Svečana sjednica Gradskog vijeća grada Novalje sasvim je popunila glavnu dvoranu Kulturnog centra Gvozdenica. Na sjednici su nazočili brojni uzvanici i sudionici koji su netom prije toga svjedočili otvaranju novog dijela trajektnog pristaništa luke Žigljen. Uz domaćina Ivana Dabu bili su ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković u svojstvu izaslanika premijera Plenkovića, predsjednik Županijske skupštine Marijan Kustić, župan ličko-senjski Ernest Petry, njegova zamjenica Jasna Orešković Brkljačić, saborska zastupnica Anita Pocrnić Radošević kao izaslanica predsjednika sabora, državni tajnik Sanjin Rukavina, gradonačelnik Senja Jurica Tomljenović, gradonačelnik Gospića Karlo Starčević, gradonačelnik Otočca Goran Bukovac, načelnik Općine Karlobag Boris Smojver, predstavnici javnih poduzeća i ustanova, kao i predstavnici vjerskog života Novalje.
Povodom Dana Grada Novalje Gradsko vijeće Novalja dodijelili je zahvalnice za izniman doprinos u razvoju grada.Zahvalnica je dobio Slavko Jereb za razvoj i rad taekwon-do kluba Novalja, Paolo Vraneš za očuvanje okoliša. Godišnja nagrada na polju kulture pripala je prof. Vandi Palčić Galić, plaketa za razvoj sporta pripala je NK Novalja i SRD „Luc“ za 50 godina uspješnog rada. Iz domena društvenog života plaketu je dobio general Nikola Škunca, danas uspješni poduzetnik. Plaketu Grada Novalje za područje sporta dobio je izvršni direktor HNS Marijan Kustić. Plaketa za znanost pripala je Silvani Vranić, za obrazovanje i glazbenu kulturu Zrinki Peranić, za znanost i istraživačko promicanje grada Novalje nagrađen je fra Josip Stanko Škunca, a za životno djelo na polju gospodarstvo Slavko Lončar.
Fra Stanko je nagrađen za promociju Novalje kroz objavu niza članaka i knjiga u vezi Novalje. Član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri dr. sc. fra Stanko Josip Škunca, OFM, rođen je 17. prosinca 1937. u Novalji od oca Jurja i majke Rože r. Šanko. U Novalji je završio četverogodišnju osnovnu školu. Potom je kao franjevački kandidat u Zadru pohađao šest razreda na Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji (1949. – 1955.). Ušao je u franjevački red s godinom novicijata na Košljunu kod Punta na Krku (1955./1956.). Gimnaziju (7. i 8. razred) nastavio je pohađati u Pazinskom sjemeništu (1956./1957.). Uslijedile su dvije godine služenja vojnog roka.
Po odsluženju obveznog vojnog roka zaključio je srednjoškolsko obrazovanje, maturiravši također u Pazinu. Studij teologije upisao je 1959. i pohađao ga na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Kako je 1961. otvorena Visoka bogoslovna škola u Zadru, studenti s Primorja ondje su nastavili studij teologije. Tako je bilo i s fra Stankom, koji je tamo položio sve ispite 1964. godine. Potom se vratio na Bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje je položio još neke dopunske predmete. Diplomirao je 1965. godine
Za đakona je zaređen 30. ožujka 1963. godine u Zadru, a za prezbitera 30. ožujka 1964. po rukama nadbiskupa Mate Garkovića. Mladu misu na staroslavenskom jeziku slavio je 12. travnja 1964. u svome rodnom mjestu Novalji na otoku Pagu. Studirao je i na Pontificium institutum altioris latinitatis pri Università Pontificia Salesiana u Rimu. Nakon dvije godine studija položio je licencijat. Bavio se proučavanjem hrvatskoga humanističkog pjesnika Dubrovčanina Ilije Crijevića, koji je živio na prijelazu između 15. i 16. stoljeća te je s tom temom i doktorirao. Objavio je knjigu o njemu na latinskom jeziku Aelius Lampridius Cervinus, poeta Ragusinus (saec. XV). Tim je radom zapravo položio doktorski ispit 22. svibnja 1970., dobivši ocjenu magna cum laude.
Zaljubljenik i nadaren za učenje jezika, fra Stanko je svoje ljetne praznike koristio za tečajeve talijanskog, francuskog i njemačkog jezika. Po povratku u domovinu predavao je latinski i grčki jezik na Franjevačkoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Splitu (Poljud) (1970. – 1974.) i na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru (1985. – 1990.). Boraveći u franjevačkom samostanu u Puli, predavao je latinski jezik u medicinskoj školi (2002. – 2006.) te latinski i grčki jezik na Visokoj teološkoj školi „Redemptoris Mater“ (2002. – 2012.). Za potrebe prve godine učenika spomenute medicinske škole priredio je radni materijal s osnovama latinskog jezika. Kao član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri bio je gvardijan u franjevačkom samostanu sv. Antuna u Puli (1976. – 1982.), tajnik Provincije (1985. – 1997.) te gvardijan samostana sv. Frane u Zadru (2012. – 2016.).
Također, bio je župnik Župe sv. Trojice u Splitu (Poljud 1972. – 1976.; 1994. – 2000.), župnik Župe sv. Antuna u Puli (1976. – 1985.), župni vikar Župe Presvetog Srca Isusova u Zadru (1990. – 1992.), župnik Župe sv. Jakova u Trogiru (1992.– 1994.), župni vikar u Župi sv. Antuna u Puli i upravitelj svetišta Majke Božje u Šijani u Puli (2000. – 2012.). Vjeronauk je predavao u Osnovnoj školi Šime Budinića u Zadru, u Srednjoj školi Ivana Lucića u Trogiru, u Pomorskoj školi u Splitu i u Osnovnoj školi Šijana u Puli. Uključivši se u Neokatekumenski put, više od četrdeset godina je služio zajednicama toga crkvenog pokreta u spomenutim župama.
Obranivši doktorsku disertaciju, posvetio se redovničkom životu i stavio se na raspolaganje Provinciji. Osim što je pisao znanstvene radove i popularizirao znanstvene rezultate, dr. Škunca se skrbio i za arhivsko gradivo u matičnoj Provinciji sv. Jeronima. U tom se smislu 2017. pobrinuo prepisati i jezično osuvremeniti popis gradiva Samostana sv. Frane u Zadru i popis gradiva samostana u Pagu, koji je zatvoren 1899. godine.