U Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske u petak, 14. kolovoza 2026. u 21 sat slavljena je misa bdjenja uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije. Misno slavlje predvodio je naš kustod fra Tomislav Šanko. U homiliji je fra Tomislav govorio o značenju bdjenja, istaknuvši da ono izražava čežnju i budnost srca. Podsjetio je na riječi Pjesme nad pjesmama: „Ja spavam, ali srce moje bdi“, naglasivši da čovjek koji istinski voli postaje budniji za stvarnost i sposoban vidjeti dublje. „Marija vidi jer ljubi“, rekao je, usporedivši njezinu blizinu Bogu s biblijskim Kovčegom saveza: ona prima, čuva i nosi Božju Riječ te upravo zato može osvijetliti i čovjekovu osobnu stvarnost.
Osvrćući se na Isusove riječi o onima koji slušaju i vrše Božju Riječ, fra Tomislav je naglasio da Isus time ne umanjuje veličinu svoje Majke, nego otkriva njezin najdublji razlog. Marija nije Velika Gospa samo zato što je Isusova Majka po tijelu, nego zato što je potpuno pripadala Bogu po poslušnosti njegovoj Riječi. Njezina veličina izvire iz pripadnosti Bogu.
Iz toga je proizašlo i pitanje upućeno svakom vjerniku: „Čiji si ti?“ Čovjekov identitet i njegova vrijednost ne počivaju prvenstveno na uspjehu, položaju, prošlosti ili mišljenju drugih, nego na činjenici da je Božje dijete. Isus nadilazi samu krvnu pripadnost i okuplja novu, duhovnu obitelj – one koji slušaju Božju Riječ i dopuštaju da ona oblikuje njihov život. Kod Boga, naglasio je, nema privilegija koje bi zamijenile osobni odgovor vjere.
Posebno je istaknuta važnost slušanja kao znaka ljubavi i prisutnosti. Ako želimo znati koliko nam je netko blizak, možemo se zapitati koliko je sposoban biti prisutan dok mu govorimo i koliko istinski sluša. Upravo je Marija žena potpune prisutnosti pred Bogom, dodao je fra Tomislav.
Na kraju homilije predvoditelj je izdvojio tri obilježja Marijina života koja mogu postati programom svakoga kršćanina: biti u istini o sebi, poput ponizne službenice koja upravo zato postaje Velika Gospa; znati svoje mjesto i dati prostora drugome, što je znak nutarnje čistoće; te biti prisutan, oslobođen trajnog vraćanja u prošlost i neprestanog čekanja neke budućnosti u kojoj će život tek započeti.
Pozvao je okupljene da upravo u bdjenju ostanu „ovdje i sada“, budni pred Marijom i pred Bogom. Marija je predstavljena kao slika onoga na što je svaki čovjek pozvan. Bog čovjeka ne poistovjećuje s njegovim grijehom ni prošlošću, nego u njemu vidi mogućnost novoga početka i budućnosti. Kao što je u Mariji Magdaleni vidio navjestiteljicu uskrsnuća, u Mateju apostola, a u raskajanom razbojniku čovjeka sposobna za raj, tako i svakoga čovjeka gleda iz perspektive onoga što po njegovoj milosti može postati, poručio je.
„Čovjek postaje ono u što je zagledan“, istaknuo je fra Tomislav te pozvao vjernike da gledaju Mariju i dopuste da ih njezin pogled vodi prema Kristu, kao što je nju Božji pogled tijekom cijeloga života preobražavao. S tim pogledom, zaključio je, valja se vratiti svojim obiteljima, radnim mjestima i zajednicama te drugima prenijeti barem djelić milosti koja je tijekom ovih dana besplatno primljena u Svetištu Gospe Sinjske.
