U Zadru svečano dočekane relikvije sv. Franje Asiškog

Molitvom franjevačke krunice, koju su predvodili predstavnici različitih franjevačkih zajednica, započelo je svečano slavlje dolaska relikvija u Samostanu sv. Frane u Zadru, u četvrtak 17. listopada, u prigodi 800. obljetnice Rana sv. Frane. Svečano euharistijsko slavlje uslijedilo poslije molitve krunice koje je predslavio tajnik Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Pavle Ivić u zajedništvu s braćom svećenicima. Mnoštvo zadarskih vjernika došlo je predati svoje molitvene nakane Siromašku iz Asiza da ih zagovara pred licem Svevišnjega.

Homiliju koju je fra Pavle održao, donosimo u cijelosti: „U prvom smo čitanju čuli mudroga Siraha koji kaže: Evo onoga koji je za svoga života popravio Dom i u svoje je vrijeme učvrstio Hram jer je sveti Franjo od samoga Gospodina dobio poziv da popravi Crkvu – da evanđeoskim životom popravi Kristove vjernike i pastire iznutra. Popravljati Kristovu Crkvu iznutra znači obnoviti vjeru u snažno vodstvo Duha Božjega koji vodi putujuću i hodočasničku Crkvu prema vječnom veselju zajedništva s Bogom. Zato smo danas okupljeni da nas njegov sveti zagovor popravi kao vjernike te da budemo istinski svjedoci Božje ljubavi u svijetu koji je prestao vjerovati u Boga, u svijetu koji je prestao živjeti u strahopoštovanju pred vlastitom stvorenošću i pred čovjekom koji se izgubio pred ponudama ovoga svijeta gdje je sloboda pojedinca i vjernika ugrožena vječnom propašću.

Franjo nam stoji kao glasnik mira i glasnik Evanđelja koji u ime Isusa Krista poziva da povjerujemo da smo stvoreni od Boga, da smo Kristovi vjernici, da smo članovi svete Crkve koju može popraviti svatko od nas tako što ćemo najprije popraviti sebe i svoje živote. Okupljeni smo da zajedno s njime molimo Svevišnjega za svijetlo njegove milosti da prosvijetli tamu našega srca i da spoznamo što je od Boga i nama na blagoslov, a što je od nas samih i može postati naša propast.

Zato ćemo zajedno u predslovlju moliti riječima Crkve da dostojno i pravedno, pravo i spasonosno vazda i svagdje zahvaljujemo vječnome Bogu. Zahvaljivati Bogu na svemu znači povjerovati da je moj život u njegovim rukama i da se nemam razloga bojati pred časovitim nevoljama ove suzne doline kada znamo da naš izbavitelj živi i da je vječna ljubav njegova. Upravo je Božjim zahvatom i darom sv. Franjo postao sluga Božji koji je stupao putovima uzvišenog siromaštva i poniznosti i tako postigao vrhunac evanđeoske radosti i savršenstva. Molimo zajedno da i nas Gospodin u ovome slavlju zapali žarom svoje ljubavi da se i mi znamo s potpunim povjerenjem predati Bogu, kako je to učinio i sv. Franjo, kako bismo mogli biti radosni zbog onoga što Bog čini u našim životima i što će tek u učiniti.

Franjo je od Krista dobio dar obilježavanja svetim ranama i time nam pokazao put kako svaki Kristov vjernik treba prihvatiti svoj životni križ, dopustiti da mu taj križ ostavi i rane, ali da pogled uvijek bude usmjeren na Uskrsloga koji rane povija i zacjeljuje. Kada bi sv. Franjo mogao progovoriti svima nama, zasigurno bi nas upozorio da se ne klanjamo nikome, osim Bogu. Pozvao bi nas da se ostavimo grešnih navika života i da počnemo polagati zemaljski ispit za izvrstan ulazak u kraljevstvo nebesko. Molio bi nas sa suzama da povjerujemo u svete sakramente i milost Kristovu u njima. Potaknuo bi nas na redovitu osobnu molitvu po kojoj primamo snagu neba i bez koje duša ne može živjeti.

