Franjevačka provincija
Sv. Jeronima U DALMACIJI I ISTRI
Sv. Jeronima U DALMACIJI I ISTRI
Menu
Franjo, sin trgovca iz Asiza, bio je sin svojega vremena, Uprkos klasnih borbi i ratova, ljudi su i tada, kao i sada, željeli bolji život. Franjo je sanjao o počastima viteštva i kako bi ispunio svoje snove pošao u rat. Ranjen, dolazi kući na oporavak. Potaknut Duhom, Franjo duboko razmišlja o promjeni stvari, počevši od sebe. Njegov razgovor s Kristom ga je preobrazio da se potpuno posveti tome da postane što sličniji Isusu.
Franjin neobični način života privukao je i mnoge druge. Ljudi su pristupali njegovoj družini prigrlivši odricanja od zemaljskih stvari da bi slijedili Krista u redovništvu. Žene su isto željele živjeti njegov jednostavan život siromaštva. Siromašne gospođe iz Asiza okupljene oko Klare da bi učili od Franje. Muževi i žene s obiteljima i zaposlenjem htjeli su živjeti kao Franjo koliko god je to moguće. Na njihov zahtjev, napisao je Pravilo slično Pravilu koje je pripravio svojoj braći redovnicima. To je bio početak Reda Asiških Pokornika. Papa Honorije III. potvrdio je Pravilo 1221. godine.
Za vrijeme Franjinog života, mnogi su pripadali Redu Pokornika. S prigodnim zastojima, Red je nastavio svoj razvoj kroz osam stoljeća. Pravilo je bilo prerađivano nekoliko puta. Krajem trinaestoga stoljeća Red je bio poznat kao Treći Red sv.Franje. Godine 1289, Papa Nikola IV. potvrdio je reviziju Pravila koje je ostalo nepromijenjeno tokom šest stoljeća. Tokom devetnaestog stoljeća, ozbiljo su počele socijalne reforme u Evropi. Papa Leon XIII., Franjevački Trećoredac, kome je uključivanje u socijalne reforme bio prioritet, potvrdio je reviziju Pravila. Počev od 1883., to Pravilo je u upotrebi skoro jedno stoljeće. II. Vatikanski Koncil je propisao da sva Pravila moraju biti modernizovana i tako je pripravljena nova verzija, koju je Papa Pavao VI. potvrdio 24.06.1978. Od tada, Treći Red Pokornika poznat je i jeste Franjevački Svjetovni Red.
Nadahnuti primjerom svetog Franje, Svjetovni Franjevci nastoje slijediti Krista. Franjo je silno ljubio Isusa. On je nedvojbeno najsličniji Kristu od svih svetaca. Franjino poslanje je bilo da popravi Crkvu. Što u početku nije baš razumio, Franjo je shvatio da je Crkva Kristova narod Božji, ne isključujući nikoga. Tako Franjini prioriteti su bili prvo, ljubiti Isusa; drugo, djelovati prema drugima; i treće, biti na službi svima. Ovi izbori uključuju vrijednosti objavljene u blaženstvima. Svi Franjevci se nadaju ostvariti ih i živjeti u svojem životu i u životu drugih. Tako i mi izgrađujemo Tijelo Kristovo. Kako je Isus rekao:
Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,3)
Živjeći ove vrijednosti dopiremo do življenja punine našeg krštenja. Način života koji se temelji na molitvi i sakramentima, daje nam snagu. Pravilo koje smo dobili od Franje nam je praktični vodič; to je priručnik za sprovođenje ljubavi u djelovanje. Kao sredstva Božje pravde i mira, mi težimo k svetosti. Za ovo smo stvoreni. Uzajamnu potporu i zajedništvo nalazimo u bratstvu. Sastanci se održavaju redovito. Naš poziv se razvija i raste do zrelosti u bratstvima. Kao crkva u malom, tako od našeg bratstva dobivamo poslanje za svijet u koji smo smješteni.
Tri stvari su potrebne:
Članstvo je otvoreno laicima: muškarcima i ženama, mladima i starima, radnicima, zemljoradnicima i intelektualcima, samcima i oženjenima kao i dijecezanskom kleru.
