Kampor (otok Rab)

Počeci franjevaca na Rabu

Franjevci su prisutni na Rabu od vremena sv. Franje; u sastavu provincije Sklavonije postojala je i rapska kustodija.

• 5. svibnja 1287. biskup Grgur de Hermolaus premješta benediktinke u današnji samostan, a u njihov sv. Ivana dovodi franjevce.

• Na molbu Rabljana, sv. Ivan Kapistran (generalni vikar opservanata) 24. svibnja 1445. ovlašćuje provincijala Sklavonije fra Šimuna iz Dubrovnika da na Rab pošalje braću.

• Fra Nikola Puliksano iz Zadra izabire položaj poviše crkvice sv. Eufemije, izvan, ali blizu grada. Povelja 9. siječnja 1446. bilježi kako arhiprezbiter Keptalo uvodi fra Nikolu iz Šibenika u posjed samostana.

• Veliki donator je Petar Car.

Samostanski sklop i blagovaonica

Samostan je zamišljen jednostavno; reprezentativni prostor je blagovaonica s velikom Posljednjom večerom (autor nepoznat, vjerojatno kasna renesansa). Godine 1971. Eva Koeberle slika na lesonitu prizore dolaska sv. Franje u Dalmaciju te gradnje i djelovanja samostana.

Crkva sv. Bernardina i posveta

Oduševljena kanonizacijom sv. Bernardina Sijenskoga u Rimu 1450., Marija, supruga donatora Petra Cara, podiže gotičku crkvu (ugovor 1451. s Jurjem iz Zadra).

• Poliptih glavnog oltara (braća Vivarini, Venecija; postavljen 1458.) – niz od desetak slika na drvu: sv. Bernardin; sv. Petar (donator Petar Car); sv. Antun; sv. Kristofor (zaštitnik otoka i grada); sv. Franjo (s križem i knjigom); sv. Jeronim (zaštitnik Dalmacije i Provincije); sv. Ivan Krstitelj; sv. Eufemija (zaštitnica Kampora); sv. Ljudevit Anžuvinac; u vrhu Bogorodica s Djetetom.

• Sačuvano je kasnogotičko raspelo s izrazito ekspresivnim Kristovim licem.

• Posveta crkve 1466., u nazočnosti petorice dalmatinskih biskupa.

„Grčka Gospa“ i barokne dogradnje

Marija, sestra Andrije Chimalarcha, izvršavajući bratovu oporuku, daruje sliku „Grčke Gospe“ (obitelj izbjegla pred Turcima iz Carigrada u Rab, potom u Veneciju). Za nju je podignut oltar, dodan barokni okvir i kapela.
U XVII. st. crkva je barokizirana; 1669. dobiva oslikani strop (27 slika: BDM sa sv. Bernardinom i sv. Kristoforom, život sv. Franje i franjevačkih svetaca; drvo; rad Napolijeva sina iz Splita). Iz toga doba potječu svetohranište, kameni oltari sv. Franje i sv. Križa (uklonjeni 1929.) i stup uskrsne svijeće.

• 1929. fra Vladislav Brusić preuređuje crkvu radi većeg prostora.

• U skladu s II. vatikanskim saborom, crkva je preuređena prema nacrtu fra Vinka Fugošića (pazinski kamen, rapski klesar Mihovil Damjan); novi glavni oltar posvećen je 6. prosinca 1979.

Oltari i likovna baština

• Veliki poliptih (Vivarini, 1458.) – ikonografski program zaštitnika Reda, otoka i Provincije.

• Stropne slike (1669.) – ciklus iz franjevačke ikonografije.

• Vezano uz kasnije uređenje: uklonjeni kameni bočni oltari (1929.), ali dokumentirani.

Klaustar, grobnice i lapidarij

Klaustar (bez ukrasa, polukružni lukovi na stupovima) također je donacija Petra Cara (1446.).

