Osnutak i gradnja
Štovanje Blažene Djevice Marije u Pazinu veže se uz kip Bogorodice od Milosti koji se čuvao u gradskoj kapeli. Na tom je temelju između 1463. i 1477. podignut samostan i crkva, nakon što je papa Siksto IV. (1461.) dopustio da Mala braća Provincije sv. Jeronima preuzmu ovo mjesto.
Crkva je 1484. proširena i posvećena, a kasnije, 1729., barokizirana i obogaćena kapelom Bezgrješnog Začeća BDM (poslije posvećenom Presv. Srcu Isusovu). U današnjem obliku prezbiterij čuva gotičke obrise iz prvotne faze.
Arhitektura i umjetnine
U crkvi su oltari sv. Katarine, sv. Notburge, sv. Franje i sv. Antuna Padovanskog. Tijekom XVIII. st. dodano je još pet oltara: veliki (Majke Božje), sv. Franje, sv. Antuna, sv. Ane i sv. Notburge te onaj u kapeli Bezgrješnog Začeća. Oltari su izrađeni od kamena iz Žminja i ukrašeni slikama – najvrjednije su tri pale Girolama da Santacroce sa starog velikog oltara.
Posebnu vrijednost imaju reljefi na menzama oltara: sv. Franjo služi kod sv. Mise i čudo sv. Antuna s magarcem koji se klanja Euharistiji. Uz oltare su bile vezane i bratovštine: Nadbratovština pasa sv. Franje, Bratovština sv. Antuna, Bezgrješnog Začeća i kasnije Srca Isusova.
Crkva je služila i kao grobnica: tu su bili sahranjeni redovnici i plemićke obitelji (Milošić, Pichler, pl. Ivan Schoenhaus). Godine 1989. podignuta su dva nova groba s pločama na gradskom groblju, po nacrtu fra Vinka Fugošića.
Zvonik, građen između 1481. i 1484., izvorno je imao baroknu kupolu (1732.), kasnije zamijenjenu kamenim piramidalnim završetkom (XIX. st.). Sat je dar trsatskog samostana (1864.), a tri sadašnja zvona izlivena su 1928.
Samostan
Prvotno samostansko zapadno krilo moglo je primiti do dvanaestoricu braće, dok je južno krilo građeno 1714.–1716. Samostanska blagovaonica bila je stoljećima najuglednija dvorana Pazina – u njoj su potpisivani međudržavni ugovori Austrije i Venecije te Deklaracija o hrvatstvu Istre za mirovnu konferenciju u Parizu 1947.
Za gvardijana fra Alberta Schubitza (1838.–1841.) blagovaonica je ukrašena slikama: Sv. Franjo, Sv. Bonaventura, Majka Božja s Djetetom i četiri crkvena naučitelja (djelo Veniera Trevizana iz Pule), a tu je i Posljednja večera.
Najveći broj redovnika dosezao je 19, a kroz vrijeme vladavine Josipa II. u samostanu ih je bilo između 4 i 8. Tijekom francuske okupacije (1791.–1804.) ondje je boravio samo jedan franjevac, dok je ostatak prostora služio vojsci.
Pastoral i djelovanje
Samostan je stoljećima bio vjersko i kulturno središte:
-
bratovštine su imale pobožnosti u tjednu,
-
za nedjelje i blagdane propovijedala su dvojica redovnika (za “ilirski” puk i za talijanske svetkovine),
-
franjevci su bili kapelani u Pazinu i Galogorici, vojni kapelani, upravitelji župe Borut, te propovjednici i ispovjednici.
Samostan je imao i bolnicu, ljekarnu te javne škole. Osnovna škola je otvorena u 18. st., a 1836. gimnazija. Prvi poznati učitelj bio je fra Felicissimus Christel (1781.), a među profesorima se ističe fra Juraj Brunne (1826.–1902.), matematičar i botaničar čiji se herbarij danas čuva u Puli.
Knjižnica i kulturno blago
Knjižnica broji oko 3000 jedinica: 22 rukopisa, inkunabule, rani tisak, među njima i Valvazorov “Prikaz Istre, Slovenije i Hrvatskog primorja”. Samostan posjeduje i vrijedno crkveno posuđe, slike i umjetnine.
Povijesne mijene i suvremenost
Rapalskim ugovorom (1920.) samostan je pripao Mletačkoj provinciji, a iz toga vremena ostala je uspomena na gvardijana fra Emanuela Ongara, kojega su Nijemci ubili 4. listopada 1943. na vratima samostana dok je posredovao za narod. Nakon Pariskog ugovora (1947.), dekretom Generalnog definitorija od 20. prosinca 1948., samostan je vraćen Provinciji sv. Jeronima.
Braća Provincije nastavila su pastoral: pomagali su župnicima, držali pučke misije, a većina je predavala u biskupskoj školi i teologiji. U samostanu je djelovao i klerikat.
U novije doba samostan je postao središte duhovnih obnova i susreta: za djevojke, obitelji, bolesnike, pastoralno vijeće biskupije i tečajeve za zaručnike. Od 1982. tu se redovito okupljaju sestre svjetovnog instituta MFO.
Crkva i samostan više su puta obnavljani i prilagođavani suvremenim potrebama, uz pomoć dobročinitelja (Caritas, franjevačke provincije, MFO iz Rijeke), prema nacrtima fra Vinka Fugošića.
Važnija slavlja:
Bogojavljenje (6.I.), ponedjeljak iza Duhova (“bolesnički dan”), Porcijunkula – “Rim” (2.VIII. – najbrojniji susret vjernika u biskupiji – do 1000 pričesti), Bezgrješno Začeće B. D. M. (8.XII.).