U srijedu, 11. svibnja na Gradskom groblju u Zadru pokopan je fra Josip Vidas, član Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra. Sprovodne obrede predvodio je fra Andrija Bilokapić u zajedništvu s provincijalom fra Tomislavom Šankom te fra Bojanom Rizvanom, definitorom Provincije, kao i okupljenom braćom franjevcima i drugim svećenicima te rodbinom i Božjim narodom.
U svojoj homiliji fra Andrija je istaknuo nekoliko detalja iz života fra Josipa Vidasa, naglašavajući važne trenutke koji se odnose na njegov redovnički i svećenički život od formacije pa sve do trenutka smrti. Naglasio je kako je smrt uvijek teška i kako je apostol Pavao naziva „posljednjim neprijateljem“, ali u uskrslom Gospodinu naziva je „obeskrijepljenom“ te je oduzeta sva njezina snaga i moć. Naglašavajući Kristove riječi kako je došao čas da se proslavi Sin čovječji, fra Andrija je rekao kako smo više puta u slavlju mogli čuti upravo tu riječ, proslaviti, slaviti te se kratko i zaustavio nad tim riječima.
Govoreći o Božjoj slavi istaknuo je kako je teško odgovoriti na pitanje što je to Božja slava, dodajući kako je jednako tako teško odgovoriti na pitanje što je to Božje božanstvo. Ističe kako „Božja slava predstavlja Božju označnicu. To je veličina Božjega bića. Očituje se u Božjoj nemoći pokazanoj u Isusu Kristu. Upravo u Kristovoj spremnosti da umre na križu i da prijeđe u grob, iz nemoći križa ljubi svoje neprijatelje i blagoslivlja ih. U krajnjoj ostavljenosti gdje nas svi napuštaju, u grobu, naš Bog Isusa Krista, prigiba se da nas susretne tamo gdje se ne očekuje više nikakav susret, želeći nas prigrliti u svoje božanstvo. Tu se zbiva neizrecivo Božje priopćenje, zajedništvo i slava. Božja se slava najviše očituje u Kristovoj nemoći, u umiranju i Uskrsu“, zaključio je fra Andrija.
Spominjući se života i djelovanja fra Josipa Vidasa, fra Andrija je istaknuo kako je fra Josip „htio biti glasnik i dionik Božje slave. Htio je biti posrednik evanđeoske radosti. Ističući Kristove riječi gdje Krist kaže kako mu je duša potresena.“ Fra Andrija je zaokružio svoju misao i istakao da tamo gdje mi kao ljudi vidimo gubitak „Sin Božji vidi proslavu i dobitak“ govoreći o potresenosti kada smo suočeni s gubicima voljenih osoba. Na kraju svoje homilije, obraćajući se okupljenoj rodbini, braći svećenicima te braći iz Provincije, fra Andrija je nadodao kako je fra Josip „doista bio mali brat, jednostavni, marljivi i tihi franjevac“.
Nakon sprovodnog slavlja uslijedilo je svečano Misno slavlje u Crkvi sv. Frane koje je u zajedništvu s gvardijanom Samostana sv. Frane u Zadru fra Ivanom Lelasom i petnaestak svećenika predvodio fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra. Provincijal je u svojoj homiliji istaknuo, obraćajući se rodbini i braći franjevcima, kako je jednom razgovarao s fra Josipom o njegovom pozivu i kako mu je fra Josip odgovorio da je odabrao put franjevca i svećenika upravo zato da bi mogao ljudima činiti dobro, dati sebe za njih te da je uvijek nastojao činiti dobro svima kako bi im na taj način uljepšao trenutke života koji su bili obilježeni različitim potrebama što svjedoče mnogi koji su kod fra Josipa dolazili na ispovijed.
Nakon popričesne molitve fra Pavle Ivić, tajnik Provincije, pročitao je životopis pokojnog fra Josipa Vidasa, kao i sažalnice koje su poslali nadbiskup i metropolit riječki mons. Ivan Devčić i nadbiskup koadjutor Mate Uzinić. Svoju sažalnicu poslao je i biskup krčki mons. Ivica Petanjak koji je napisao izražavajući sućut braći kako ih prati svojom molitvom za nova duhovna zvanja u Provinciji te da bratu fra Josipu Vidasu koji je svojevremeno pastoralno djelovao i u Krčkoj biskupiji zahvaljuje na predanom služenju. Usmenim putem, svoju sućut izrazio je i mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. Svoju sažalnicu poslale su sestre Male franjevačke obitelji izražavajući svoju sućut i sestrinsku molitvenu blizinu.
Bratu fra Josipu Vidasu neka Gospodin udijeli svoj sveti mir i uvede ga zajedništvo svetih!