• Grobne ploče: donator Petar Car (s grbom; vjerojatno rad Andrije Alešija iz Drača) – ugrađena u klaustru; ploča „Sep/ultura/. de Fratelli“ (s trokračnim pleterom) pred „kapelom Grčke Gospe“.

• Sarkofag s likovima Marije s Djetetom, sv. Franje i sv. Ljudevita tradicionalno se povezuje s ličkom kneginjom Magdalenom Budišić (†1532.), trećoretkinjom i utemeljiteljicom ženskog samostana sv. Antuna na Rabu.

• Benediktinski grb (tri brda s križem) na grlu bunara za kišnicu.
  Crkva je bila sastajalište i grobište rapskog plemstva (pod prekriven cementnim pločicama 1903.).

Skriptorij, škola i gospodarstvo

Samostan je bio kulturno i gospodarsko središte:

• Osnovna škola (u gospodarskoj kući), mlin za masline, kotlovi za rakiju i arsenal „na raspolaganju svakome“.

• Skriptorij (do XVIII. st.) – pisanje i iluminacija liturgijskih priručnika; poznat iluminator fra Bernardin iz Raba (1512.).

Knjižnica, arhiv i zbirke

• Knjižnica: oko 7.500 bibliotetskih jedinica; inkunabule, rani tisak; zastupljeni i Aristotelovi spisi.

• Rukopisni fond: čuva Zakonik grada Raba (1598.).

• Uz samostanski arhiv (uređen 1970.) nalazi se i arhiv Raba.

• Zbirka dragocjenosti (uređena sredinom 1960-ih):

  • Slika s oltara sv. Franje (Gian Antonio Guardini, XVII. st.),

  • Navještenje (Antonio Bellucci, oleat),

  • Dvije ikone Bogorodice (vjerojatno XIV. st.) i ikona sv. Antuna (XVI. st.),

  • Kristovo rođenje (Guido Manes), Mater dolorosa (nepoznat), Čudo sv. Antuna (XVIII. st.),

  • Dvije ruske bizantske ikone (donesene 1870.),

  • Reljef Razapinjanja (na škrinji od maslinova drveta, prema A. Mantegni),

  • Procesionalni križ (pozlaćeno srebro, filigran; Rab, XVI. st.) s evanđelistima i franjevačkim svecima – po oporuci Petra Cara,

  • Među pergamenama: hebrejski svitak (Početak Ponovljenog zakona),

  • Keramičke pločice s klinopisom (dar Ive Kuglija), kipići s hijeroglifima, arheološki i etnografski predmeti.

Umjetnost 20. stoljeća

U crkvi sv. Eufemije od 1989. postavljena je stalna izložba slika fra Ambroza Testena (103 djela nastala za njegova boravka u Kamporu).

Pastoral i uloga u zajednici

Kampor je bio kapelanija župe Rab pod pastorizacijom franjevaca; 1836. utemeljena je župa sv. Eufemije i povjerena braći.

• Franjevci pomažu župnicima, duhovni su asistenti benediktinkama i franjevkama.

• Nakon II. svjetskog rata naseljavanjem okolice i izgradnjom ceste prema bolnici i hotelu u Suhoj Punti samostan gubi izoliranost, ali predanošću braće ostaje sačuvan, zaštićen i dobro opremljen.

Istaknute osobe i istraživači

• Fra Vladislav Brusić (iz Vrbnika) – poglavar, autor monografije o otoku; prvi ukazao na uvjete za razvoj turizma.

• Fra Odoriko Badurina (s Paga; 1936.–1956.) – proučio i uredio sve rapske arhive, autor „Velike kamporske kronike“.

• Fra Andrija Bonifačić (s Punta) – poglavar, prevoditelj svetačkih spisa.

Status baštine

Samostan sv. Eufemije u Kamporu je spomenik kulture prve kategorije.

Važnija slavlja tijekom godine:

Uskrsni ponedjeljak (“Magdalenino”) i sv. Eufemija (16.IX.).