- Web stranica
- E-mail: zupa@samostan-poljud.com
fra Frano Delić, gvardijan, župni vikar
fra Benjamin Milković, vikar, župni upravitelj, ekonom
fra Tomislav Ćurić, ispovjednik
fra Matija Matošević, ispovjednik
fra Ante Mrvelj, ispovjednik
fra Matija Jurišić
fra Stanko Škunca
fra Petar Perković
fra Ante Budimir
fra Šime Škibola
Povijesni početci
Samostan sv. Marije na Poljudu nosi posebnu važnost jer svojim zametkom zalazi u XI. stoljeće, dalje u prošlost nego ijedan drugi franjevački samostan u Dalmaciji. Građen je uz privatnu crkvicu Blažene Djevice Marije splitskog nadbiskupa Pavla (1015.–1030.). On ju je oporukom ostavio ocu Prestanciju, a ovaj drugom sinu Černom, benediktincu i opatu Sv. Stjepana pod borovima. Crkvica ostaje u benediktinskom vlasništvu do kraja XIV. stoljeća, nakon čega postaje prebenda. Zadnji nadarbenik, kardinal Bessarion, carigradski patrijarh i unionist na firentinskom saboru, predaje je franjevcima opservantima Provincije sv. Jeronima pod uvjetom da u njoj časte Gospu pod naslovom Gospe od Anđela.
Uz crkvicu je vjerojatno postojao i manji samostan ili gostinjac vezan uz sustjepansku opatiju. Franjevci potom grade današnji samostan, oslanjajući se na milodare vjernika, pomoć gradskih vlasti i legate. Od prvotne crkvice ostali su arhitektonski tragovi i fragmenti ornamentike.
Većina oltarnih pala datira iz prve polovice XVI. stoljeća, što upućuje da je tada dovršena gradnja. Godine 1538. podignuta je i obrambena kula radi zaštite Splita od turskih napada.
Građevina i pregradnje
Samostan je smješten u skladu s opservantskim duhom, otvoren narodu i kulturi. Veće pregradnje započeo je 1750. fra Bernardin Vuković, Splićanin, ali ih je Venecija zabranila. Tek početkom XX. stoljeća nastavlja ih i dovršava fra Vicenzo Catrambone. Godine 1965.–1967. preuređen je za Serafski kolegij.
Pastoralna uloga
Braća su stoljećima bila pastoralno aktivna u Splitu, Kaštelima, Poljičkoj Republici i na otocima (osobito Braču). Bili su duhovnici ženskim samostanima (posebno klarisama), a između dva svjetska rata i vjeroučitelji u školama. Poljud je bio i sjedište Provincije, a jedno je vrijeme dio samostana služio kao starački dom. Nakon 2. svjetskog rata tu boravi podmladak Hercegovačke provincije, a više je puta bio i mjestom studija. Od 1967. samostan je i sjedište župe Sv. Trojice, vezane uz starohrvatsku crkvicu istog imena u neposrednoj blizini.
Kulturna i umjetnička baština
Samostan je bogat kulturnim blagom, osobito renesansno-baroknim oltarnim palama i umjetninama:
-
Gospa od milosti (poliptih iza glavnog oltara, Girolamo de Santa Croce – u pozadini najstariji poznati prikaz Splita, kojega drži sv. Duje),
-
Gospa na tronu sa sv. Petrom i sv. Klarom (Francesco de Santa Croce),
-
Pomoćnica kršćana (Benedetto Diano),
-
Pala oltara sv. Didaka (nepoznati majstor),
-
Pala oltara Bezgrješnog začeća s prikazom teologa i likom Muhameda; današnja verzija je rad Mihovila Luposignolija iz 1728., prema slici Nikole Bralića (1515.), s uklopljenom slikom Gospe dojilje.
Posebnu vrijednost ima portret Tome Nigrisa, biskupa i humanista, prijatelja Marka Marulića, rad Lorenza Lotta. Među dragocjenostima se ističu i raspela fra Fulgencija Bakotića.
Samostanska knjižnica prva je u Splitu po broju inkunabula (27) i ranog tiska. Posebnost su primjerci s ex librisom Marka Marulića i njegovim rukopisnim bilješkama.
Nazivi
Samostan se u dokumentima naziva različito:
-
Blažena Djevica Marija od Milosti (u narodu),
-
Uznesenje B. D. Marije (u duhu donatora Bessariona).
Kapela pri ulazu zvala se kapela Gospe od Milosti ili kapela Scaligheri (po grobnici ove obitelji). U narodu se često govori i o samostanu sv. Ante, zbog snažne pobožnosti prema sv. Anti.
Groblja i poznate obitelji
U crkvi i klaustru pokapane su brojne splitske obitelji: Alberti, Capogrosso, Florio, Marulić, Scaligheri, Žuvić i druge. O tome svjedoče ploče uz zidove klaustra.
Današnje stanje
Samostan i crkva sv. Marije na Poljudu registrirani su kao spomenik kulture, a od 19. prosinca 1974. u dijelu samostana smješten je Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode.