800. obljetnica događaja na La Verni
Povodom 800. obljetnice događaja na La Verni i Rana sv. Frane, održan je susret trajne formacije u Samostanu sv. Frane u Zadru. Braća su pristigla iz različitih dijelova Provincije te su na početku pjevanom molitvom Trećega časa koju je predmolio provincijalni ministar fra Tomislav Šanko započeli zajednički susret. Program je obuhvaćao okupljanje braće, predavanje na temu prihvaćanja rana i prihvaćanja Božje volje koje je održao fra Darko Tepert, generalni tajnik za formaciju i studije.
Predavač je razlamajući temu prepoznavanja i prihvaćanja Božje volje u vlastitom životu istaknuo kako je sv. Franjo na La Verni u Božjem pogledu prepoznao smisao svoga vlastitog poslanja i volje Božje za njegov život. Traženje Božje volje preko primjera sv. Franje koji je boravio na La Verni, gdje se povukao u samoću i kontemplaciju, poticaj je svima nama da i mi znamo potražiti mjesto susreta s Bogom.
Zbog želje da se više bavi Bogom, Franjo postaje čovjek molitve i čovjek „želje“ gdje ga ta ista želja nosi na osamljena mjesta povlačenja čime nam pokazuje evanđeoski put kako se Isus Krist treba nasljedovati. Franjo se povlači u molitvu iz ljubavi prema Gospodinu preko koje pokazuje svoju revnost prema molitvi i iz te želje proizlazi Franjin intenzitet prema molitvi. U osami je Franjo htio doživjeti intimu s Bogom. Podsjećajući nas na skrovitost „sobe“ na koju Isus poziva; prema Kristovoj riječi „Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“ (Mt 6,6) označava sobu intime u koju nitko drugi ne ulazi i gdje se ostvaruje bliski odnos s Bogom.
Franjo nas uči da i mi znamo ući u svoju „sobu intime“ kako bismo u sigurnom ozračju mogli razgovarati s Bogom. Tišina i intima molitve koju Franjo nalazi u samotištima, ostvaruje ih dok putuje i dok radi te tako pronalazi trenutke molitve gdje je gradio odnos s Bogom kako bi snagu toga odnosa mogao kasnije ostvariti s drugima, a osobito s braćom koju mu je Gospodin dao.
Franjo u samotištima nikada nije išao sam, nego je išao s braćom u koje je imao povjerenje. Intima u odnosu prema braći pokazuje mogućnost otvorenosti prema braći. Franjo je sakrivao trenutke pred braćom, povezujući sliku Zaručnika iz Pjesme nad pjesmama: „Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas!“(Pj 5,2) gdje se opisuje traganje Zaručnika za svojom zaručnicom. Odnos povjerenja pokazuje potrebu povjerenja i u našim zajednicama budući da smo duhovna braća koja kroz molitveno i bratsko zajedništvo jedni druge drže zajedno.
Govorio je o koracima po kojima se postiže lakše pronalaženje Božje volje.
Spremnost kao prvi korak da u slobodi iznesemo svoje slabosti pred braćom što pomaže da i zajednica raste. Drugi korak je velikodušnost koja se očituje ne toliko u materijalnoj, nego u spremnosti posvetiti vrijeme braći onako kako je i Franjo znao prepoznati potrebe svoje braće kada je pokazivao razumijevanje za njihove potrebe. Treći korak je ozračje povjerenja: Franjo nikada nije volio kada braća ogovaraju ili osuđuju brata jer takvu braću opominje znajući da to najviše ruši izgradnju zajednice i bliskih odnosa. Posljednji korak je kreativnost koja se očituje u pronalasku načina kojima ćemo znati pomoći braći. Naveo je primjer kada je Franjo pomogao bratu Leonu tako što mu je dao cedulju blagoslova u trenucima kada je Leon proživljavao svoje teške trenutke tjeskobe i životne izgubljenosti.
