Rožat

• ROŽAT – Samostan Pohođenja Marijina

  fra Tomislav Hrstić, vijećnik Kustodije, župnik i predstojnik, mob. 091 364 1449, e-mail: hrstic33@gmail.com

  fra Veselko Grubišić, župni vikar, mob. 091 511 3136, e-mail: veselko.grubisic@zd.htnet.hr

  Osnutak i gradnja

  Samostan u Rožatu podigla je Bosanska vikarija 1393. godine kao kuću za oporavak, liječenje i materijalnu opskrbu braće. Nakon pada Bosne pod tursku vlast, Dubrovačka Republika oslobađa se izravnih veza s Bosanskom vikarijom te 1468. stavlja pod svoju upravu samostane na svome području, pa tako i ovaj u Rožatu. Braća su pastoralnu službu vršila već od 1472., temeljem povlastica papa Grgura IX. i Ivana XXI.

  Prvi je samostan bio trošan, pa ga je 1582. srušio fra Silvestar Galjazović, a gradnju novoga dovršio fra Frano Radaljević. Kompleks je građen klaustralno: crkva s istočne strane, stambene prostorije na ostalim krilima, a u sredini prostrani klaustar – jedan od najvećih u Provinciji (542 m²), s romaničkim arkadama i ukrašenim kapitelima, vjerojatno Radaljevićevim radom.

  Na kamenu u klaustru i danas stoji natpis:
  IN OFFICIO SUI MINISTERIATUS FRATER FRANCISCUS RADALJEVIC POSUIT PAUPERUM OPIBUS. MDLXXXV. FEBRUARII.

  Crkva i unutarnji uređaj

  Crkva (24,80 × 7,80 × 8,20 m) zidana je kamenom, s polugotičkim prozorima i rozetom iznad ulaza.

  • Glavni oltar je kameni, s palom Krunjenje Bezgrješne (nepoznati slikar, XVI. st.).

  • Godine 1734. fra Hijacint iz Dubrovnika podiže dva pobočna oltara: Gospe Karmelske i sv. Antuna.

  • U crkvi je bilo i grobište.

  • Zvonik je trokatni, s kupolom na istočnoj strani.

  U potresu 6. travnja 1667. crkva i zapadni dio klaustra bili su potpuno uništeni, poginuo je i gvardijan fra Bono iz Dubrovnika. Obnova je započela 1702.–1704. uz pomoć Republike.

  U XIX. stoljeću crkva je popločana kamenom s Korčule, dobavljene su nove klupe i orgulje tvrtke Rieger, a zamijenjeni stari kipovi Gospin i sv. Antuna. Ugrađena su nova zvona iz splitske ljevaonice Cukrova.

  U crkvi se čuvaju i slike, među kojima je posebno vrijedna ona sv. Franje Celestina Medovića.

  Povijesne nedaće i obnove

  Za vrijeme francuske i početka austrijske uprave samostan je djelomično zaposjela vojska. U to doba je brat laik fra Luka Marketi uspio spasiti samostan od rušenja posredovanjem kod vladike Petra Petrovića Njegoša.

  U potresu 1979. zgrada je bila konstruktivno teško oštećena i prijetilo je rušenje. Župnik fra Dinko Vlašić ipak nije napustio narod, nego je služio misu u jednoj sobi sve dok njemački Caritas nije podigao montažnu kapelicu. Samostan je potom obnovljen 1983.–1986., radove je izvelo poduzeće “Međimurje” iz Čakovca, a objekt je ojačan armaturom i vraćen u skladno arhitektonsko stanje.

  Kulturni i znanstveni doprinos

  U samostanu je od 1855. do 1863. djelovao fra Pacifik Radeljević, franjevac pjesnik i prevoditelj (Ariosto, Tasso, Vergilije), čiji se rukopisi čuvaju u knjižnici Male braće u Dubrovniku. Od 1890. do 1899. tu je djelovao i Collegium Seraphicum.

  Knjižnica danas ima oko 2000 naslova, među kojima rukopisi i vrijedne stare knjige.

  Pastoralna i društvena uloga

  Samostan je tijekom povijesti bio vezan uz župu Rožat. Franjevci su od 1667. povremeno upravljali župom, a od 1883. stalno. Izgradnjom naselja na desnoj obali Omble župa se u novije vrijeme višestruko povećala.

  Braća su, uz bogoslužje u vlastitoj crkvi, uvijek pomagali okolnim župnicima, držali vjeronauk i vodili karitativne inicijative.

Važnija slavlja:

sv. Ante (13.VI.), Velika Gospa i BDM od brda Karmela (16.VII.).