Dvodnevna skupština Hrvatske redovničke konferencije završena je svečanim misnim slavljem koje je u četvrtak 12. listopada u samostanskoj i župnoj crkvi Bl. Augustina Kažotića u Zagrebu predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua.
Tema skupština Hrvatske redovničke konferencije bila je „Poglavari i zajednica: granice u odnosima”. Na početku mise nuncija je pozdravila nova predsjednica s. Lidija Bernardica Matijević, a na kraju novi potpredsjednik fra Miljenko Hontić.Nuncij Lingua je, pred tridesetak predstavnika i predstavnica redovničkih zajednica, na početku propovijedi rekao da tema susreta poziva okupljene redovničke poglavare i poglavarice na promišljanje i razmatranje odnosa unutar svake zajednice te je u tom smislu potpuno u skladu sa Sinodom o sinodalnosti koja je u tijeku u Rimu.
Nadovezavši se na pročitano svetopisamsko čitanje iz Proroka Malahije, rekao je da smo „možda i mi, koji smo svoj život posvetili Bogu, ponekad kušani izvjesnom duhovnom malodušnošću i možemo misliti da je vjerno služiti Bogu beskorisno”. Može se, naveo je, izgubiti mladenački entuzijazam, a javlja se s godinama i izvjestan umor, gotovo razočaranje, jer „sve smo mu dali i što smo sada dobili zauzvrat“.
Mons. Lingua je kroz čitav nagovor prožeo određene biblijske citate pa je tako, uz drugo, naglasio da „sunce pravde“, koje je zajamčio Bog narodu preko proroka, „ogranut će sa zdravljem u zrakama“. „To sunce pravde već je stiglo, njegove blagotvorne zrake već su nam dane i dalje nas obasjavaju: to je Duh Sveti! Ne možemo, dakle, gubiti nadu”, pozvao je i u nastavku poručio da nadu pronalazimo tamo gdje pronalazimo radost: „Razmišljajući o njegovu zakonu noću i danju“.
„Onaj koji Boga stavlja u središte svojih misli, danju i noću razmatra Njegovu riječ, ljubi Ga svim srcem, iznad svega, i traži Ga svim svojim snagama, nikada neće biti razočaran, uvijek će primati ‘blagotvorne zrake sunca pravde’“, dodao je. Moliti znači tražiti jedino što nam je uistinu potrebno, a to je Duh Sveti, rekao je dodajući da je Duh Sveti jedini Dar koji nam se nikada ne uskraćuje i bez kojega ne možemo. Podijelio je s redovnicima nuncij i jedno svoje, kako se izrazio, mistično iskustvo kojeg je doživio ovoga ljeta. No, nije ni pao u ekstazu, niti lebdio, niti ga je odmah primijetio, već tek kada ga je prepričao pomislio je da je to mistično iskustvo i učinilo mu se vrlo dubokim.
„Tijekom meditacije pomislio sam: ako Biblija, u knjizi Ponovljenog zakona, a kasnije citiranoj u Evanđeljima, kaže da moramo ljubiti Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom, to se ponajviše mora izraziti u molitvi. Upravo tu, u osobnom odnosu s Bogom, mjesto je gdje ga napose moramo nastojati ljubiti svim svojim srcem, dušom i snagom.”
Pitajući se što bi to značilo, donio je neke odgovore: Ljubiti Boga svim srcem svojim znači ponuditi mu svoje srce, ljubiti svom dušom svojom znači dati mu razum, misao i volju, a ljubiti ga svom snagom svojom znači dati sve od sebe – baš onom energijom koju imamo u datom trenutku. I shvatio je da na taj način molitva postaje uistinu trojstvena. Jer Ocu, koji me je zamislio, planirao i stvorio, dajem svoje misli, planove, volju, o On mi zauzvrat daje razumjeti što je Njegova volja.
Sinu dajem svoje srce, a Njegovo srce je bilo probodeno za mene, dok me On zauzvrat ne ostavlja bez srca, odnosno daje mi Svoje srce i mogu ljubiti Isusovim srcem, objasnio je propovjednik te, naposljetku, Duhu Svetom dajem svoje snage, koje su često vrlo male, a On dolazi pomoći našim slabostima i tada imam snagu koja dolazi od Duha.
Uz ostalo, taj trenutak ga je ponukao da čini dvostruki znak križa na sebi kada započinje moliti sam. Ove je svoje razmišljanje nuncij najprije podijelio u jednoj maloj seoskoj župi, zatim skupini starijih osoba na moru za vrijeme jutarnje mise i – najbolje od svega – bio je iznenađen njihovim učinkom.
„Koliko mi je jednostavnih ljudi došlo zahvaliti, kao da su bili prosvijetljeni, kao da su primili blagotvorne zrake sunca pravde”, ustvrdio je, napomenuvši da je u konačnici potvrdu svemu ovome dobio od svojih prijatelja biskupa na duhovnim vježbama; da je to bilo nadahnuće. Naime, nekoliko dana kasnije, jedan od njih mu je putem WhatsAppa poslao misao svetog župnika Arškog, koji je rekao: „Moramo učiniti znak križa s velikim poštovanjem. Počinjemo od glave: ona je glava, stvaranje, Otac; slijedi srce: ljubav, život, otkupljenje, Sin; zatim dolaze ramena: snaga, Duh Sveti… Mi sami stvoreni smo u obliku križa“.
U zaključku, obraćajući se okupljenima u dominikanskoj crkvi na Pešćenici, kojima je u nekoliko navrata svojim razmišljanjem izmamio i osmijeh na lica, nuncij Giorgio Lingua je istaknuo: „Tražite i primit ćete (Duha Svetoga), ali zapamtite i: Dajte i dat će vam se (Duh Sveti). Ako sve damo Bogu, možemo biti sigurni da On neće dopustiti da bude nadmašen u velikodušnosti.”
