Svečanim sprovodnim slavljem na gradskom groblju Lovrinac u Splitu, 27. prosinca, ispraćen je fra Bernardin Škunca – veliki franjevac, liturgičar, svećenik i sluga Božjega naroda u 88 godini života, 68. godini redovništva i 61 godini svećeništva. Sprovod je predvodio provincijalni ministar fra Tomislav Šanko uz prisutstvo braće iz Provincije sv. Jeronima, velikog broja svećenika, rodbine i prijatelja fra Bernardina Škunce.
Provincijal fra Tomislav Šanko je nakon naviještenog evanđeoskog odlomka uputio i prigodnu riječ okupljenima: „Stojeći pred tajnom života i smrti, opraštamo se danas od našega dragog fra Bernardina Škunce koji nas je napustio nakon dugog, predanog i plodonosnog života u službi Bogu i bližnjemu. Njegov se advent ispunio. Čekanje je došlo svome Cilju. Isusove riječi koje smo čuli u Evanđelju: „Sve što mi daje Otac, doći će k meni, i tko dođe k meni, neću ga izbaciti“ (Iv 6, 37) za njega su ostvarene. Nastojao je prepoznati ljudsku čežnju za Bogom. Nije bio samo duhovni vođa već i brat onima koji su patili, suosjećan savjetnik i oslonac u teškim vremenima. Bolest je nastojao učiniti školom predanja Gospodinu. Posjedovao je iznimnu snagu volje i nevjerojatnu upornost. Kroz vlastito iskustvo slabosti učio je kako Krist djeluje upravo tamo gdje prestaju naše ljudske snage – tamo gdje prestajemo mi – počinje Bog!“ – zaključio je provincijalni ministar.
Svojim su pjevanjem uzveličali slavlje i Klapa Sveti Juraj – HRM koji su se kasnije pridružili i na euharistijskom slavlju zajedno s mješovitim zborom Samostana sv. Ante na Poljudu.
Svečano euharistijsko slavlje na Blagdan sv. Ivana apostola za blagopokojstvo duše našega fra Bernardina Škunce predslavio je mons. Zdenko Križić, nadbiskup splitsko-makarski u koncelebraciji našega provincijalnog ministra fra Tomislava Šanka, gvardijana i župnika na Poljudu fra Frane Delića te dvadesetak svećenika među kojima su bili i provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto te fra Domagoj Runje, generalni vizitator naše Provincije. Nadbiskup Križić je u svojoj homiliji istaknuo da se euharistijsko slavlje prikazuje Bogu za život i smrt našega subrata, svećenika i redovnika fra Bernardina Škunce. Istaknuo je milosnu dob od 88 godina života nakon kojih je fra Bernardin preminuo i dodao: „Ljudski govoreći, rekli bismo, zavidan broj godina, ali što znači taj broj godina? Da je poživio i 108 godina, što bi se bitno promijenilo?“ Tako je istaknuo poruku da broj godina sigurno nije kapital koji će čovjeku koristiti nakon ovoga života prema riječima mudroga Siraha: „Živio ti deset, stotinu ili tisuću godina, u Podzemlju ti neće predbacivati dužinu života.“ (Sir 41,4)
Naslanjajući se na mudrost Siraha, nadbiskup Križić istaknuo je kako u svom životu uvijek trebamo imati usmjerenu pozornost na vječnost gledajući brzinu zemaljskoga života bez obzira na broj godina.
Snažno je odzvonila poruka kojom je zaključio svoju misao o vječnosti: „Tko računa samo sa ovim zemaljskim životom ne može ostati ne razočaran“. Govoreći o vječnim vrijednostima naglasio je kako je jedini siguran kapital koji ima u sebi težinu poslije smrti upravo onaj koji se odnosi na krepostan život u kojem čovjek ugađa Bogu i da su to vrijednosti koje ne umiru. Povezujući naviještenu Riječ s životom fra Bernardina Škunce istaknuo je kako se fra Bernardin uvijek trudio svoj zemaljski život usmjeriti prema vječnom Božjem pozivu te da je tako i gradio svoj zemaljski put daleko od svih ovozemaljskih temelja i prolaznih vrijednosti povezujući istinitost ovih riječi s njegovim krhkim zdravljem koje je fra Bernardinu bio dodatan poticaj da se revnije priprema za nebesku domovinu – zaključio mons. Zdenko.
