Trogir

Nadbiskupija i metropolija splitsko-makarska
Samostan Uznesenje Marijina
Put sv. Ante 46. HR 21220 Trogir Tel/Fax: +385 (021) 881-133
mob. 0038598767561
U suradnji s Franjevačkom provincijom sv. Križa - Bosna srebrena, Predstojnik fra Ivan Jelić

Povijest i osnutak

Samostan je poznat i pod imenom sv. Ante, po bratovštini koja je ondje djelovala. Od prvog boravišta franjevaca na Travarici – gdje je trogirski plemić Desa Lučić, suvremenik sv. Franje, započeo gradnju crkve Gospe od Anđela – do današnjeg samostana na Dridu, braća su promijenila čak četrnaest boravišta.

Papa Eugen IV. bulom Dobrostivost Svete stolice (18. lipnja 1432.) dao je dopuštenje za osnutak samostana. Odluku o gradnji potvrdio je grad Trogir s knezom Šimunom Ditrikom, u dogovoru s mletačkim duždom Domenicom Mocenigom. Godine 1500. iz Drida kraj Marine prenesena je čudotvorna slika Majke Božje, zbog čega je brežuljak dobio ime Drid.

Zbog hodočašća prvotna je crkvica postala tijesna, pa su je povećali fra Franjo Radonić i Grgur Jakovljević iz Poljica.

Gradnja samostana

Za današnji samostan zaslužan je provincijal fra Bonaventura iz Brača, koji je molio dopuštenje za gradnju. Općinsko vijeće Trogira prihvatilo je projekt 1618., odobrio ga je trogirski biskup Marko Andreozzi, a 1621. i kardinalski zbor. Konačnu suglasnost dao je i mletački Senat 1623. godine.

Kasnijim dogradnjama nastaju sakristija i istočno krilo (1838.), te konoba s terasom (1934.). Od 1806.–1809. samostan zauzima francuska vojska, a braća su boravila kod dominikanaca. Dana 29. prosinca 1948. stambeni je dio stradao u požaru, ali je zahvaljujući zauzimanju fra Fabijana Buble, fra Ede Hrabara i fra Vjekoslava Bonifačića ponovno obnovljen.

Crkva i umjetnine

Crkva je duga 22 m i široka 6,5 m, a ima četiri oltara:

  • glavni oltar s Gospinom slikom (izvorna je istrunula; današnja slika, rad fra Blaža Farčnika, nastala 1945.),

  • pobočni oltar sv. Antuna i sv. Pavla Pustinjaka (pala Palma Mlađi),

  • oltar sv. Antuna Padovanskog (slika F. Kopača iz 1941.),

  • oltar sv. Franje (u kapeli).

Od umjetnina se ističu:

  • kruna i ogrlica Gospe Dridske (pozlaćeno srebro, XIV. st.),

  • četiri srebrna svijećnjaka s likom Bogorodice (1707., rad naručen od fra Bonaventure Bančića),

  • kameni kip sv. Magdalene (rad Ivana Dunkovića, učenika Nikole Firentinca),

  • drveni tabernakul,

  • slika Posljednje večere u blagovaonici (kopija Palme Mlađeg).

Knjižnica broji oko 1700 naslova (XVII.–XX. st.), među kojima je i staroslavenski brevijar iz XVIII. stoljeća. Nažalost, arhiv je izgorio u požaru 1948.

Posebnosti

Sjeverno od samostana nalazi se špilja Bilosoja (47 m duga), sa stalaktitima i stalagmitima i cisternom za kišnicu, gdje je postojao oltar posvećen evanđeoskim ženama Mariji i Magdaleni.

U samostanu je 1933. umro fra Lujo Pogačnik, poznat po znanstvenom radu iz astronomije i matematike (patentirao način trodijeljenja kuta).

Djelovanje braće

Braća su se bavila službom Božjom, propovijedanjem, ispovijedanjem i pomaganjem župnicima. Upravljali su i župom Žedno, a od 1973. župom sv. Jakova na Čiovu.

Samostan je kroz povijest bio snažno povezan s narodom: fratri su bili graditelji, čuvari hodočasničke pobožnosti i učitelji, a u novije doba pastoralno prisutni u rastućem naselju na Čiovu.

Status

Samostan Gospe od Anđela na Dridu je registrirani spomenik kulture.

Važnija slavlja:

sv. Antun Padovanski (13.VI. – hodočašće vjernika Trogira, Čiova, Kaštela i Zagore koji tada obavljaju pobožnosti i zavjete) i sv. Franjo (4.X.) s devetnicom.

Literatura

Donato Fabianich, Storia dei Frati Minori dai primordi della loro istituzione in Dalmazia e Bossina, vol. II, Zara 1864, 60-72. – Lav Krivić, 550-ta obljetnica osnutka samostana i crkve na Dridu, Jasna zraka, Trogir 1982, br. 5-6.