv. Antuna Padovanskog i sv. Sebastijana).
-
Crkva je prekrivena pločicama u prezbiteriju i sakristiji 1912., a sadašnji drveni strop datira iz 1959. godine.
Klaustar i samostan
Klaustar je skroman, s lukovima i bijelim kamenim stupovima, vjerojatno građen u prvoj polovici XVI. stoljeća, nakon povećanja crkve. Najstariji grob u klaustru datira iz 1569.
U samostanu je 21. kolovoza 1464. održan pokrajinski kapitul Reda pod predsjedanjem generalnog vikara fra Marka iz Bologne, na kojem se raspravljalo o ujedinjenju dalmatinske, dubrovačke i bosanske vikarije.
Povijesne mijene
Zbog zabrane Republike sv. Marka, bosanski franjevci nisu mogli ostati u mletačkom području, pa samostan ulazi u sastav Provincije sv. Jeronima.
-
Godine 1579. bilježi se zajednica od sedmorice redovnika.
-
U XVIII. st. katkada ih je bilo i do petorice svećenika.
-
Od francuske vladavine nadalje u samostanu su obično dvojica svećenika i jedan brat laik.
Franjevci su pastorizirali doseljenike iz Bosne, pomagali župnicima Pašmana, Ugljana i biogradskoga primorja, a između dva rata upravljali župom Tkon. Od 1972. braća opslužuju i župe Ždrelac, Banj i Dobropoljana.
Doprinos zajednici
Franjevci su kroz stoljeća pomogli razvoju mjesta:
-
gradili su pristanište,
-
utemeljili prvu školu u samostanu i darovali zemljište za novu,
-
osnovali čitaonicu (1907.),
-
unapređivali poljoprivredu – sadnju murava za svilene bube, uzgoj vinograda i maslinika.
Kulturne i duhovne vrijednosti
U samostanu je danas izložba knjiga i rukopisa, umjetnina, crkvenog posuđa i ruha, predmeta ručnog rada i arheoloških nalaza. Knjižnica i zbirka svjedoče o bogatoj kulturnoj tradiciji.
Samostan pruža prostore za odmor katoličkim organizacijama i karitativnim ustanovama.
Obnove u novije doba
Između 1979. i 1990., najvećim dijelom vlastitim sredstvima, provedene su brojne obnove:
-
krov crkve (1979.),
-
sanacija samostana (1982.),
-
obnova gustijerne (1983.),
-
uređenje južnog krila (1984.),
-
obnova zvonika miniranog u II. svjetskom ratu (1985.),
-
popločavanje klaustra bračkim kamenom (1986.),
-
obnova knjižnice i stana (1988.–1989.),
-
asfaltiranje prilaznog puta (1989.),
-
uređenje srednjeg krila zgrade.
Važnija slavlja:
sv. Duje (7.V.), sv. Ante (13.VI.), Gospa od Anđela (2.VIII.) i sv. Franjo Asiški (4.X.).