U zajedništvu brojnih vjernika, u ponedjeljak 24. kolovoza u Župi Gospe od Sniga u Pupnatu na Korčuli proslavljen je blagdan sv. Bartola, apostola, a ujedno i spomen na o. Marka Tvrdeića. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mladomisnik fra Antonio Gospić, vikar samostana Male braće u Dubrovniku. Suslavili su domaći župnik don Robert Karačić, dekan Korčulanskog dekanata don Željko Kovačević i vlč. Božidar Tenšek, uz sudjelovanje mnoštva vjernika.
Polazeći od Evanđelja po Ivanu (Iv 1,45-51), fra Antonio je istaknuo kako se u susretu Filipa i Natanaela posebno ističe Natanaelova početna sumnja. Na Filipovu vijest da su pronašli Mesiju, Isusa iz Nazareta, Natanael odgovara: „Iz Nazareta da može biti što dobro?“ Njegov odgovor, kako je istaknuo fra Antonio, podsjeća na naše vlastite predrasude i unaprijed stvorene slike o ljudima i o tome kako bi Bog trebao djelovati.

Često nekoga brzo stavimo u „ladicu“, zaključimo da od njega „ništa neće biti“ i ne damo mu priliku. „Tko zna je li se i otac Marko, dolazeći iz malog Pupnata na Korčuli u slavni Rimini, susretao s predrasudama i možda čuo pitanje: ‘S te strane Jadrana da može biti išta dobro?’“ rekao je propovjednik.
Nasuprot tome, Filip ne ulazi u raspravu, nego jednostavno kaže: „Dođi i vidi!“ Upravo osobni susret ruši predrasude. Čovjek tada može sam upoznati istinu i dopustiti da ga iskustvo promijeni. Govoreći o o. Marku Tvrdeiću, fra Antonio je naglasio da se ovdje nismo prvenstveno okupili zbog njega, već zbog Onoga kojeg je fra Marko prepoznao kao svoga Mesiju i Spasitelja.

Kao Filip, koji nakon susreta s Kristom odlazi Natanaelu i vodi ga Isusu, tako je i fra Marko svojim životom ljude privlačio Kristu. I danas, nakon toliko godina, iako nije službeno proglašen svetim, njegovo nas svjedočanstvo ponovno okuplja oko Krista, upravo onako kako to čine sveti ljudi, ne upućujući na sebe, nego na Gospodina. Upravo se u tome može prepoznati i razlog njegova odlaska s Badije u Rimini. Naime, fra Marko nije želio da se ljudi vežu uz njega, nego ih je želio usmjeriti prema Kristu.
Fra Antonio je tu poruku povezao i sa sv. Bartolom, koji je nakon susreta s Kristom otišao naviještati Evanđelje sve do Indije i Armenije te na kraju podnio mučeništvo. Što je sv. Bartola moglo osnažiti za takvu žrtvu? Što je fra Marka moglo nositi u njegovu asketskom i pokorničkom životu? Odgovor je, istaknuo je propovjednik, isti: Kristov pogled.

U Evanđelju Isus kaže Natanaelu: „Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.“ Krist vidi čovjeka i onda kada on misli da ga nitko ne vidi. Vidi njegove slabosti, grijehe, padove i skrivene borbe, ali ga unatoč svemu poziva. „To je naš Bog! To je kršćanstvo. To nije priča o savršenim ljudima koje Bog poziva, nego o pozvanima koje onda on osposobljava“, poručio je fra Antonio.
Proslava sv. Bartola i godišnji spomen na fra Marka tako su postali prigoda da se cijela zajednica ponovno prisjeti vlastitoga poziva: ako smo upoznali Krista, ne možemo ga zadržati samo za sebe. Poput Filipa, pozvani smo drugima reći: „Dođi i vidi!“ Na kraju misnog slavlja župnik don Robert najavio je da će se iduće godine svečano obilježiti 150. obljetnica prijenosa tijela oca Marka iz Riminija u Pupnat. Tom će prigodom župna zajednica nastojati ovaj veliki jubilej proslaviti osobito svečano i dostojanstveno, zahvalna za život i svjedočanstvo fra Marka te za njegovo trajno mjesto u životu Župe.





