Počeci i osnivanje
Crkva i samostan u Cavtatu posvećeni su Blaženoj Djevici Mariji Snježnoj, na spomen rimske bazilike. Ime nosi i po crkvi na obližnjem otočiću Mrkanu, koju su u XIII. stoljeću napustili benediktinci, a 1377. i trebinjski biskupi.
Samostan je osnovan 1484. godine na poticaj dubrovačke Male braće, u nastojanju da osnuju vlastitu provinciju. Građen je u dva razdoblja: franjevački (1484.) i u daru plemića Franka Gučetića (1502.), koji je financirao sadašnji samostan. Crkva je izgrađena 1493., a već 1494. bila u uporabi. Unutrašnjost je dovršena 1509./1510.
Kompleks je pravokutnog klaustralnog oblika s crkvom na istočnoj strani i vrtom na sjeveru. U klaustru je cisterna iz 1878., namijenjena mornarima.
Potres i obnova (17. st.)
Veliki potres 6. travnja 1667. godine srušio je dio crkve, a samostan gotovo potpuno. Obnova je započela 1669., pod vodstvom gvardijana fra Vitala Andrijaševića, propovjednika i pisca, i trajala do 1674.
Pljačke i okupacije (19. st.)
Samostan i crkvu 1806. godine pljačkaju Rusi i Crnogorci, a od 1807. do 1825. okupatori (najprije Francuzi, potom Austrijanci) koriste ga kao skladište.
Veliku obnovu 1826.–1838. vodio je provincijal fra Sebastijan Franković, kasniji vikar Bosne. On pribavlja crkveno ruho i dar carice Ane Karoline iz Beča. Zvonik je obnovljen 1863.–1864. darom carice Ane Marije Pije. Nova tri zvona nabavljena su u Trstu 1872./1873., a orgulje (rad G. Bazzanija, Venecija) 1881. Papa Lav XIII. darovao je crkvi liturgijsko ruho. Krov je obnovljen državnim sredstvima 1889.
Preinake na prijelazu stoljeća
Današnji zvonik sagrađen je 1901. na mjestu staroga gotičkog. Godine 1902. obitelj Brautović daruje mramornu ogradu svetišta, a 1903. pročelje crkve je obnovljeno. Tada je produljena i bočna kapela, sanirani zidovi i obnovljen krov. Obnovu je financirala Marija Bogišić-Pohl iz ostavštine brata, znamenitog pravnika dr. Baltazara Bogišića.
Unutrašnjost i inventar uređeni su darovima mještana: nabavljena je propovjedaonica i ispovjedaonica (rad tvrtke A. Moroder, Tirol).
Crkvu je posvetio 30. rujna 1909. biskup Josip Marčelić. Godine 1911. nabavljen je oltar sv. Antuna (A. Moroder, Tirol), postavljeni vitraji prozora (dar obitelji Bijelić, rad I. Marinkovića, Zagreb), a darovima i prodajom starih kupljene su nove orgulje (Rieger).
20. stoljeće – izazovi i obnova
Nakon rekviriranja zvona 1917., Cavtaćani su 1921. svojim prilozima kupili nova zvona u splitskoj livnici J. Cukrova.
Zbog nedostatka osoblja, između 1927. i 1933. služila se misa samo nedjeljama i blagdanima. U 20. stoljeću izvedene su brojne obnove: izmjena krova (1954.), preuređenje svetišta i premještanje mramorne ograde (1958.), popločavanje sakristije (1961.), obnova električne instalacije (1976.), postavljanje novog oltara i ambona (1978.). Potres 1979. teško je oštetio krov i pročelje, no crkva je obnovljena do 1982. Orgulje su restaurirane 1984.
Umjetnička baština
U crkvi se čuvaju dragocjena kiparska i slikarska djela:
-
retabl i antipendij glavnog oltara (XVIII. st.),
-
tabernakul (drvo, Tirol, XIX. st.),
-
kip sv. Vlaha (XVIII. st.),
-
kip sv. Antuna (Radica, Korčula, 1901.),
-
propovjedaonica (Tirol, XX. st.).
Od slika ističu se:
-
Bogorodica s Djetetom (Božidar Vlatković, 1494., dijelom stradao u potresu 1667.),
-
Poliptih sv. Mihovila (Vicko Dobričević, 1409./1410., narudžba Dominika Pucića),
-
Gospa od Cavtata (Vlaho Bukovac, Prag 1909., poklon autora),
-
Gospa od Milosrđa (Vlaho Bukovac, Pariz 1880.),
-
Stigmatizacija sv. Franje (Celestin Medović, 1880.),
-
Raspeće s vedutom Cavtata (Tomislav Ciko, 1975.),
-
postaje Križnog puta (Domenico Majotto, 1779.),
-
dekoracija pjevališta (Vlaho Bukovac, 1905.).
Samostan kroz vrijeme
Osim liturgijskog života, samostanska braća bavila su se propovijedanjem (osobito u korizmi), ispovijedanjem i pomaganjem župnicima. Zabilježena su imena 22 franjevca rodom iz Cavtata.
Kratko je 1921.–1924. ovdje djelovala i gimnazija, koju je otvorio fra Frano Jurić. Samostan je bio čuvar zaklade dr. Baltazara Bogišića (1920.–1931.). Nakon 1839. u samostanu su se izmjenjivale i druge službe: zdravstveni ured, carinarnica, pošta, lučka oblast. Godine 1958. ondje su stanovali graditelji Meštrovićeva mauzoleja obitelji Račić.
Danas se u crkvi i samostanu redovito održavaju i umjetničke priredbe, a cijeli kompleks je od 1984. registriran kao spomenik kulture.
Važnija slavlja:
sv. Antun Padovanski (13.VI.), Posveta bazilike sv. Marije Velike (Snježna Gospa, Gospa od Cavtata – naslov crkve – 5.VIII.); sv. Jeronim (30.IX.), sv. Franjo Asiški (4.X.) i Bezgrješno začeće B.D.Marije (8.XII.).