Visoka 800. obljetnica Rana sv. Franje svečano je proslavljena u utorak 17. rujna u Samostanu sv. Frane u Zadru. Svečanom euharistijskom slavlju prethodila je pjevana Večernja molitva s narodom u samostanskoj crkvi pred moćima sv. Franje koje čuva Samostan sv. Frane, a svečano euharistijsko slavlje predslavio je fra Pavle Ivić, tajnik Provincije.
Predvoditelj slavlja u propovijedi je istaknuo kako je to veliki dan za cijelu franjevačku obitelj koja se hrabro utječe zagovoru svoga utemeljitelja koji je svojom otvorenošću Evanđelju vjerno izvršio Božji poziv da je za nagradu 1224. na La Verni dobio nagradu Božje naklonosti – rane našega Otkupitelja. Istaknuo je kako su stigme znak najizričitije ljubavi Stvoritelja prema stvorenju te da predstavljaju pečat Božje ljubavi koja je utisnuta na tijelu našega serafskog Oca Franje. Isto tako, predstavljaju vidljive znakove Franjine vjernosti Bogu u čemu se potpuno očituje pobjeda Evanđelja u životu siromašnoga Franje iz Asiza.
Propovjednik je naglasio kako stigme na grčkom jeziku označavaju pečat i utisak nekoga tko ima vlast nad nečijim životom i dodao da su nekada služile da se na robovima utisne pečat vlasnika kako bi se znalo kome pripadaju. U snažnoj poveznici istaknuo je kako je u „svakome od nas utisnut pečat krsne milosti i tako smo postali Božje vlasništvo – njegovi sinovi i kćeri – otajstvo, ali i zbilja kojoj se sv. Franjo potpuno posvetio da i nas poziva da to isto učinimo potpomognuti njegovim zagovorom. Bog je u svakome od nas utisnuo svoju sliku i zato je važno da Bog bude ogledalo našega života u kojemu ćemo jasno prepoznati s kolikom nas ljubavlju stvarao, s kolikom ljubavlju opraštao i oprašta i s kolikom ljubavlju uvijek iznova iskazuje svoje strpljenje kao pravi Otac s malenom djecom koja još ne znaju hodati stazama Evanđelja“.
Propovjednik je izdvojio Franjinu autentičnu svetost koja i danas privlači mnoge i dodao kako je „Franjo dopustio da ga Bog transformira svojom ljubavlju i da ta božanska ljubav pročisti njegov život od svega što nije dostojno Evanđelja. Zato su Franjine rane čisti dokaz Božje naklonosti i potvrde da je svetost Franjina života bila autentična i pred Bogom, pred braćom te pred Crkvom koja je s radošću gledala povijesne dodire Božje ljubavi jer se nikada prije nije čulo da je netko dobio rane Spasiteljeve i tako sv. Franjo postaje prvi proglašeni svetac sa svetim stigmama.“
Po tim ranama, Franjo i danas pokazuje popravljačku silu Evanđelja koja iznutra, po braći, popravlja Crkvu donoseći radosnu vijest spasenja. Životopisci sv. Franje opisuju da se ovaj događaj dogodio na mističnom brdu La Verni uz naklonost čitave prirode i da je u tom trenutku ponovno bio obnovljen savez između Boga i čovjeka. Ponovno je nebo poljubilo zemlju. Ponovno je u prvi plan došla najvažnija stvarnost našega života – Bog je živ. On nas čuje. Poznate su mu naše patnje, bolesti i potrebe. Zna našu vjernost i odanost, ali zna i našu grešnost i malenost. Zato nas poziva da se otvorimo – poput sv. Franje – njegovoj dobroti – povjerujemo da nas je svojom pregorkom mukom spasio i tako nas robove i nečiste – otkupio, zaključio je fra Pavle.
Propovjednik je okupljene pozvao da vratimo svoj pogled na Križ i dodao: „Učimo se češće gledati u izmučeno tijelo svoga Spasitelja – možda se tada rodi klica vjere da je Bog to učinio zbog mene i umjesto mene – o neshvatljive li ljubavi Očeve, da nas robove otkupi, Sina je predao – kako pjevamo u Vazmenoj noći“.
Franjine rane postaju neprocjenjivi dar Božje naklonosti čitavom Franjevačkom redu i čitavoj Crkvi. Bog nas po Franji danas nagovara, obratimo se i ne dopustimo da Kristove rane toliko krvare zbog različitih rana u nama i u svijetu. Govoreći o društvu koje grca u svojim suzama i ranama, propovjednik je naglasio snažnu činjenicu da je „toliko ranjenih među nama zbog odbačenosti; sjetimo se koliko je samo odbačene djece u svijetu pod izlikom prividne i dvolične slobode. Toliko je napuštenih, a stvoreni smo jedni za druge i za zajedništvo koje se potpomaže u nošenju životnih križeva. Toliko je rana u društvu zbog ponižavanja slabijih, a koliko je tek rana zbog izdaje i nevjernosti na različitim razinama međuljudskih odnosa – a osobito jer je narušen odnos svih odnosa – naš odnos s Bogom.“
Svatko od nas ima rane, ali evanđeoski je put pobijediti sebe s Gospodinom, i dopustiti da te iste rane postanu klice milosrđa, podrške, nošenja ranjenih, slabijih, obeshrabrenih. Svakome je potrebna i ljubav i pažnja. Bog nam sve to besplatno daruje, darujmo i mi druge evanđeoskom podrškom da što više nalikujemo svome otkupitelju koji je svoju patnju prikazao za nas. Pokušajmo i mi svoje patnje i sve križeve prikazati Bogu da po njima nekome pomogne i usliši nečiju molitvu u potrebi, dodao je predslavitelj slavlja.
Zaključno je istaknuo misao sv. Bernardina, sina Reda, koji je jednom je mjestu zapisao: „Postaješ ono što ljubiš“ i pozvao okupljene da po primjeru sv. Franje i mi toliko uzljubimo Krista i sve prikazujemo iz ljubavi prema Bogu. Franjo je toliko žarko ljubio Krista i čeznuo za njim da mu je zauzvrat darovana potpuna sličnost s Kristom. Euharistijsko slavlje završilo je blagoslovom s relikvijama sv. Franje koje su odložene na oltar sv. Franje kako bi okupljeni mogli prinijeti svoje molitve ovom velikom i autentičnom sinu Crkve koji nas s Neba zagovara s željom da mu se svi pridružimo u Raju.
Tajništvo Provincije
