Član naše Kustodije fra Ivan Lelas proslavio je u subotu 4. srpnja zlatni jubilej – 50 godina svećeništva u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa Krapanj – Brodarica. Misu je slavio šibenski biskup Tomislav Rogić uz suslavlje jubilarca fra Ivana, kustoda naše Kustodije fra Tomislava Šanka te druge braće svećenika. Na početku mise fra Ivan je pozdravio prisutne vjernike, istaknuvši da mu je drago što će s njim podijelili radost jubileja, te je zahvalio biskupu Rogiću na njegovoj prisutnosti. Biskup je čestitao fra Ivanu 50 godina služenja Kristu u svećeništvu te zahvalio Bogu na daru njegova svećeništva i služenja Crkvi i Božjem narodu. U propovijedi je istaknuo da 50 godina svećeništva nosi u sebi mnoge uspomene i anegdote, ali da Božja riječ istom snagom i djelotvornošću progovara i danas.
Osvrćući se na prvo čitanje 14. nedjelje kroz godinu iz proroka Zaharije, istaknuo je da Božja riječ donosi radost povratka nakon progonstva. „Donosi oslobođenje i povratak rodnoj grudi i naviješta Mesiju koji će doći u poniznosti, jašući na magarcu, a silinom Duha istrijebit će kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema te navijestit mir narodima. Tako Zaharija budi duh svome narodu. To proročanstvo sigurno se na različite načine i u različitim zgodama i periodima života tijekom 50 godina svećeništva ostvarivalo i u vašem životu. Koliko je puta u poniznosti srca trebalo naviještati mir, iščekivati spasenje, buditi nadu da će nevolje biti pobijeđene, da će Krist svojim uskrsnućem i nama donijeti mir, otvoriti vrata vječnosti“, istaknuo je mons. Rogić.
Dodao je da je fra Ivan tijekom 50 godina svećeničke službe bio glasnik nade u Kristovu pobjedu te istaknuo da svatko može biti baštinik te nade ako dopusti da ga vodi Duh Božji. Poručio je da samo oni koji su ponizni pred Bogom mogu spoznati Božju ljubav i prihvatiti objavu koju Sin donosi. Osvrćući se na evanđeoski odlomak (Mt 11,25-30) u kojem Isus poziva umorne i opterećene da se odmore u njemu, biskup je naglasio da čovjek u užurbanosti današnjeg vremena često zaboravi što je potrebno njegovoj duši. „Krist sve zove k sebi i obećava da će kod njega naći spokoja svim svojim naporima, razočaranjima i traženjima“, dodao je biskup. Upitavši kako da ponovo nađemo mir, snagu i novi polet, biskup je naglasio Isusove riječi: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“. „Drugo ime za krotkost je bezazlenost i poniznost. Gospodin Isus pokazuje svojim životom kako se svladavaju nevolje, kako se u molitvi i prijateljstvu s Bogom nalazi utjeha i snaga“, dodao je.
Potaknuo je vjernike da budu ponizni poput Isusa. „Učimo se od Isusa. On uvijek prihvaća Očevu volju i njoj se podlaže – ne zato da ne bi morao ništa učiniti ili ništa promijeniti, nego zato što ga nosi duboko pouzdanje i povjerenje u Oca da će sve izvesti na dobro i da će ga na koncu proslaviti. Gdje smo mi tražili odmor i spokoj i jesmo li ga našli tamo gdje smo ga tražili? Pokušajmo se odazvati Isusu i u njemu pronaći odmora i spojaka“, poručio je mons. Rogić te istaknuo važnost malenosti pred Bogom.
Govoreći o 50 godina fra Ivanovog svećeničkog služenja, biskup je istaknuo da postoje dva lica izabranja – jedno je poziv, a drugo odaziv. „Poziv i odaziv će se stalno kroz život isprepletati. Odaziv će tražiti Božju volju i prihvaćanje, a Bog će izabirati i voditi one koji mu se predaju i po njima djelovati – često da toga izabrani neće niti biti svjesni“, rekao je mons. Rogić. Istaknuvši da je svećenički poziv zapravo poziv na nesebično i radosno darivanje drugima kako bi se oni mogli radovati u tom darivanju, biskup je istaknuo da je svećenik po svojoj službi veza s nebom i spona čovjeka s Bogom. „Po sakramentu svetog reda primio si milost da ju dijeliš u svim drugim sakramentima. Svećenik može i treba dijeliti utjehu, buditi nadu, donosit svjetlost i vedrinu kada drugi pomisle da je zlo zavladalo. Jednostavno, svećenik treba privoditi ljude k Bogu“, rekao je mons. Rogić te dodao da po rukama svećenika dolazi živi Isus među svoje vjerne kako bi ih iznova natopio svojom ljubavlju i učinio spremnima za život.