Spoznati Božju volju za Franju znači odreći se svoje volje, prema Kristovim riječima u evanđeljima „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe“ (Mt 16,21-27) kada poziva da se odreknemo volje koja nas sputava da nesmetano nasljedujemo stope Gospodina našega Isusa Krista. Franjo je Božju volju tražio na različite načine; posebno je mogao prepoznati u susretu s drugima, u nadnaravnim riječima s križa kada je bio pozvan popraviti Crkvu, u prirodi u kojoj je tražio slike kako bi braći mogao lakše objasniti kako bi trebali živjeti.
Božju volju prepoznaje u Božjoj riječi kada je tri puta otvorio Evanđelje i tako pronašao odgovor da je njegovo poslanje katoličko i apostolsko. Tražio je tumačenje od svećenika kao pomoć u razumijevanju napisane Riječi. Ispitivao je braću i druge bliske ljude koje držao autoritetima te je i u tome tražio Božju volju.
Kada se sasvim htio posvetiti kontemplativnom načinu života tražio je savjet od sv. Klare i brata Silvestra koji je već bio u samotištu. Od njih je dobio odgovor da je njegovo poslanje među biti među ljudima. Najvažniji uvjet razumijevanja Božje volje jest biti poslušan Bogu prema kristološkom himnu koji nam donosi Pavao u poslanici Filipljanima: „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom…“ ( Fil 2, 6-11). Onako kako ju je razumio, Franjo ju je živio i u bratske odnose uprisutnio.
Franjo je pristupao Božjoj riječi s tolikim poštovanjem i u njoj je tražio odgovor kao vječni tragatelj za voljom Božjom kako bi nam pokazao ljubav prema Riječi koja je živa i istinita da i mi znamo upitati mimo svojih kalupa: jesmo li već ostvarili Božju volju ili je tek trebamo otkriti unutar svoga poziva. Njegov pristup Božjoj riječi bio je sa strahopoštovanjem. Naklon i poljubac knjizi Evanđelja što očituje Božju prisutnost i u Riječi i često bi nalazio ulomke Muke Gospodinove u čemu je tražio i molitveno raspoloženje.
Franjo je shvatio da će kroz mnoge poteškoće, muke, tjeskobe, borbe i patnje ući u Kraljevstvo. Bolesti koje je imao, osobito bolest očiju, bila je prilika za posvećenje. Shvatio je da će morati podnositi slabosti braće, ali se nije dao smesti pred neprijateljem. Prikazan je kao Kristov vojnik koji se hrabro bori za Gospodinovo što pokazuje da se Franjo znao uhvatiti u koštac s nevoljama i nije odustao.
Na La Verni je Franjo dobio Rane. Viđenje serafa koje podsjeća na viđenje proroka Izaije: „Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: »Evo, usne je tvoje dotaknulo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.“ (Iz 6, 1-8) koje je u sebi očitovanje viđenja proslave nebeskog svetišta, ali seraf kojeg je Franjo vidio mistična je slika koju Franjo duboko u sebi proživljava. U središtu je ideja Križa i razapinjanja. Slično je s Gospodinovim preobraženjem na gori Taboru. Prototip tome, franjevački gledano, brdo je La Verna kada gledamo Franjin život; dok je Gospodin na Taboru poveo svoje učenike, Franjo vodi sa sobom brata Leona. Nebeski znakovi i viđenje slično kako je bilo i Franji. Na Gori se Isus prikazao učenicima drugačiji. Franjo na tijelu doživljava preobrazbu. Na Gori preobraženja Isus se tjelesno prikazao drugačiji, a Franjo na tijelu ima znakove muke i križa. Nakon prikazane kraljevske slave Isus je zabranio svojim učenicima da nikome ne govore, a Franjo nikada nije iznosio već je skrivao svoje rane i znakove Gospodinove ljubavi s križa. Rane nisu samo trpljenje nego i Franjina preobrazba koju Franjo prihvaća i njezine blagoslove unosi među braćom. To nam sve govori o vjeri koju je Franjo imao u svome srcu.
