Misno slavlje trećeg dana Kapitula, u srijedu 23. travnja, u samostanskoj crkvi sv. Frane u Zadru predslavio je generalni definitor Reda manje braće fra Konrad Cholewa. U homiliji je istaknuo da nas Božja riječ vodi tijekom našeg kustodijskog Kapitula. „Već nekoliko dana pratimo Djela apostolska o prvoj kršćanskoj zajednici, o Crkvi koja se rađa nakon Gospodinova uskrsnuća, o svjedočenju riječi, ali još više života Apostola. U današnjem odlomku Djela slušamo o molitvi i čudesima koja su se dogodila po Apostolima. Ova činjenica nam posebno pokazuje da se čudesa ostvaruju putem naviještanja Evanđelja“, istaknuo je.
To je, dodao je, svjedočanstvo da su riječi Evanđelja namijenjene proširiti se posvuda, po cijelome svijetu. „To je naš prvi zadatak kao Manje braće: prenositi Božju riječ, riječ ljubavi, nade i mira svuda gdje živimo. Živjeti Evanđelje, kako nam je rekao naš serafski otac sveti Franjo, i tako ga prenositi“, naglasio je fra Konrad.
„Prateći Djela, svjedoci smo prve kršćanske zajednice koja se ne samo okuplja, nego osobito počinje djelovati, činiti djela, živjeti. Ne ostaje statična, nego ozbiljno shvaća riječi koje im je Krist uputio: ‘Idite po svem svijetu’. A ljudi su se obraćali jer su prepoznavali vjeru Apostola, ali i njihov primjer života. Na istom primjeru života Apostola svoj je red utemeljio i naš utemeljitelj, sveti Franjo. Kad gledamo bratstvo koje se okupilo oko njega, vidimo da su ti ljudi, iako još nisu imali pravilo, konstitucije ni statute, imali nešto zajedničko što ih je povezivalo“, rekao je te dodao da je temeljna poveznica među njima bila je evanđeoska ljubav, tj. Evanđelje.
Fra Konrad se nadalje osvrnuo na činjenicu da se u Djelima vidi kako se evanđeoska ljubav pretvara u konkretna djela. Apostoli, puni Duha Svetoga, počinju hrabro i s oduševljenjem naviještati Evanđelje. No njihovo svjedočanstvo nije bilo samo riječima, nego ponajprije stilom života. I to vam želim poželjeti da živite, poručio je.
„Živimo godinu nade. Često kamen koji blokira i sprječava nadu u našem životu jest kamen nepovjerenja. Kada mislimo da sve ide loše, da ono najgore što nam se može dogoditi nikad neće prestati, kada počnemo vjerovati da je smrt jača od života, tada kamenom obeshrabrenja u sebi gradimo spomenik nezadovoljstvu, grob nade. U toj situaciji pomaže nam uskrsno pitanje: ‘Zašto tražite živoga među mrtvima?’ Krist nije tamo, ne prebiva u rezignaciji, u grobu pokopane nade. On je uskrsnuo. Nije tamo jer nije Bog mrtvih, nego živih. Neka nikada ne dopusti da se nada zakopa u vama, oko vas, u vašim bratstvima i u vašoj Kustodiji. Stvoreni smo i pozvani od Boga da živimo u vrtu, u raju“, naglasio je fra Konrad.
Zatim je citirao misao koju je 2005. zapisao kardinal Ratzinger: „U trenutku Isusova pokopa, groblje postaje vrt, vrt iz kojeg je Adam bio protjeran kada je napustio puninu života, svoga Stvoritelja. Grob u vrtu simbol je da kraljevstvo smrti dolazi kraju. U tom času goleme boli, tame i očaja, svjetlo nade tajanstveno je prisutno. Skriveni Bog uvijek je Bog života, blizak nama.“
Zaključivši da je Uskrsli Krist naša posljednja i jedina nada, istaknuo je da ta nada poprima različita imena: radost, nova prilika, oprost, bratska ljubav, međusobno poštovanje. „Nastojmo biti takvi: braća nade, hodočasnici nade. I moguće je da naš život postane raj, da naši domovi, naša bratstva, naša Kustodija, svijet postanu raj, ako dopustimo da i u ovome svijetu posljednju riječ ima, kao u prvom raju, Stvoritelj, Uskrsli Gospodin“, zaključio je fra Konrad.
Trećeg dana Kapitula braća su u prijepodnevnim i poslijepodnevnim satima održala susrete na kojima se razgovaralo o konkretnim smjernicama budućeg djelovanja Kustodije.
