Franjevačka provincija
Sv. Jeronima U DALMACIJI I ISTRI

Posljednji ispraćaj brata fra Aleksandra Longina

Dana, 27. prosinca 2019., na Gradskome groblju u Zadru održan je posljednji ispraćaj brata fra Aleksandra Longina. Sprovodne obrede predvodio je fra Ante Kekez, gvardijan Samostana sv. Frane u Zadru, u prisutnosti provincijala Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Andrije Bilokapića i brojne braće franjevaca.

Uz okupljenu braću iz Provincije povodom ispraćaja, nazočna je bila i rodbina našega brata Aleksandra kao i njegovi brojni prijatelji koje je stekao prilikom djelovanja u Zadru. Gvardijan fra Ante istaknuo je kako je fra Aleksandar, poznatiji kao Šandro, bio redovnik vedroga duha i srca kojima je nesebično pomagao i razveseljavao sve koji su mu dolazili u susret. Uvijek nasmijan i spreman za pomoć i suradnju, a napose kada je trebalo biti na raspolaganju za sakrament pomirenja.

Nakon sprovodnih obreda u Crkvi sv. Frane slavljena je sv. Misa zadušnica koju je predvodio mons. dr. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski i predsjednik HBK. U Crkvi sv. Frane fra Aleksandar slavio svoju mladu, a jednako tako i zlatnu Misu. U svečanom su liturgijskom slavlju i molitvi za spasenje duše našega brata Aleksandra bili brojni svećenici uz okupljenu rodbinu i prijatelje ovoga radosnoga redovnika. Nadbiskup je u homiliji, uz nekoliko riječi o pastoralnom djelovanju fra Aleksandra od Hrvatske pa sve do Argentine, istaknuo kako je fra Aleksandar uvijek pjevao i pjesmom naviještao radost Evanđelja. Tom je istom Evanđelju tolike godine nesebično služio te se nadbiskup usudio ustvrditi kako je zasigurno sada fra Šandro u društvu anđela koji slave i hvale Trojedinog Boga. Nadbiskup je primijetio kako je liturgijsko slavlje proteklo u radosnoj pjesmi, upravo onako kako je to fra Šandro najviše i volio. U ime svih nazočnih predvoditelj slavlja zahvalio je Gospodinu za dar brata fra Aleksandra koji je svojom prisutnošću i djelovanjem bio ponajprije brat braći u Provinciji, pa i prijatelj svima kojima ga je Bog slao.

Oko oltara su posluživali bogoslovi Franjevačke provincije sv. Jeronima koje je fra Aleksandar osvajao svojom jednostavnošću, dok je pjesmom slavio Boga za dar brata Šandra župni zbor Župe Presvetog Srca Isusova s Voštarnice.

Na koncu liturgijskog slavlja okupljenima se obratio se provincijalni ministar fra Andrija Bilokapić koji je ganutljivim sadržajem svojega govora dotakao sve prisutne. Provincijal se zahvalio bratu Aleksandru na njegovoj nesebičnosti i darežljivosti, radosti i jednostavnosti, moleći Gospodina da mu milostivo oprosti sve nedostatke, a jednako tako moleći i brata Aleksandra da i on oprosti sve ono što nije bilo prijateljski i bratski s naše strane.

Po završetku liturgijskog slavlja, okupljeni su se nastavili družiti u blagovaonici Samostana sv. Frane razmjenjujući anegdote iz suživota s bratom Šandrom.

U konačnici valja istaknuti kako je fra Aleksandar (Šandro) bio uistinu pravi brat i pravi franjevac koji je na nesebičan način volio i rado dočekivao raširenih ruku svakoga, a osobito naše bogoslove iz Zagreba. Svaki je naš susret bio obilježen smijehom i radošću. Uvijek je govorio kako moli za nas i kako nas molitvom prati na našem „studijskom“ putovanju prema cilju.

Brate Šandro, Gospodin Ti bio milostiv i primio Te u društvo svojih anđela i svetih kako bi svojim anđeoskim glasom pjevao hvale istome Bogu i Ocu koji Te je pozvao u život i preko smrti u vječnost. Moli brate za nas koji ostajemo da iz dana u dan postajemo sve sličniji Onome koji nas je pozvao i da jednoga dana, u zajedništvu s Tobom, slavimo istoga Oca koji je na nebesima.

fra Pavle Ivić, bogoslov V. godine