U Samostanu Navještenja Marijina na otočiću Košljunu proslavljena je u subotu 14. rujna 21. obljetnica smrti člana naše Provincije sluge Božjega fra Ive Perana. Misno slavlje predvodio je fra Ante Vučković, OFM, uz suslavlje braće iz Provincije. U propovijedi se fra Ante osvrnuo na razgovor Isusa i Nikodema (Iv 3, 13-17), istaknuvši da je Božja riječ živa samo onda kada je živa u životu čovjeka. „Pjevali smo maloprije dio pjevane Peranove mise. Fra Ivo je umro prije 21 godinu, ali misa koju je napisao nije umrla. Ona je živa kad god je pjevamo. Čak i kad je ne pjevamo, ona je tu negdje zapisana, ali je možemo pretvoriti u živu misu kad god otvorimo usta i pjevamo”, rekao je fra Ante te dodao da je to dobra slika i za Božju riječ. I ona je „negdje zapisana, nekad je čitamo, ali je živa jedino ako je živimo, ako je pjevamo, ako je pustimo u svoj život. Inače, ona nije živa”, istaknuo je propovjednik.
Osvrćući se na proslavu blagdana Uzvišenja Svetog Križa, fra Ante je istaknuo da sam naziv toga blagdana u sebi nosi neobičnost. „Križ nije mišljen kao uzvišenje, kao uzvisivanje, nego kao poniženje, kao brutalno ubijanje, kao davanje lekcije i obješenima i onima koji gledaju. To je najbrutalnija kazna koju su Rimljani izmislili da drže pokornima narode koje su osvajali. To su radili javno, na ulazu u Rim, na ulicama, ne bi li živima na najgrublji mogući način urezali u pamćenje da se slučajno ne bi pobunili protiv vlasti. I onda se dogodio jedan, jedan jedini, koji je tu sramotnu smrtnu kaznu preokrenuo u spasenje, u uzvišenost. Čime? Silom kojom je došao u ovaj svijet – neshvatljivom silom ljubavi”, rekao je fra Ante te se osvrnuo na razgovor Isusa i Nikodema u kojem, kako je istaknuo, Isus ističe dvije važne stvari.
„Prvo, Isus ističe da je On došao na svijet da bude uzdignut kao što je Mojsije uzdigao, podigao zmiju u pustinji. Drugo, ističe da je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinorođenca da se svijet spasi. Dvije krupne, velike stvari koje moramo razumjeti da bismo shvatili zašto je uopće Isus došao i što to znači za nas”, rekao je fra Ante te dodao da se prva slika odnosi na Izabrani narod, koji je izveden iz ropstva i otišao putem prema Obećanoj Zemlji.
„Nakon što su boravili na Sinaju, to je bio težak put kroz pustinju. U jednom trenutku su počeli mrmljati i buniti se protiv Boga i Mojsija. Zašto? Nije im se sviđala hrana, nisu imali dovoljno vode. Zaboravili su da su bili robovi u Egiptu, da je faraon radio s njima što je god htio, zaboravili su s koliko ih je sile nevidljivi Bog vodio i što im je značilo to da ih je oslobodio”, rekao je fra Ante te dodao da su u pustinji bili slobodni, ali nisu znali što je sloboda.
Sloboda u kojoj osoba zaboravi iz čega je oslobođena postane ropstvo u sitnim, malim stvarima, rekao je fra Ante. „Zato je jedna od najvažnijih zapovijedi koju Bog kaže svom narodu: Ne zaboravi, sjeti se! Bio si rob i sad si slobodan. Kaže Isus da je to slika onoga što će On napraviti. Jer On je jasno govorio da je došao osloboditi narod od težeg ropstva nego što je bilo ropstvo u Egiptu. Tamo je bilo fizičko, ali postoji teže, duhovno ropstvo, ropstvo zarobljenosti u grijeh, zarobljenosti u laž, u neistinu. Jer kaže: Ja ću biti tako podignut kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji”, istaknuo je propovjednik.
Upitavši što se dogodilo u pustinji, fra Ante je istaknuo da je Bog na njihovo mrmljanje reagirao ljuticama, zmijama, otrovom, smrću. „Onda su se pokajali i Bog je rekao Mojsiju: Digni mjedenu zmiju i tko bude ugrizen neka pogleda u nju i bit će spašen. Što je spašavalo te ljude? Gledanje zmija? Kako će gledanje zmija spasiti nekog od otrova, ugriza zmije? Spašavala ih je poslušnost Božjoj riječi da pogledaju kamo On kaže. Ne da gledaju tamo gdje bi oni htjeli, nego tamo gdje im Bog kaže. I to ih je spašavalo. Kaže Krist: Ja ću tako biti podignut da svi oni koji su zarobljeni pogledaju i tamo otkriju što ih spašava”, naglasio je fra Ante.
