Dana 23. studenoga 2017. braća sjevernog dijela Provincije okupila su se u Samostanu Navještenja Marijina na Košljunu kako bi sudjelovala na regionalnom susretu te ujedno izrazila svoje čestitke fra Klementu Sršenu za njegov imendan.
Na susretu su sudjelovala sljedeća braća: s Košljuna fra Alfons, fra Klement, fra Stjepan, fra Diego, s Raba fra Ivan i fra Tomislav, iz Crikvenice fra Mate (naš je brat Nediljko Jerkan u Riječkoj bolnici), iz Rijeke fra Tomislav i fra Nikica, iz Pule fra Leopold i fra Gabrijel, iz Pazina fra Drago te fra Marko Vuković s Trsata koji je imao nagovor.
Susret je počeo okupljanjem u blagovaonici. Potom je gvardijan fra Diego izložio Presveto u kapeli te predvodio molitvu srednjeg časa te vodio lijepo euharistijsko klanjanje. U klanjanju je uzeo odlomak sv. Evanđelja po Luki od dana gdje Isus plače nad Jeruzalemom jer nije upoznao čas svoga pohođenja. Fra Diego nas je stavio u pitanje pred Gospodom jesmo li mi taj Jeruzalem nad kojim Isus sada plače.
Nakon klanjanja u dvorani nagovor je vodio fra Marko. On je franjevac s Trsata koji je ove godine položio prve zavjete. Rodom je iz Sasine kao i naš fra Drago, ali je kao dijete odselio u Slavoniju s roditeljima. Tu je bio ministrant. Dogodila mu se tragedija kad je stupio u sjemenište. Na povratku, kada su njega odvezli, i otac i majka poginuli su u prometnoj nezgodi. To je obilježilo njegov život duboko. Uz poteškoće je zaređen za svećenika Kotorske biskupije te je u Boki služio 24 godine.
Odatle nosi iskustvo samoće i osjećaja manje vrijednosti, ali i potrebe da kao svećenik posluži barem jednoj baki koja daje misni prilog za svoje pokojne. Nakon pogoršanja zdravlja, boravka u Beču i susreta s ćirilometodskim fratrima odlazi u postulaturu i novicijat na Trsat. Tako dobiva iskustvo franjevačkog bratskog života. Fra Marko je govorio iskreno, toplo, zanimljivo i poticajno što su braća prepoznala i zahvalila mu. Poslije nagovora i razgovora druženje je nastavljeno imendanskim ručkom u samostanskoj blagovaonici uz lijepo bratsko ozračje.