U nevolje, trpljenja i krize života ne smijemo ući u ulozi žrtve. To nas uči Franjo. Tu ulogu treba nadići ponekad samostalno kroz rad na sebi, ali nekada je potrebna pomoć izvana. Predavač je istaknuo nekoliko rana kojima smo nerijetko obilježeni; rane iz djetinjstva, iz mladosti, od najbližih, bullying od vršnjaka kao rane koje nam otežavaju da stvorimo zrele odnose s drugima i koje nas zatvaraju u nas same. Rane koje nanosimo jedni drugima u bratstvu, rane koje primamo u društvu u smislu društva gdje dopuštam da me hrani potreba da nešto imam, a znam da mi nije potrebno. Rane kada drugi ne razumiju naše poslanje. Rane naših grijeha. Nadići to i uvijek ići naprijed. Kada nosim rane i tjeskobe, nevolje i trpljenja onda trebam uvijek pred očima imati Isusa Krista koji jasno poziva da je križ života poticaj da nasljedujemo Gospodina kroz spremnost da prihvatim ono što stavlja pred nas. Spremnost da prihvatim nevolje koje ne mogu odbaciti tek tako. Želim li se odreći svoje volje i nositi križ, pokazuje koliko sam spreman da me Gospodin preobrazi na putu nasljedovanja njegovih stopa. Rane nisu cilj jer Franjo se najprije popeo na La Vernu da bi spoznao Božju volju koja je na koncu pokazala da u sebi ima ideju trpljenja, ali i snagu preobraženja, i cilj vječnosti – zaključio je fra Darko.
Nakon zajedničkog predavanja, uslijedila je Služba Riječi u Crkvi sv. Frane u kojoj je fra Darko razlomio Riječ i uputio poruku nade okupljenoj braći.
Prvo čitanje bilo je o Iliji na brdu Horebu iz Prve knjige o Kraljevima (19, 2-17) te evanđeoski odlomak o Zakeju koji silazi žurno (Lk 19, 1-10).
Ilija se borio za pravu vjeru i pravoga Boga, ali se osjeća usamljen pred Bogom koji nije bio ni u potresu, ognju i vjetru. Sinaj je bio mjesto gdje je tlo podrhtavalo i treslo se dok je Bog govorio. Bog iznenađuje jer nije ni u kakvom moćnom znaku. Već je Bog bio prisutan u nježnosti lahora. Bog bez velikih manifestacija. Bog je iznenadio i Franju kada se uspio na La Vernu na molitvu, ali od Boga je primio ono što nije mogao niti zamisliti. Franjo se silno radovao nakon događaja Rana, oslonjen na nježan pogled serafa koji ga tako gleda. Ubrzo je Franjo vidio i trpećeg Krista.
Zakej je svjedok da je Isusov pogled drugačiji od drugih ljudi koje je do tada vidio. Pogled je to koji ne osuđuje. Pogled koji oslobađa. Nakon pogleda, Isus ulazi u njegov dom. Zakej pokazuje dobru volju da će vratiti četverostruko. Gospodin mu odgovara da je njegovoj kući došlo spasenje. Bog u meni vidi priliku da se mogu promijeniti. Ne vidi površno. Gleda duboko. Gleda sliku Božju koju je utisnuo u svakoga u nas. Želi je obnoviti i oživjeti. Fra Darko je istaknuo kako je najzanemarenija istina kršćanstva istina Božjeg pogleda koji gleda svoju Zaručnicu koja ne može svom Zaručniku ne reći da, u čemu se očituje i ljubav Zaručnice koja u ovom slučaju predstavlja Crkvu. Franjo prepoznaje taj pogled Božje intimne blizine. Tako nastaju pohvale Bogu višnjemu gdje mu se Franjo obraća s TI.
Franjo je svjestan da Bog onaj koga ne možemo obuhvatiti, ali je to isto Bog koji slobodno izabire ući u moj život i dopušta mi da, kao u psalmima koje svakodnevno molimo, mu se obraćamo na ti. U prvom dijelu Pohvala Franjo govori na ti Bogu koji je prikazan u veličini. A onda pjeva o bliskosti s Bogom navodeći ukrase o Bogu koji je blizak – zaključne su misli fra Darka Teperta.
Uslijedilo je vrijeme za razmatranje u tišini te zajednički bratski ručak.
Neka nas sve sv. Franjo zagovara.
fra Pavle Ivić,
tajnik Provincije