Govoreći o brutalnosti križa, fra Ante je istaknuo da je važno vidjeti više od toga. „Važno je vidjeti da je onaj koji je raspet došao s velikim, golemim srcem koje je imao. Kaže Isus Nikodemu: Bog je tako ljubio svijet. Što je Bog ljubio? Svijet? Zašto ga je ljubio? Jer je njegov, jer ga je stvorio. Što očekuje od onih koji idu za njim? Da ljube svijet! Zašto da ljube svijet? Jer je to Božje stvorenje! Što se nama događa? Mi ljubimo sebe, mrzimo svijet, ne volimo druge ljude. Nije Bog ljubio svijet zato što je bio sjajan, zato što mu se klanjao. Svijet je mrzio Boga, nije ga htio, razapeli su ga. Je li on prestao ljubiti svijet kad su ga razapeli? Nije prestao ljubiti svijet, nastavio ga je ljubiti i hoće da se svijet mijenja samo i jedino ljubavlju, jer je to jedino spasenje”, rekao je fra Ante.
To nije mogao, dodao je fra Ante, pokazati drugačije nego je sam pustio da se njega izmasakrira i da otkrijemo da je u tom ljubav, da se dajemo, a ne da grabimo svijet sebi. „Kako mi znamo da svijet nije u redu? Znamo tako što ima sve više ljudi koji hoće svijet za sebe, koji hoće sve više za sebe, kojima nije stalo do svijeta nego do sebe. Bog je ljubio svijet. Bog ljubi svijet. Bog nije neprijatelj svijetu”, istaknuo je.
Najgore je, dodao je fra Ante, ako nas netko prevari o najvažnijem: o roditeljima, o mužu, o ženi, o djeci, o svijetu. „I zato je za nas ekstremno važno da znamo kakav je Bog. On voli svijet, On voli Košljun, On voli ribu u moru, On voli kišu, On voli miris ružmarina, On voli miris kruha. Nema ničega u svijetu dobroga što Bog ne voli. On voli ljude, On voli njihovo srce, ne zato što su ljudi dobri, nego zato što zna da u svakom srcu leži potencijal dobrote i trudi se da to iziđe vani sa svime onim što ima. To je križ. Tko to ne vidi na križu, vidi pola, vidi prevaru, vidi obmanu. Jako je važno na križu vidjeti beskonačnu ljubav Božju koja je raširila krvave ruke da nas zagrli, da nam rasprši obmanu, da uđemo u svjetlo, u jasnoću, u istinu, da nas ne prevare glasovi koji kažu: Nemojte mu vjerovati, prevarit će vas“, naglasio je propovjednik.
Potrebno je, dodao je, razumjeti da je Isusu bilo stalo do svakog od nas toliko da je dao svoj život za nas. „Bog hoće da se svijet spasi, hoće da se mi spasimo, hoće da se svatko spasi. I drugo što hoće je da mi to isto hoćemo, da mi to radimo zajedno s njime. Hoće da mi, kao što otvorimo usne i pjevamo ‘Gospodine smiluj se’, tako živimo njegove riječi da se svijet spasi u tom što mi živimo njegove riječi, da uđu u nas, da ljubimo svijet“, rekao je fra Ante te dodao da je lako ljubiti nekoga tko je dobar, ali da smo pozvani ljubiti i svijet koji ne želi Boga, koji ga ne poznaje.
Bog hoće, dodao je, da njegova ljubav prema svijetu preko nas postane živa, da bude aktualna. „Da netko otkrije ima li kakav spis kao što je napisana Peranova misa i da ima netko tko može zasvirati i odjedanput ima život koji je ispunjen glazbom – ima spašen život. Na to smo pozvani, to je razlog zašto se i nalazimo na Košljunu, na kojem je fra Ivo živio. Ovdje je propovijedao, skladao, hodao, molio, volio more, volio prirodu, volio Boga. Imamo uzor kako se može živjeti s teškom dramom iza leđa u vlastitom životu i ne dopustiti da ti nepravda i drama zamračiže lice, nego da ti osvijetli srce iznutra i da živiš radosno. Tu smo došli zbog toga i molit ćemo Boga da gledajući u njegov križ uvijek iznova dopustimo da nas njegovo svjetlo i njegova radost zahvati iznutra te da zajedno s njime pokažemo ovom svijetu da ga Bog voli, da ga voli preko nas“, zaključio je fra Ante.
Na misnom slavlju sudjelovali su hodočasnici iz Rijeke, među kojima i članovi zbora Župe sv. Nikole Tavelića na Krnjevu, te hodočasnici iz Splita, među kojima je bila i jedna obitelj s četvero djece. Na kraju misnog slavlja pročitana je riječ o rimskom dijelu kauze za proglašenje blaženim fra Ive Perana. Naime, nakon što su po završetku biskupijskoga dijela Dikasteriju za kauze svetih predani svi njegovi prikupljeni spisi, dokumenti i svjedočanstva svjedokâ, započelo je sastavljanje Pozicije, to jest sažetog i sistematskog prikaza prikupljenog materijala. Relator odnosno odgovorni voditelj njenog sastavljanja je prof. Mladen Parlov koji je prihvatio sastavljanje Pozicije.
Ova faza je iznimno važna jer će omogućiti članovima Dikasterija procijeniti svetost i utjecaj života i djela fra Ive Perana. Prof. Parlov iz Splita donosi svoje akademsko znanje i iskustvo u ovaj proces, što dodatno osnažuje vjerodostojnost kauze. Više informacija o kauzi dostupne su na ovoj poveznici. Na kraju misnog slavlja okupljeni vjernički puk zajedno je s fra Antom pročitao Molitvu za beatifikaciju fra Ive Perana, nakon čega su svi okupljeni svečanim ophodom, u molitvi, posjetili grob toga sluge Božjega.