Bez obzira na zdravstvene poteškoće i smetnje, neumorno je radio na njivi Gospodnjoj služeći Crkvi. Promicao je meditativnu i kontemplativnu molitvu – dodao je nadbiskup – te naglasio da je ne bi poticao, a da je prije nije usvajao kroz svoj osobni molitveni život gdje je tražio Božje istine za svoj život. Nadbiskup je posebno istaknuo velike zasluge fra Bernardina na području liturgijske obnove u Crkvi u Hrvata nakon Drugog vatikanskog sabora i zaključio kako je „1989. u Zadru osnovao i Hrvatski institut za liturgijski pastoral koji je uvelike pomagao u liturgijskom odgoju svećenika i cijelog Božjeg naroda, a on mu je bio i prvi pročelnik kroz 15 godina djelovanja“. Bernardin Škunca kao zadarski franjevac zaslužan je za izgradnju i liturgijsko uređenje brojnih crkava u Republici Hrvatskoj i BiH.
Nadbiskup Križić istaknuo je misao i sv. Terezije Avilske koja je napisala da je blažen onaj život koji se istroši u služenju Crkvi koje je na osobit način povezao sa životom fra Bernardina Škunce. Zaključio je kako je fra Bernardin bio čovjek ponizne vjere koji se pripremao da preko praga smrti dođe do trajnog zajedništva s Bogom, uzimajući sliku tolikih svetaca i mučenika koji su čeznuli za smrću da se što prije susretnu s Uskrslim. Nadbiskup je govorio o stvarnosti prve Crkve koja je pred rimskim sucima neustrašivo birala Život koji slijedi poslije okrutne mučeničke smrti. Naglasio je kako „mi vjernici možda nismo dovoljno svjesni veličine dara vjere koji nam Bog daje po daru vjere. Bez nje ne bismo mogli pronaći smisao ni u vlastitom životu. Umirali bismo u beznađu, osjećajem da život nema nikakvog smisla. Naša vjera nije naivna i lažna utjeha, nego Istina koju nam je objavio Isus i potvrdio svojim uskrsnućem. Bez ove Istine smrt bi zaista bila ruganje životu, a ljudski život bi više nalikovao na kaznu, nego li na dar, a patnja se u životu ne bi mogla drugačije objasniti osim samo kao prokletstvo.“ Nadbiskup Križić zaključio je svoju homiliju citirajući Pokojničko predslovlje u kojemu stoji da se smrću „život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.“ pozivajući sve prisutne da snažno povjeruju u ovu istinu naše vjere koju je svojim životom naviještao i naš fra Bernardin Škunca jer „smrt za Božje prijatelje nije nesreća, nego je to konačan susret s Bogom i novim životom koji je On obećao onima koji ga ljube“ – zaključio je nadbiskup Zdenko.
Poslije popričesne molitve, tajnik Provincije fra Pavle Ivić pročitao je životopis fra Bernardina Škunce i sažalnice koje su pristigle na adresu Provincijalata.
Ovim putem zahvaljujemo svima koji našu zajednicu prate molitvom i koji su nam izrazili svoje kršćanske sućuti odlaskom našega brata fra Bernardina. Nakon što je Tajnik svima zahvalio, obratio se i Florian Škunca, brat fra Bernardina Škunce koji je sve okupljene pozdravio i u ime obitelji Škunca svima nazočnima zahvalio. Poslije njega, u ime Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“ obratio se prigodnim riječima i Josip Degl’ Iveglio, počasni predstavnik spomenute Družbe, izvrsni skladatelj, dirigent i zborovođa te predsjednik Hrvatskog društva dr. Bernardin Sokol u kojemu je počasni predsjednik bio fra Bernardin Škunca.
Poslije euharistijskog slavlja, gvardijan je pozvao okupljene da se pridruže za bratskim stolom u Samostanu sv. Ante.
Našem fra Bernardinu Škunci zahvaljujemo i molimo da mu Gospodin bude milosrdan i iskaže svoju milost oprosta i vječne ljubavi.
Brate fra Bernardine, hvala Ti na svakoj žrtvi koja je utkana u našu Provinciju koju si ljubio čitavim srcem. Pokoj vječni, svoj Mir i Dobro, udijelio Ti novorođeni Kralj – Krist Gospodin.
fra Pavle Ivić
tajnik Provincije
