- Upravlja se iz Brodarice
- fra Ivan Lelas, predstojnik, mob. 098 27 25 60
Samostan je građen za braću Bosanske vikarije. Šibenski plemić Toma Jurić, potomak bribirskih Šubića,kupuje 1436. otočić od šibenskoga Kaptola s namjerom da tu sagradi kapelu. Nakon njegove smrti njegovi sinovi žele gradnju samostana za opservante, a 1436. papa Eugen IV. to dopušta. Gradnja crkve (12*5,82m), samostana i klaustra je završena 1523. U crkvi su bila tri oltara: veliki s oltarnom slikom sv. Jelene Križarice i sv. Franje (nepoznatog majstora), Gospin sa slikom Gospe s Isusom (Sijenska škola) i Sv. Križa s raspelom iz maslinova drveta, koje je 1523. doneseno iz Svete Zemlje (pripisuje se Jurju Petroviću, splitskom kanoniku – korpus sličan Badijskom i Pridvorskom). Crkva je posvećena 5. svibnja 1523. s naslovom Sv. Križa vjerojatno da se označi veza s matičnom Provincijom sv. Križa. Uz Malu braću nastanili su se prebjezi pred Turcima. Zbog prirasta stanovnika crkvu je 1937. župnik i gvardijan fra Vladislav Brusić produljio i proširio u romanskom stilu (32*8,45m). Dodan je oltar sv. Antuna. Uz oltar Sv. Križa nalazi se zidna slika Bogorodice, sv. Antuna i sv. Sebastijana (nepoznati slikar, XVIII. st.). Sliku sv. Nikole Tavelića naslikao je fra Ambroz Testen kao član samostana.
Samostan je klaustralnog tipa (povećan 1626. pa više puta pregrađivan), sa crkvom sjeverno. Ostala tri krila su stambena, a po sredini je klaustar s bunarom. Blagovaonica, jedina reprezentativna prostorija, sa slikom Posljednje večere (Francesco da Santa Croce, konac XV. st.), je u izvornom stanju. U njoj je i šest kvalitetnih slika nastalih od XV. do XVIII. st. te drvene rezbarene sjedalice iz crkve. Stupovi klaustra su masivni, bez klesarskih ukrasa, a terase nad trijemovima natkrivene su nadstrešnicama.
Duhovna djelatnost braće vezana je uz stanovnike naselja na otoku koje je pripadalo župi Grebaštica. Samostanu je povjerena mjesna župa 1652. Redovnici su pomagali župnicima na kopnu, a nerijetko upravljali pojedinim župama.
Republika sv. Marka nije trpjela na svom području pripadnike drugih država, pa je i braći iz krajeva pod turskom vlašću boravak na svom području zabranila, a samostan je pripao dalmatinskoj Provinciji sv. Jeronima. Braća provincije su u svemu preuzela ulogu predšasnika. Uz duhovnu asistenciju podučavali su vjernike znanjima u samostanskoj prostoriji zvanoj “skularica”. Grk fra Antun s Krete, koji je došao oko 1700. uveo je stanovnike u spužvarsku djelatnost koja će im postati jedan od glavnih izvora prihoda. Dana 1. siječnja 1811. otvorio je fra Ante Vilica osnovnu školu koja je djelovala do 1888. Franjevci bi, u opasnosti, stali i na čelo oružane obrane kao npr. 1652. fra Petar Musalić.
Samostanska knjižnica broji 23 inkunabule i veoma je dobro zastupljen prvotni tisak.
Samostan ima uz riznicu s crkvenim predmetima i zbirku podmorske arheologije.
