Devetnica ususret svetkovini sv. Franje Asiškog u samostanu Male braće u Dubrovniku završena je u subotu 3. listopada euharistijskim slavljem koje je predslavio kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima i gvardijan samostana fra Tomislav Šanko. O 800. obljetnici svečeve smrti nakon mise kustod je predmolio Transitus – Obred preminuća svetoga Oca Franje. Uvodeći u uočnicu svetkovine sv. Franje predvoditelj slavlja je istaknuo kako je sv. Franjo kada je umirao želio biti sa svojom braćom dočekujući u miru sestricu smrt te je u miru mogao poći u Očev zagrljaj.
„U trenutku svoje smrti on moli: Dobro mi došla, sestrice smrti. Tu se vidi da Franjo ima taj mir u sebi i to otkriva njegovu dušu. Trenutak smrti za sv. Franju nije došao iznenada niti ga je zatekao, nego je on bio spreman“, rekao je u propovijedi gvardijan Šanko. Napravio je zatim usporedbu i s trenutkom smrti pokojnog pape Benedikta XVI. koji je umro uz riječi: Bože, volim te. Primjeri su to koji pokazuju kako umrijeti u miru.
Nadovezujući se na pročitani evanđeoski ulomak u kojem Isus veliča nebeskoga Oca i nakon toga što je bio odbijen u svom zavičaju, propovjednik je govorio o tome kako se po molitvi može vidjeti gdje je usidreno čovjekovo srce neovisno o tome što se vani događa. Govoreći o svecima i svetosti te njihovom umiranju i tragu koji su ostavili iza sebe, istaknuo je da osoba, da bi istinski živjela, mora tijekom života u malim stvarima umirati sebi.
„Ako budeš čekao da budeš savršen, nikada nećeš ljubiti“, naveo je propovjednik riječi jedne molitve skrećući pozornost da na to da čovjek u svom životu treba dati mjesta Bogu, a ne sve čvrsto sam kontrolirati. Potrebno je pustiti Boga da uđe u taj osobni prostor neizvjesnosti. „Ako ti Bog nikada nije poremetio plan, onda ga nisi sreo“, ustvrdio je.
Naveo je također primjere iz susreta s mladima koji traže svoje zvanje te istaknuo kako je poslanje osobe tamo gdje može dati više sebe i više ljubiti. „U tvom poslanju je i tvoje izlječenje. Da se daš, da umreš sebi, ali da se daš za nešto lijepo i veliko“, poručio je i potkrijepio je to primjerom života sv. Franje.
Na kraju je istaknuo dvije stvari za koje je sv. Franjo od Boga molio, a to su: da osjeti onu radost i onu ljubav koju je Isus osjećao prema ljudima te da osjeti onu patnju koju je on osjetio na križu. Potaknuo je vjernike na promišljanje o tome što bi oni zamolili Boga.
Uz izgašena svjetla i upaljene svijeće vjernici su nakon mise s braćom franjevcima i sestrama franjevkama iz više redovničkih zajednica sudjelovali u Obredu preminuća sv. Oca Franje u kojem se među ostalim čita tekst sv. Bonaventure o preminuću sv. Franje i evanđeoski ulomak. Posebno je jako nakon toga odjeknula obredna rečenica: „Kad su se konačno na njemu ispunila sva otajstva i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu“, nakon koje su vjernici ostali u molitvenoj tišini. Blagloslov im je na kraju podijeljen svečevom relikvijom. Prije mise u crkvi se molila prva večernja, a pjevanje na liturgiji animirao je Mješoviti zbor Male braće pod vodstvom prof. Damira Vlašića.
U dubrovačkoj devetnici sv. Franu kao predvoditelji misnih slavlja i propovjednici sudjelovali su još: don Marin Lučić, don Antun Mate Antunović, fra Damir Pavić, don Damir Stojić, don Mihovil Kurkut, fra Marin Karačić, vojni biskup u BiH mons. Miro Relota i isusovački provincijal p. Sebastijan Šujević. Prije mise u crkvi je svake večeri bio izložen Presveti Oltarski Sakrament, molila se krunica, a vjernici su imali prigodu za sakrament pomirenja. Nakon mise pred oltarom sv. Frane molile su se molitve za potpuni oprost u Godini sv. Franje uz blagoslov svečevim relikvijama. Bio je ovo prvi put u novijoj povijesti u Dubrovniku da se svetkovina utemeljitelja franjevačkog reda proslavljala devetodnevnom duhovnom pripravom bogatom duhovnim sadržajima.
Izvor: Dubrovačka biskupija, Angelina Tadić