Tri stupnja se prelaze do punog članstva:
Ako želiš imati udjela u svetosti i radosti Isusovoj slijedeći stope Sv. Franje i ako hoćeš biti djelotvorni instrument pravde i mira putem ljubavi, nadahnut životom Sv. Franje
FRAMA je kratica za zajednicu, tj. bratstvo mladih koje se naziva Franjevačka mladež. To su mladi okupljeni oko Isusa Krista i Božje riječi te djeluju, potaknuti snagom Duha Svetoga, po uzoru na sv. Franju Asiškog. Odatle i naziv „Franjevačka“, ali uz to i zato što Frama djeluje u sklopu velike franjevačke obitelji. Pojam „mladež“ obuhvaća mlade ljude u razdoblju od 14. do 30. godine života, koji su odlučili dublje zaviriti u svoj život, tražiti smisao svojega postojanja i usmjeriti svoj način života prema pravim vrijednostima, prepuštajući „kormilo“ Bogu uz pomoć franjevačke obitelji. Vrlo često Framaši, po odlasku iz Frame, nastavljaju produbljivati svoj put kroz život u Franjevačkom svjetovnom redu (FSR). Frama se najčešće okuplja u franjevačkim samostanima, no nije nužno uvijek tako.
Sami počeci osnivanja ovakvog bratstva sežu 30-ak godina unatrag kada je u Italiji osnovana GIFRA (Gioventu Francescana). Kako se Bog uvijek pobrine za širenje onoga što je dobro, tako je i ta mala zajednica sve više rasla i širila se po svijetu, pa tako doprla i do Lijepe naše. Framaši su se počeli okupljati na Kaptolu u Zagrebu. Uz pomoć bogoslova, osnaženi i ohrabreni Božjom milošću, širili su radost, bratstvo i zajedništvo u sve ostale krajeve Hrvatske gdje su postojali franjevci. Dana 14. prosinca 1992. godine službeno je osnovana Frama u Hrvatskoj.
U početku je Frama djelovala u 8 provincija, kako su i danas raspoređeni Franjevci u samostanima, a uključivala je i dvije provincije u Bosni i Hercegovini:
Zbog velike prostorne udaljenosti, teritorijalne pripadnosti i lakše komunikacije i potrebe zajedničkog djelovanja, provedeno je restrukturiranje Frame te se ona danas dijeli na pet područnih bratstava:
Ta područja obuhvaćaju sveukupno 70-ak aktivnih mjesnih bratstava i oko 1500 do 2000 framaša.
Svako mjesno bratstvo nosi sa sobom svoju posebnost i karizmu, no ono što je svima zajedničko jest poziv Duha Svetoga da se živi kršćanskim životom u bratstvu, nasljedujući sv. Franju prema njegovom posebnom poslanju – „Idi i popravi moju Crkvu!“ Frama nije samo skup mladih već obitelj, braća i sestre koji djeluju u zajedništvu s Bogom Ocem. Okupljaju se najmanje jednom tjedno na susretima razrađujući neku temu za koju se bratstvo odlučilo. Teme se nastoje povezati sa životom sv. Franje i, produbljene kroz Evanđelja, životom mladih današnjice i današnjim svijetom. Teme uglavnom pripremaju Framaši animatori po dogovoru i nastoje tokom susreta animirati čitavo bratstvo na aktivno sudjelovanje, produbljivanje i razradu teme. Svi susreti su uvijek obogaćeni duhovnim pjesmama i molitvom. Osim tjednih susreta, na Frami postoje i razne druge aktivnosti kroz koje se mladi mogu ostvariti prema svojim karizmama: od karitativnih djelovanja (posjete raznim domovima, skupljanje pomoći potrebitima…), do dramskih, glazbenih, molitvenih…
Ono što Framu čini posebnom jesu obećanja koja Framaši obnavljaju svake godine kao vanjski znak pred Bogom i Crkvom. Ta su obećanja njihov odgovor na poziv Duha Svetoga da žele kroz idućih godinu dana živjeti Evanđelje i služiti svom bratstvu po primjeru sv. Franje.
