Knjiga „Majčina riječ“ fra Andrije Bilokapića predstavljena je u ponedjeljak 8. prosinca u crkvi sv. Frane u Zadru. Knjigu su predstavili umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš te priređivači knjige Stjepan Lice i fra Bojan Rizvan. Knjiga ima osam cjelina, od kojih su šest Gospina pitanja i molitve opisane u evanđeljima: Kako će to biti, Evo službenice Gospodnje, Veliča duša moja Gospodina, Žalosni smo te tražili, Vina nemaju i Što god vam rekne, učinite.
Autor razmatra i o „neshvatljivom otajstvu Božjeg utjelovljenja“ i dolaska među ljude, što je „odvijeka bilo planirano i po Mariji koja je milosti puna, ostvareno“ te nastoji prodrijeti u osobnu tajnu svećeničkog poziva, pri čemu spominje požrtvovnost svoje majke Ive i njenu pobožnost Gospi. Bilokapić piše da je Marija „Majka Crkve koja je sva predana i posvećena poslanju Crkve i Kristovog djela spasenja“, žena duboko „u zemlji ukorijenjena, a u nebeskim sferama udomljena“.
Fra Andrija opisuje Mariju kao „domišljatu ženu, domaćicu i majku koja opaža kako na svadbi vina nemaju”. „Fra Andrija bilježi kako su svi događaji spasenja koje je Marija proživjela bili „popraćeni ljubavlju, bolju i trpljenjem, ovijeni velom šutnje Djevice koja je sve to brižno čuvala u svom srcu“. Marijina „gromoglasna šutnja“ postala je „vidljivi znak Marijinog bića“ i „gromki govor povijesti spasenja“, rekao je mons. Puljić, opisujući tu knjigu kao „molitveno i meditativno hodočašće“ fra Andrije.
„Autor je opisao kroz neke konkretne likove svoje „životno hodočašće” od rođenja za ovu zemlju do rođenja za nebo. To hodočašće započinje s maminim hodočašćem Gospi Sinjskoj, kamo je pješačila trudna desetak kilometara i gdje prikazuje svoje nerođeno dijete da bude fratar”. Nakon osmog razreda po unutarnjem instinktu ipak ne upisuje zanatsku školu. U sjemeništu na Poljudu ostaje do Mlade Mise, s kušnjama i pitanjima koja prate mladenačku dob. U tom razdoblju fra Ilija prati mladog fra Andriju koji nije želio biti fratar jer je „slab, bolestan i nedorastao”. Fra Ilija mu je na to uzvratio: „Sebe maćana, neznatna i manama obilježena prepusti Božjem milosrđu!”. Te znakovite riječi bile su „početak oslobađajućeg procesa Evanđelja koji još uvijek traje“, kaže autor“, istaknuo je mons. Puljić.
Provincijal Grbeš je rekao da fra Andrija u toj knjizi „čita svoj život kao hod s Marijom koja je prisutna i tiha, čija je riječ jednostavna i duboka. Ona najmanje govori, a najviše kaže. Njen govor Veliča je najduži govor neke žene u Novom zavjetu. On je interpretacija povijesti spasenja, proročka objava Božjeg velikog preokreta – ono što ljudsko naziva velikim, biva poniženim, a što čovjek naziva malenim, biva uzdignuto. Ona nam otkriva to kao Božji način djelovanja u povijesti“, istaknuo je Grbeš, rekavši da je Marija saveznica slave i Majka Milosti koja vodi „k savršenoj ljepoti obasjanoj snagom Neba te pokazuje da u čovjeku postoji čežnja prema visinama, iskonskom i dubinom ljepote koja nas spaja s božanskim“.
„Fra Andrija je osobito osjetljiv na govor Biblije i liturgije. To je prepoznatljivo u svim njegovim propovijedima, nagovorima, duhovnim obnovama, osobnim susretima“, rekao je Lice, istaknuvši da je i ova knjiga „hvalospjev Bogu, životu, što nam je darovano biti, dijeliti dane s Bogom i ljudima. Knjiga želi osnaživati osjetljivost za dragocjenosti života, počevši od onih koje smo naučili podrazumijevati“.
Fra Andrija s dubokim uvjerenjem ponavlja da smo stvoreni i prihvaćeni, čudesno i predivno, mudro i s ljubavlju, što naglašava i kad govori o Mariji, a uz to i o svojoj majci, o svim majkama i ženama, rekao je Lice, istaknuvši da knjiga predstavlja „svojevrsne osobne Andrijine litanije koje mogu postati i naše osobne litanije. Andrijine riječi sidre se u evanđeoskim riječima, a u njima su i tragovi sv. Franje Asiškog“.
„Knjiga je proizašla iz toga što je Marija sve događaje povezane s Isusom pohranjivala i prebirala u svom srcu. Pamćenje ljubavi kojom nas Bog ljubi, pamćenje vjere i vjernosti onih prije nas i ovih uz nas, pamćenje ljepote i dobrote, čini nas evanđeoskim ljudima“, poručio je Lice, rekavši da ta knjiga vodi od začudnosti Božje i Majčine ljubavi i do udivljenosti njima. U završnom dijelu knjige naslovljenom „Gospi prikazan“, autor govori o svojoj majci koja ga je zavjetovala Gospi Sinjskoj da bude svećenik, pri čemu fra Andrija jednostavno i na dubok način izriče pohvalu majčinstvu, dojmljivo ga prizemljuje i uzdiže, rekao je Lice.
Rizvan je rekao da je knjiga donekle i molitveni priručnik i predstavlja „litanije povijesti spasenja“. Knjiga je ispovijest vjere fra Andrije koji zahvaljuje Gospodinu na spasenjskom naumu, prepoznajući u Mariji onu koja je puna milosti i po kojoj „Svemoćni ulazi u iskustvo ljudske nemoći, da naša nemoć zasja njegovom moći“. Svoju nemoć rijetko očitujemo pred drugima. Nemoć je povlašteni prostor kojeg čuvamo i skrivamo od drugih, ali u njega puštamo svoje bliske, voljene, one s kojima nas veže ista misao“, rekao je Rizvan, istaknuvši da se knjiga spominje što je Bog učinio po Mariji za nas i naše spasenje.
Vedran Vidović, ravnatelj Informativnog centra „Mir“ Međugorje koje je izdalo knjigu, rekao je da je fra Andrija jednostavan čovjek, blizak ljudima, što je potvrdila i crkva puna ljudi na predstavljanju knjige. Zahvalio je fra Andriji za suradnju, čestitao mu na 50 godina svećeništva i svemu što je učinio za naš narod, po različitim službama diljem Crkve u Hrvata. Fra Andrija je zahvalio Gospi Sinjskoj i svima koji su ga pratili na putu „oslobađajućeg procesa Evanđelja“.
Izvor: Zadarska nadbiskupija // Ines Grbić