Naglasivši da Bog želi spasiti čovjeka po drugom čovjeku, dodao je da su mu zato potrebni svećenici kako bi nastavili djelo utjelovljenog Sina Božjega, koji je i sam postao čovjekom radi ljudskog spasenja. Zato Gospodin treba svećenikovu samoću da bi mogao progovoriti njegovu srcu i da bi mu mogao ostati uvijek na prvom mjestu. Dodao je i da je svećenički poziv težak i zahtjevan, jer se osoba koja ga prihvaća stavlja čitavim svojim životom u službu Krista Kralja – Uskrslog pobjednika života. „Fra Ivane, čestitam vam 50 godina svećeničke službe i zahvaljujem što ste zajedno s fra Dragom nastavili biti na službi u Šibenskoj biskupiji. Neka bude na mnoga ljeta“, zaključio je biskup Rogić.
Prije kraja misnog slavlja, čestitku uime Kustodije uputio je kustod fra Tomislav. „Dragi fra Ivane, kad se kaže tvoje ime, mnogi će odmah reći Gvardijan. Zanimljivo je kako je jedna služba s vremenom postala gotovo tvoj nadimak. Ali razlog nije samo u tome što si tu službu toliko godina obavljao, i danas je obavljaš. Ljudi te tako zovu zato što si gvardijan postao i načinom života. Jer biti gvardijan nije samo voditi samostan. Gvardijan je onaj koji na prvom mjestu brine za duhovno, a onda i materijalno dobro svoje braće! To znači držati vrata otvorenima, imati vremena za čovjeka, znati saslušati, pomiriti, okupiti i učiniti da se ljudi osjećaju kao kod kuće. To je ono po čemu te ljudi pamte“, istaknuo je fra Tomislav.
Istaknuvši da postoje ljudi sitne duše i ljudi velike duše, istaknuo je da je fra Ivanu Bog dao dar velike duše. „Sitna duša lako dijeli, zatvara se i pita što će ona od svega imati. Velika duša okuplja. Uvijek pronađe mjesto za još jednoga za stolom, još jedan razgovor i još jedno prijateljstvo. Mislim da je to jedan od najvećih darova koje ti je Bog dao. Nisi okupljao ljude zato što je to tražila tvoja služba. Okupljao si ih zato što je to dio tebe. Služba gvardijana samo je još jasnije pokazala ono što jesi. Voliš da ljudi budu zajedno, da se upoznaju, da podijele radost, da se osjećaju prihvaćeno. A to se ne može odglumiti niti naučiti. To dolazi iz srca“, naglasio je.
Dodao je da se možda upravo zato u fra Ivanovom životu tako lijepo prepoznaju riječi sv. Ivana koje je prije pedeset godina uzeo za svoje mladomisničko geslo: „Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav.“ „Ljubav nije samo osjećaj ni lijepa riječ. Ljubav se vidi u vremenu koje daruješ drugome, u otvorenim vratima, u sposobnosti da povežeš ljude koji se možda nikada ne bi susreli. Tko tako živi, na vrlo jednostavan način govori o Bogu, često i bez mnogo riječi. Pedeset godina svećeništva nije samo pedeset godina službe. To je pedeset godina susreta s ljudima. Toliko slavlja svetih misa, ispovijedi, razgovora, putovanja i prijateljstava. Na kraju, svećenika ljudi ne pamte samo po propovijedima, nego po tome kako su se osjećali u njegovoj blizini. A uz tebe su se mnogi osjećali prihvaćeno, opušteno i rado su se vraćali“, poručio je kustod.
„Zato ti danas želimo reći jednostavno – hvala. Hvala za tvoje svećeništvo, za tvoju otvorenost, za tvoju radost i za sve ljude koje si tijekom ovih pedeset godina spojio i zbližio. Hvala što si pokazao da se Evanđelje ne naviješta samo s propovjedaonice, nego i za stolom, u razgovoru, u gostoprimstvu i u iskrenom prijateljstvu. Neka te Gospodin i dalje čuva, obdari zdravljem i mirom, a nama podari još mnogo zajedničkih trenutaka s našim Gvardijanom. I neka tvoj život i dalje bude jednostavan podsjetnik na onu veliku istinu koju si toliko puta živio: tko ljubi, taj je upoznao Boga, jer Bog je ljubav! Fra Ivane živio ti nama“, zaključio je fra Tomislav.
Fra Ivan je na kraju zahvalio na upućenim čestitkama i zajedništvu. „Braćo i sestre, imajmo blago srce i krotku dušu. Isus nas poziva da nasljedujemo njega – da se od njega učimo dobroti srca i duše. On je blaga i ponizna srca. Blagopokojni papa Ivan XXIII. je pod jednu svoju sliku stavio natpis: blagost je najveća snaga. I ja želim svima nama da budemo blaga i ponizna srca“, zaključio je fra Ivan.
