Počeci i razvoj
Pretpostavlja se da je na ovome mjestu već u IX. stoljeću postojala crkvica. Prvi sigurni zapisi o svetištu potječu iz 1470. godine. Današnji oblik, dimenzija 27,5 × 10 m, crkva je dobila obnovom 1885., a posvećena je 30. svibnja 1887.. Tada započeti zvonik ostao je nedovršen sve do 20. stoljeća, a konačno ga je dovršio fra Pavao Dodič u vrijeme svojega upravljanja svetištem (1969.–1972.).
Posebnu vrijednost oltara čini stara reljefna slika Blažene Djevice Marije s Djetetom, koja stoljećima privlači pobožnost vjernika.
Hodočasničko središte
Po broju hodočasnika, osobito o blagdanima Blažene Djevice Marije, ovo svetište zauzima prvo mjesto među marijanskim svetištima u Puli i središnjoj Istri.
Uprava i zajednica
Svetištem je isprva upravljao dijecezanski kler, sve do 1920. godine, kada je predano franjevcima Mletačke provincije. Ovi su 1921. kupili kuću s okućnicom za samostan.
Nakon dekretom uprave Reda od 20. prosinca 1948., svetište prelazi pod skrb Provincije sv. Jeronima, koja njime upravlja do danas.
U pastoralnom djelovanju pridružile su se i sestre Kćeri Milosrđa iz Blata na Korčuli, koje su ovdje boravile, a od 1948. do 1951. u svetištu su privremeno boravila i braća pulskoga samostana.
Današnje djelovanje
U obnovljenom samostanu danas djeluje pastoralno središte, čiji upravitelj dolazi iz Pule. Svetište i dalje čuva živu marijansku pobožnost, postajući mjesto molitve, hodočašća i susreta, duboko utkano u duhovni život Pule i Istre.
Važnija slavlja tijekom godine:
Uskrsni ponedjeljak (Emaus), posljednja nedjelja mjeseca svibnja (dan bolesnika i staraca) i Rođenje B. D. M. (8.IX.).