Da bi pojedini Framaš otkrio svoj poziv i odlučio želi li dati obećanja, treba provesti određeno vrijeme u Frami. Po samom dolasku svaki se Framaš upoznaje s djelovanjem bratstva kroz tjedne susrete, akcije i druženja (razdoblje inicijacije), te se smatra „simpatizerom“ Frame. Ako prepozna svoj poziv i izrazi želju za pripadnošću bratstvu, biva primljen u Framu. Tada kao „primljenik“ prelazi u dublje upoznavanje sa životom bratstva i životom sv. Franje kroz razdoblje formacije kada se priprema za davanje obećanja kada postaje „obećanik“ ili tzv. Pravi Framaš. Tada kao punopravni član Frame može biti odabran za pojedinu službu u bratstvu.
Kao i svaka ozbiljnija skupina, i Frama ima svoju organizacijsku strukturu, koja usmjerava Framu u njenom daljnjem razvitku i produbljivanju. Najviša tijela Frame su Nacionalna skupština i Nacionalno vijeće. Svako područno bratstvo ima svoje područno vijeće koje koordinira rad mjesnih vijeća svake Frame. Vijeće se sastoji od pet punopravnih članova i duhovnog asistenta (svećenika-fratra), koje su njihova braća i sestre odabrali. Službe vijeća u bratstvu čine predsjednik, potpredsjednik, voditelj formacije, tajnik i blagajnik. Oni svake godine, ovisno o razini, organiziraju nacionalne i područne susrete, duhovne kapitule, škole animatora, hod franjevačke mladeži te redovito održavaju skupštine.
Dragi čitatelju, o Frami ćeš ipak najviše saznati iz prve ruke ako prisustvuješ nekom od framaških susreta. Potrebno je samo otvoreno srce, dobra volja, pouzdanje u Boga i neki obližnji samostan gdje ćeš pronaći Framu.
Franjevaštvo se razvija i vrlo brzo ukorijenjuje u Kongu, poručio je hrvatski misionar fra Ilija Barišić, član Franjevačke provincije sv. Jeronima, u svom svjedočanstvu na proslavi Misijske nedjelje u nedjelju 21. listopada 2012. u crkvi sv. Frane u Zadru. „Misionar bi trebala biti osoba koja vjeruje u Boga, ali ne u bilo kakvog Boga. Skoro svi ljudi imaju neko vjerovanje. Ali Isusov učenik vjeruje u Boga koji je otac svih ljudi i koji je ljubav. Misionar bi trebao navještati što vjeruje, živjeti po onome što navješta, biti osoba koja donosi Boga ljudima i vodi ljude Bogu. Na taj način svatko od nas bi trebao biti misionar. Ako je Crkva u svojoj biti misionarska, svaki kršćanin je misionar, ukoliko svjedoči da je u i po njemu Bog utjelovljena ljubav“ rekao je fra Ilija upitavši kako širiti svjetlo istine među onima koji još uvijek znaju samo za motiku i mašet, nož koji nose posvuda za sjeći travu ili čistiti put pred sobom. To im je sva tehnika. „Kako navještati evanđelje među onima gdje 90 % njih ne zna čitati i pisati, nemaju mogućnosti ići u školu. Kako navještati Radosnu vijest onima koji žive u strahu od vračara i duhova jer im je vjera afrički animizam“ upitao je fra Ilija.
Od 2005. g. franjevci su preuzeli misiju Kimbulu u kojoj su prvi misionari bili 1925. g. Tu su bili svega četiri godine. Otišli su zbog snage vračara, mušice CC i gladi. Misionari su napustili taj kraj jer su vračari noću prisiljavali sve koji su bili na poukama, ispovijedili se i pričestili, da povraćaju to što su primili u misiji. Prva misija nije opstala, pa je biskup 2005. g. pozvao franjevce da dođu i ponovno pokušaju evangelizirati taj kraj. Znali su da treba početi s mladima i školovanima, mijenjati mentalitet ljudi da ne žive u neznanju. Počeli su graditi škole uz dobročinitelje iz Španjolske i Zagreba. Izgradili su dvije srednje škole s 12 razreda i jednu osnovnu školu sa 17 razreda. Onda su počeli tražiti kumove da se i siromašna djeca mogu školovati. U početku je bilo tridesetak kumova iz jedne hrvatske misije u Njemačkoj. To se djelo proširilo i na ostale hrvatske misije u inozemstvu te Crkvu u Hrvatskoj i BiH.
