Dokumentarni film „Dva brata fratra“ autora Stipe Božića, poznatog hrvatskog putopisca i redatelja dokumentarnih filmova i emisija, govori o dvojici braće naše Provincije pokojnima fra Stjepanu Gregovu i njegovu bratu fra Joakimu Gregovu. Fra Stjepan i fra Joakim rođeni su od oca Augustina i majke Petrice rođene Grgin. Odrastali su u pobožnoj obitelji kovača uz brata Radu.
Fra Stjepan je rođen 1936. u Pašmanu, na istoimenom otoku. Od 1954. je bio u Argentini. Iz ondašnje Jugoslavije pobjegao je najprije u Italiju pa u Čile, a potom u Argentinu. Ondje je 1963. stupio u novicijat, obukavši franjevački habit kao član naše Provincije. Godine 1968. u Buenos Airesu je završio teološki studij te je iste godine zaređen za svećenika. Obavljao je više odgovornih dužnosti. Između ostalih, bio je kustos naše kustodije u Argentini, višegodišnji voditelj misije u Baia san Blaz, a obavljao je i druge odgovorne službe i dužnosti u Kustodiji.
Fra Stjepan je preminuo u franjevačkom samostanu u Buenos Airesu u utorak 24. travnja 2012. u 76. godini života, 49. godini redovništva te 44. godini svećeništva. Pokopan je u Baia san Blaz, ispred kapele koju je sagradio na tlu koje je proglasio hrvatskom zemljom.
Njegov brat fra Joakim Gregov rođen je 1952. u Pašmanu. Upravo je u očevoj kovačnici prvi put osjetio stvaralački poriv koji će ga kasnije odvesti prema kiparstvu. Nakon završene Franjevačke klasične gimnazije u Splitu, 1972. stupa u Franjevački red. Studij filozofije i teologije završava 1980. u Splitu. Već tijekom studija pokazuje izraziti umjetnički talent, što ga 1981. vodi na Visoku školu dekorativnih umjetnosti u Rim, gdje studira kod kipara poput Bernarda Maria Ciaccie. Njegov prvi značajni kiparski rad „Pieta“ osvojio je prvu nagradu na međunarodnoj izložbi Biennale del Lazio.
Životni put vodio ga je kroz različite službe: od misionara u Kanadi (Montreal, crkva sv. Nikole Tavelića) i SAD-u (1985. – 1991.), preko kapelana Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata, do gvardijana Franjevačkog samostana na Hvaru (1999. – 2003.). Za svoj doprinos tijekom rata odlikovan je činom zapovjednika bojnog broda.
Posljednje godine života proveo je na Hvaru, gdje je nastavio svoje umjetničko stvaralaštvo u samostanskom ateljeu. Fra Joakim je ostavio neizbrisiv trag kao umjetnik i duhovnik. Njegova djela, od brončanih reljefa do monumentalnih sakralnih kompozicija, krase brojne crkve i sakralne prostore.
Fra Joakim je preminuo u nedjelju 10. studenog 2024. u Samostanu Gospe od Milosti u Hvaru u 72. godini života, 49. redovništva i 44. svećeništva te će biti pokopan u samostanskoj grobnici pred franjevačkom crkvom u Hvaru.
