Osnutak i gradnja
Samostan Gospe od Milosti podignut je 1461. godine, uz tadašnju kapelu sv. Križa, na inicijativu hvarskog biskupa Tome Tomassinija, apostolskog delegata za Bosnu, uz dozvolu pape Pija II. Gradnju su potaknuli prodor Turaka i potrebe franjevaca u Bosni, a donatori su bile gradske vlasti i građani. Među njima se ističe djed pjesnika Hanibala Lučića, koji je darovao 1000 dukata.
Samostan je s istočne strane imao kulu za obranu od gusara. Klaustar je gradio 1489. poznati majstor Rade iz Šibenika, a bunar je podignut prinosom građana i mletačke mornarice.
Crkva i svetište
Crkva je počela nicati 1465. na mjestu kapele sv. Križa. Podizali su je mletački galijoti i hvarski građani iz zahvalnosti Gospi od Milosti. Građena je u kombinaciji gotičkih prozora i renesansnih lukova, s asimetričnim rasporedom. Na portalu se ističe rozeta s Gospinim reljefom Nikole Firentinca.
Samostan je bio na glasu već u 16. stoljeću – fra Vinko Pribojević 1525. ga opisuje kao „lijep, prostran i uzoran“, a crkvu kao svetište pomoraca.
Pustošenja i obnova
Grad i samostan teško su stradali od alžirskih gusara 17. kolovoza 1571., kada je Hvar opljačkalo i spalilo 80 neprijateljskih lađa. Obnova je započela ubrzo, a kamena ploča na zvoniku s datumom 26. listopada 1573. podsjeća na taj pothvat.
Umjetnička baština
Samostan i crkva čuvaju bogatu umjetničku ostavštinu:
-
Poliptih velikog oltara (Francisco de Santa Croce, 1583.) s 12 slika i središnjim prikazom sv. Franje na brdu savršenstva.
-
Triptih Gospe od Porođenja (F. de Santa Croce).
-
Oltar sv. Didaka u razgovoru sa sv. Franjom.
-
Oltar stigmatizacije sv. Franje s bizantskom ikonom „Nada beznadnih“ (HE ELPIS TON APEISMENOON).
-
Poliptih Bezgrješnoga začeća (Jakov Palma mlađi, 1617.).
-
Najvrjedniji je oltar u kapeli sv. Križa: slika Raspetoga s Bogorodicom, sv. Ivanom i sv. Antunom (Jakov de Ponte Bassano, XVI. st.).
Pjevalište s oslikanom balustradom (1599., Martin Benetović) te veliki drveni kor (1583., majstori Franjo Goccić i Antun Špije) svjedoče o renesansnoj raskoši.
Crkva je posvećena 1670. godine. U njoj su grobnice brojnih obitelji: Lučić, Kačić, Lezinović, Koludrović, Stefani, Valdinario i drugih. Tu je ukopan i pjesnik Hanibal Lučić.
Blagovaonica i riznica
Blagovaonica čuva monumentalnu sliku Posljednje večere (8 × 2,5 m), pripisivanu Matteu Rosselliju ili krugu Palme Mlađega. Za vrijeme II. svjetskog rata bila je sklonjena u Italiju, a kasnije vraćena.
U blagovaonici je uređena riznica, jedna od prvih kulturno–turističkih atrakcija u samostanima. Ondje se čuvaju vrijedna djela:
-
Sv. Petar Alkantarski (Magnasco), Sv. Spiridion (XVIII. st.), Zaruke sv. Katarine, Ecce Homo,
-
iluminirani kodeksi XVII. i XVIII. st., rukopisi XVI. st., Ptolomejev atlas iz 1525.,
-
svetačke relikvije, posuđe i ruho, drvena skulptura sv. Jeronima, engleski alabastreni reljefi Kristove muke (XV. st.), numizmatička zbirka s 480 primjeraka, uključujući grčki novac s natpisom PHAROS.
Knjižnica i arhiv
Knjižnica broji oko 15.000 svezaka, među kojima je 66 inkunabula i brojne rijetke knjige na hrvatskom i stranim jezicima (XVI.–XIX. st.). Arhiv čuva isprave i papinske bule, a spominje ga već Vinko Pribojević 1525.
Zvonik i križni put
Zvonik (1507., majstori Blaž Andrijević, Franjo i Nikola Španić) spada u najljepše renesansne zvonike Dalmacije. Duž puta od grada do samostana, oko 1720., podignute su kapelice postaja križnoga puta.
Uloga i značenje
Samostan nije dugo služio svojoj prvotnoj svrsi jer je Venecija zabranila braći iz Bosne boravak na mletačkom teritoriju. Ipak, postao je mjesto oporavka franjevaca zbog blage klime.
Bio je otvoren znanstvenicima: primjerice, fra Bonagracija Marojević ugostio je njemačkog evolucionista Ernsta Haeckela i njegov tim prirodoslovaca.
Kroz povijest je samostan bio i mjesto odgoja i znanosti – djelovali su franjevci poput fra Antuna Lukanića (otvorio osnovnu školu u samostanu), fra Bonagracije Staliva i fra Bonagracije Marojevića (profesor, osnivač gimnazije u Hvaru).
U novije vrijeme, posebno su zaslužni za uređenje fra Bone Mirošević i fra Karlo Bošnjak.
Sveti ljudi i duhovnost
U ovom su se samostanu svetošću života istaknuli:
-
fra Jeronim Geific, hvarski patricij, pokornik s otočića Rusatarca,
-
fra Fulgencije Carev, hvarski biskup (1888.–1901.), koji je u ovoj crkvi slavio mladu misu i ovdje želio počivati.
Franjevci su ovdje živjeli geslo sv. Franje:
„Ne samo sebi živjeti, nego i drugima koristiti.“
Njihova prisutnost i danas se očituje u propovijedanju, ispovijedanju i kulturnom doprinosu Hvaru i njegovim stanovnicima.
Samostan Gospe od Milosti registriran je kao kulturno-historijski spomenik 13. travnja 1964.
Važnija slavlja tijekom godine:
sv. Franjo (4.X.), Bezgrješno začeće B.D.Marije (8.XII.), Bogojavljenje – sv. Tri Kralja (6.I.) i sv. Ante (13.VI.).