Pročitano je i pismo zahvale djece iz župe sv. Josipa u Kimbulu i u Nengere gdje je novoosnovana župa sv. Klare. Trenutno 1262 djece ima kumove koji ih školuju. Godišnji iznos za učenika u osnovnoj školi iznosi 50 eura, za srednjoškolca 100 eura a za fakultet 300 E. U crkvi sv. Frane sad je za dogovore kumstava zadužen fra Tomislav Šanko. Iz zajednice vjernika sv. Frane u Zadru je 138 kumova, a javilo ih se još 45. Svaki kum dobije zahvalno pismo djece koja se školuju, ime i prezime djeteta koje dotični pomaže, datum rođenja i ocjene. Svakog 25.-og u mjesecu direktor udalji iz škole dijete za koje nije plaćeno školovanje. Može se vratiti kad se iznos plati. „Nekad bude slučaj da u razredu ostanu samo kumčad, djeca za koju smo mi osigurali novac preko kumova. Tromjesečno plaćamo iznos direktoru škole. Osnovna i srednja škola traju svaka po šest godina; do velike mature je 12 godina. Fakultet do prvog stupnja tri godine, a do licencijata pet godina“ rekao je fra Ilija.
Ove godine, da završe jubilarnu godinu sv. Klare, prihvatili su poziv biskupa da otvore novu misiju u periferiji grada Butmebo koji ima 600 000 stanovnika, a nema struje, vode ni asfalta. Biskup im je dao predgrađe gdje su jako siromašni i puno izbjeglica. Tu živi 18 000 katolika. Nema crkve ni dvorane, misu slave vani pod ceradom. Misija posvećena sv. Klari otvorena je na blagdan sv. Klare i ima osnovnu školu s 1200 djece. Srednje škole se nadaju izgraditi uz pomoć dobročinitelja.
Fra Ilija je za svog boravka u Zadru pohodio neke škole koje su zainteresirane da pomognu gradnju škole u Kongu, rekavši im kako kao škola ili razred mogu biti kum ili pomoći gradnju škole. Zahvalio je franjevačkoj provinciji sv. Jeronima jer je misija Kimbulu uz njihovu pomoć stavljena na noge. Uvedeni su struja i voda, izgrađena je kuća za svećenike s osam soba, pet vjeronaučnih dvorana, tri za katekumene, a jedna dvorana nosi ime sv. Jeronima u čast provincije. „Provincija i Mala braća u Dubrovniku puno pomažu u gradnji. Kumovi pomažu školovanje. Svima hvala. Kako su rekli i učenici, samo Bog može nagraditi one koji čine dobro. Uloga misionara je onima koji žele činiti dobro, dati prigodu da to učine, da dobro i ostvare“ rekao je fra Ilija. Franjevačka provincija sv. Benedikta afrikanca u Kongu ima 164 zavjetovana; 56 bogoslova, 14 novaka i 16 u postulaturi. Generalna kurija je zatražila da počnu pripremu osnivanja još jedne provincije u Kongu. God. 2015. Provincija će osnovati novu franjevačku provinciju posvećenu sv. Klari. Među franjevcima provincije sv. Benedikta afrikanca samo su trojica stranaca. Jedan Amerikanac, profesor na bogosloviji, jedan Belgijanac župnik i fra Ilija koji radi u odgoju i projektima. Ostalo su sve domaći ljudi. „Budimo sjedinjeni u molitvi jer svi smo misionari“ zaključio je fra Ilija Barišić.
fra Stipe Nosić
stipenosic52@gmail.com
Adresa: Samostan sv. Frane, Trg sv. Frane 1, 23000 Zadar
Uplatu možete izvršiti i sami u kunskoj protuvrijednosti
IBAN: HR6723400091511105957
model: 00,
poz. na br. : godina uplate doznaka: osobni e-mail/mobitel – za kumstvo
rg sv. Frane 1
23 000 ZADAR
Tel. 023/250-468; 0992405212
Fax: 023/ 250-136
E-mail: provincijalat.zadar@gmail.com
