Osnutak i gradnja
Samostan Gospe od Loreta, poznat kao Delorite, najmlađi je samostan negdašnje Provincije sv. Frana u Dubrovniku.
Na sredini poluotoka Pelješca, stanovnici su 1681. podigli malu crkvicu u čast Blažene Djevice Marije od Loreta. Ona je obuhvaćala prostor današnjeg prezbiterija. Želja vjernika i potpora stonskog biskupa fra Vicka de Lupis – Vukića u Rimu doveli su do toga da je 6. veljače 1705. svetište s inventarom službeno predano Provinciji Male braće. Dana 24. lipnja 1707. provincijala fra Ambroza Markovića u posjed svetišta uvodi sam biskup. Zajednica braće je ustanovljena 1708., a već 13. svibnja na Definitoriju izabran je i prvi gvardijan.
Gradnja današnjeg samostana započela je ubrzo, oblikovana u klaustralnom tipu, a trajala je više od četrdeset godina. Sagrađeno je zapadno krilo, prizemlje u obliku klaustra, a cijeli kompleks oblikovan je u skladu s potrebama zajednice i pučanstva.
Crkva je dobila svoj sadašnji trobrodni oblik 1705.–1714., građena po uzoru na dubrovačku katedralu. Dugačka je 25 m (sa svetištem 30 m), široka 12 m, skladnih proporcija. Posvetio ju je 14. lipnja 1714. stonski biskup Franjo Volanti. Zvonik je neorenesansni, četverokutan, na tri kata.
Unutrašnjost i umjetnine
Unutarnji uređaj crkve u cijelosti potječe iz vremena kada je crkva došla u ruke Male braće. Ima pet oltara: glavni oltar i četiri pobočna – sv. Križa, sv. Ivana Krstitelja, sv. Antuna i sv. Franje.
-
Glavni oltar izrađen je od ružičastog i bijelog mramora.
-
Pobočne oltare (osim sv. Antuna) isklesao je rimski klesar Giacomo, a radove je završio splitski kipar oko 1870., dovršeni 1887. godine.
-
Oltar sv. Ivana Krstitelja krasi pala mladog fra Celestina Medovića, dok oltar sv. Franje ima sliku nepoznatog slikara.
-
Oltar sv. Antuna ima kip sveca, a oltar sv. Križa vrijedno raspelo.
Na trijumfalnom luku prezbiterija nalazi se uljana slika Prijenosa svete kuće iz Nazareta na Trsat, rad fra Ambroza Testena iz vremena njegova boravka u samostanu.
Obnove i preuređenja
-
1948.: izmijenjen krov, provedena elektrifikacija, očišćeni oltari i zidovi.
-
1980.: temeljito obnovljen zvonik.
-
1989.: preuređen stambeni dio, vraćeno groblje u prvobitno stanje, izmijenjen krov.
Duhovno i kulturno djelovanje
Braća su od početka, uz vjeronauk, poučavala i druge školske predmete. Upravo je u ovom samostanu prve pouke primio fra Celestin (Mato) Medović, jedan od najvećih hrvatskih slikara XIX. stoljeća, gdje je prepoznat i njegov dar za umjetnost.
Franjevci su pomagali župnicima u pastoralu, osobito obilazeći okolna sela nedjeljama i blagdanima. Od 1938. do 1944. samostan je bio zatvoren, dok župnu skrb nije preuzeo svjetovni svećenik. Braći je uprava župe vraćena 1944., a 8. listopada 1953. župa je i službeno postala redovnička.
U samostanu se čuva riznica umjetnina, među kojima se ističu radovi fra Ambroza Testena i fra Celestina Medovića.
Samostan je registriran kao spomenik kulture.
Važnija slavlja tijekom godine: Delorita (10.V. – ukoliko dan Delorite ne padne u nedjelju prenosi se vanjska proslava s procesijom na slijedeću nedjelju), sv. Antun (13.VI.).