Pozvao bi nas na molitvu za svoje pastire i da zajedno s njima slavimo presveta otajstva naše vjere, da zavolimo Crkvu i živoga Boga u njoj. Bogu se svidjelo da se proslavi u životu sv. Franje i da mu očituje silu i snagu svoje dobrote koja se nesebično daruje malenima, a skrivena je od oholih koji misle da sve znaju i da svojim zalaganjem sve mogu. Biti malen znači Boga ispovijedati svim srcem i rasti u vjeri da Bog preko mojih krhotina i ponavljane slabosti može sve izvesti na dobro. Tako će svaka naša izmorenost i opterećenost postati prilika da se hranimo za euharistijskim stolom i da svakodnevno živimo od Božje Riječi  – tu je utjeha naša i tu je odmor naš, a pravi odmor započinje tek u Kraljevstvu nebeskom gdje nas čeka naš milosrdni Gospodin.

Na zemlji nema odmaranja jer nije nam se boriti protiv vidljivih silnika ovoga svijeta, nego protiv onoga podmuklog lažljivca koji mrzi Boga – Sotonu – koji svojim zlim huškanjima čini tolika zla u Crkvi, tolika zla u svijetu i društvu preko različitih zarobljenosti kroz različite ovisnosti; mrzi kršćanske obitelji, razara supružnike, ubija nerođene, ruga se Bogu u lice tako što muškarac prestaje biti muškarac, a žena prestaje bit ženom, nagovara moćnike ovoga svijeta da svoju silu pokazuju zveckanjem oružja gdje najviše trpe nevini, straši pastire Crkve da moraju govoriti slatkorječivo koristeći riječi ovoga prolaznog svijeta, sputava tolike mlade da se odazovu Kristovu pozivu i konačno stoji nam na putu prema vječnosti.

Zato braćo i sestre, ugledajmo se u svijetli primjer sv. Franje koji se zajedno s Bogom izborio i pobijedio uživajući nebesku slavu gledanja Boga. Danas obnovimo vjeru u živoga Boga koji nas je stvorio i po kome postojimo. Danas kleknimo pred Boga i iz ovoga bogoslužnog prostora izađimo kao ljudi koji su pobijeđeni Evanđeljem i koji će nastaviti živjeti svoj život u vjeri, nadi i ljubavi da je Bog s nama u sve dane do svršetka svijeta. Neka nas na tom putu prati zagovor sv. Franje da i mi jedni drugima postanemo otvorena knjiga Evanđelja koja poziva na život u siromaštvu i nenavezanosti, u čistoći duše i tijela, poslušnosti Bogu i Crkvi“, zaključio je fra Pavle.

U prepunoj crkvi sv. Frane u Zadru u kojoj je sv. Franjo prenoćio 1212. godine, nakon što je „brat protivni vjetar“ njegovu lađu bacio na hrvatsku obalu; gdje je 13. listopada 1280. ista crkva dobila i naziv bazilike koja je tom prigodom dobila i prvostupanjske svečeve relikvije koje se čuvaju u Tajništvu provincije, a riječ je o komadiću kosti sv. Franje, svečano se čulo starohrvatsko glagoljaško pjevanje KUD-a „Radovin, sv. Kata – Zemunik, sv. Šime Rtina, Fortuna Ražanac i Lazarica u Pridrazi“ koje je predvodio Ivica Dundović s ciljem da se ponovno čuju napjevi zadarskog kraja i starohrvatsko glagoljaško pjevanje s kojim se svečano pozdravila prisutnost sv. Franje Asiškog u Zadar.

Relikvije Sveca svečano su ušle u ulaznoj procesiji euharistijskog slavlja koje je nosio fra Zlatko Vlahek, tajnik Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca sve do mjesta oltara sv. Franje Asiškog gdje su bile odložene do završetka euharistijskog slavlja. Po završetku euharistijskog slavlja, ispred oltara uslijedio je molitveni dio pred Relikvijom gdje su zagovoru sv. Franje predane sve molitve i potrebe okupljenih i onih koji su se preporučili u njihove molitve. Poslije molitve je uslijedio svečani blagoslov predslavitelja s relikvijama nakon kojeg su najprije svećenici, pa narod Božji, pristupili relikviji i smjerno dodirujući, predali svoje nakane.

Neka nas sve sv. Franjo zagovara u svim našim potrebama. Mir i Dobro!

Tajništvo Provincije