Najstarija franjevačka boravišta
Prvo boravište Male braće u Kotoru bio je samostan sv. Franje na Gurdiću, koji je 1288. sagradila kraljica Jelena, žena kralja Uroša I., dovodeći franjevce iz Dubrovnika. Venecija je samostan srušila 1657. radi obrane grada. Drugi, samostan sv. Bernardina na Puču (sagrađen 1228.), porušen je 1537. godine.
Današnji samostan sv. Klare
Danas franjevci djeluju u samostanu sv. Klare, uz zapadni gradski zid. Sagrađen je 1364. za benediktinke, koje su kasnije zamijenile klarise. Kako su redovnice izumrle, 1575. na molbu grada uselili su franjevci, a prvi gvardijan bio je fra Augustin Bolica. Samostan je skroman: s istočne strane je crkva, dok su tri krila s malim klaustrom bila stambeni prostori.
Crkva i umjetnine
Najstariji dio crkve je apsida, a sama građevina pregrađivana je više puta od XIV. do XVII. stoljeća.
-
Glavni oltar (7,20 × 3,20 m) je barokno djelo od kararskog mramora, rad Francesca Cabiance (1665.–1735.). Donator je bio plemić Ivan Bolica, pokopan pred oltarom. Oltar krasi kip Boga Oca u stvaranju, kipovi sv. Ivana Krstitelja i sv. Vinka Fererskog, a uz svetohranište su mramorni kipovi sv. Franje i sv. Klare u prirodnoj veličini.
-
Pobočni oltari:
-
sv. Antuna Padovanskog (slika Giambettina Cignarolia, †1770.),
-
sv. Franje Paulskoga (slika Giuseppea Angelia, †1798.),
-
sv. Križa (renesansno raspelo),
-
sv. Lucije (slika nepoznatog mletačkog slikara XVII. st.).
-
-
Na stropu su prikazi sv. Klare i četvorice evanđelista, djelo domaćeg slikara Špira Đuranovića (†1912.).
-
Orgulje (1907.) je izradio Vjenceslav Holub iz Požege – najveće orgulje u Boki.
Crkva je posvećena 15. travnja 1708. u čast Bezgrješno začeću Blažene Djevice Marije i sv. Klare.
U potresu 15. travnja 1979. crkva je teško stradala, ali je kasnije obnovljena.
Zvonik i arhitektura
Zvonik je romanički, a zvono – rad Ivana Rabljanina (1512.) – doneseno je iz srušenog samostana sv. Bernardina. Nakon potresa 1979. zvonik je obnovljen, a kupola presvučena bakrom.
Samostan je više puta obnavljan: sjeverno krilo obnovljeno je nakon 1979. kao prva seizmički sigurna građevina u Kotoru. Južno i zapadno krilo nekoć su korišteni za osnovnu školu (1814.–1947.) i muzičku akademiju (1947.–1975.), a potom su predani sestrama milosrdnicama sv. Vinka Paulskog.
Povijesna i duhovna uloga
U samostanu su živjeli poznati franjevci:
-
fra Marin i fra Adam iz Kotora – blaženici u Martirologiju Reda,
-
fra Grgur – poslanik pape Nikole IV. kod kralja Uroša,
-
fra Vito – graditelj Visokih Dečana,
-
fra Deziderije – kipar i majstor bas-reliefa u crkvi sv. Duha.
Braća su njegovala osobitu pobožnost Bezgrješnom Začeću Blažene Djevice Marije. Godine 1664., u strahu od napada Hajrudina Barbarose, Veliko i Malo vijeće Kotora izabralo je Majku Božju za zaštitnicu grada, s obećanjem da će se njezin blagdan svake godine svečano slaviti u crkvi sv. Klare.
Franjevci su služili i u drugim crkvama Kotora: bili su kapelani u katedrali sv. Tripuna, kojom upravljaju od 1976. godine.
Knjižnica i znanstveni rad
Samostan posjeduje knjižnicu od oko 20.000 svezaka, uključujući rani tisak i rukopise. Ističe se rukopisni “Breviarium” s minijaturama, nastao u franjevačkom skriptoriju na Gurdiću. Knjižnica je dragocjena osobito djelima o Balkanu.
Najpoznatiji kulturni djelatnici:
-
fra Bonaventura Marcella – preveo i 1770. objavio djelo Nikole Turlota Blago nauka krstjanskoga,
-
fra Benvenuto Rode – povjesničar i arhivist, utemeljitelj knjižničnog i arhivskog reda,
-
prof. Josip Gelčić – ostavio dio vlastite knjižnice samostanu.
Mnogi kotorski glazbenici stekli su prve pouke u glazbi upravo ovdje, gdje je na prijelazu XIX.–XX. stoljeća djelovao fra Benvenuto Rode.
Samostan je registrirani spomenik kulture i dio bogatog franjevačkog nasljeđa Boke Kotorske.
Važnija slavlja:
sv. Antun Padovanski (13.VI.), sv. Klara (11.VIII.), sv. Franjo Asiški (4.X.) i Bezgrješno Začeće B. D. M. (8.XII.).