Draga braćo!
Slavlje svetkovine Gospodinova rođenja za koju smo se pripravljali ovogodišnjim liturgijskim vremenom došašća želi u nama ponovno probuditi čežnju i radost Božje blizine kako kliče prorok: „Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani.“ (Sef 3,17-18a). Poziv na radost temelj je ovoga slavlja. Božje djelo se očitovalo među nama ljudima. Bog je pohodio svoj narod i zato nas ispunja radošću koju trebamo otkrivati u nama samima. U isto vrijeme, postajemo donositelji radosti i Božjega svjetla koje se daje nama, ljudima. Isus, Novorođeni Kralj, svjetlo je našega života. On prosvjetljuje svakoga od nas. Moglo bi nam se činiti kako nije toliko teško prihvatiti radost rođenja Spasitelja uslijed obilja svetopisamskih tekstova koje smo razmatrali u ovom vremenu došašća. No, često se ipak prepoznajemo u stavu zatvorenosti prema životu koji nam je darovan u susretu s drugima.
Kao Franjevačka obitelj slavimo obljetnice Franjinih posljednjih godina života, gdje se s blizinom njegova odlaska s ovoga svijeta upravo povećavao duh slavljenja i hvaljenja Boga. Kroz Pjesmu brata Sunca otkrivali smo ove godine Franjinu dušu koja je ispunjena razlozima hvale i zahvaljivanja dok promatra stvoreni svijet. Otkrivamo onaj prvotni Franjin zanos „otkrića“ Boga i Božjih dijela u svome životu. Franjo nas poziva otkriti „neznatnost“ Božjih dolazaka, onih svakodnevnih, često za mnoge skrivenih, ali važnih, kako bismo svakodnevno obnavljali svoju nadu prema Stvoritelju. S druge strane Franjo nas potiče i na oduševljeno promatranje onoga jedinstvenog Božjeg dolaska u Betlehem, u poniznosti i jednostavnosti ljudskoj, kako bi premda bogat postao za nas siromašan (usp. 2 Kor 8,9).
U Časoslovu muke Gospodnje Franjo veliča Božju dobrotu iskazanu nama ljudima: „Jer presveti otac nebeski, Kralj naš od davnina (usp. Ps 74,12a), posla ljubljenoga Sina svoga s visine; i rodi se od blažene djevice, svete Marije. On njega zazva: Otac moj si ti (usp. Ps 88,27a); i on ga postavi za prvorođenca, uzvišena nad kraljevima zemaljskim (usp. Ps 88,28).“ [usp. ČMu, Psalam (XV), 3-4]
Stoga se pred nas stavlja mogućnost obnove predanja Onome koji nas je pozvao biti dionicima ove neslućene radosti. U tome možemo gledati i naš poziv; život po Evanđelju koje je postalo Tijelo, kako bi i naš život sve više postajao djelo evanđelja za druge. Naš život u bratstvu ima izvor i snagu u evanđelju, i koliko dopustimo zaodjenuti se Kristom toliko možemo i drugima posredovati Božju brigu i blizinu.
I na kraju, na završetku ove godine, prisjetimo se riječi pape Franje iz Bule proglašenja Jubileja 2025. pod nazivom Nada ne razočarava da smo „u Jubilarnoj godini pozvani postati opipljivi znakovi nade za mnogu braću i sestre koji žive u teškim uvjetima“ (usp. br. 10). Franjo Asiški nam svjedoči i danas svoju potpunu opredijeljenost za Krista, svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka (Iv 1,9) te nas svojim primjerom poziva na novo opredjeljenje i oduševljenje za Riječ koja dolazi među nas i postaje tijelom i kojoj se ovih dana posebno radujemo obnovljenim zanosom predanja života.
Draga braćo, budimo donositelji nade koja rasvjetljuje naše živote darom Novorođenoga Kralja, rođenog i nama darovanog. Neka Vam radost Isusovog rođenja obasja i mirom ispuni novu 2026. godinu!
fra Milan Krišto
provincijalni ministar
