U Župi sv. Ivana Krstitelja u Crncu u subotu 12. srpnja 2025. član naše Kustodije fra Benjamin Milković proslavio je mladu misu. Svečanost je započela roditeljskim blagoslovom ispred župnog stana, nakon čega je krenula procesija u kojoj su sudjelovali svećenici, članovi vatrogasnih i kulturno-umjetničkih društva, ministranti i vjernici, od kojih su mnogi nosili tradicionalne narodne nošnje.
Suslavilo je desetak svećenika, a propovijedao je kustod naše Kustodije fra Tomislav Šanko. Osvrćući se na evanđeoski odlomak o milosrdnom Samaritancu, fra Tomislav je istaknuo da ta Isusova prispodoba govori o tome kakvo treba biti svećenikovo srce. „Dobri Samaritanac zapravo osvjetljava kakva je razlika između biti nešto ‘izvana’ i ‘iznutra’. Isus vidi sebe u ovome Samaritancu. Taj Samaritanac, koji je vidio jadnog i izmučenog čovjeka te se sagnuo nad njime, ima Isusovo srce. Svećenik i levit imali su izvana obličje svećenika i trebali su biti prvi koji će se sagnuti. Međutim, oni su ga zaobišli. Bog od nas svećenika ne želi vanjsko obličje. Jedan prorok kaže: ‘Imaju naličje pobožnosti, ali su se snage pobožnosti odrekli’. To je veliki rizik u svećeničkom životu – da izvana budemo nešto, a iznutra suhi“, istaknuo je propovjednik te se osvrnuo na četiri „zaobilaženja“ koja se mogu dogoditi u svećeničkom životu.
„Svi su oni vidjeli toga čovjeka, ali dvojica su ga zaobišla. Samo je jedan stao. Svećenik je čovjek koji ne zaobilazi, nego stane i povija rane. To je ono što vi očekujete od Benjamina i od nas drugih svećenika. Vi ne očekujete naše izvanjsko savršenstvo. Bog ne bira savršene, nego osposobljava pozvane. Biti malen i ponizan – to su jako bitne karakteristike svećenika. Potrebno je vjerovati da te Bog može osposobiti ako kreneš na Njegovu riječ. Onda ne gradiš svoje svećeništvo na svojoj snazi, već na Njegovoj“, istaknuo je propovjednik.
Prvo „zaobilaženje“, pojasnio je fra Tomislav, se dogodilo zato što nisu osluškivali. Podsjetio je također da prva Božja zapovijed započinje sa slušanjem. „Ova dvojica imali su viziju kakvi svećenici trebaju biti. Imali su u svojoj glavi popis svega što trebaju napraviti. Išli su prema Jeruzalemu u hram i nisu se smjeli onečistiti. Mislili su da je taj čovjek mrtav i da će se onečistiti ako ga dotaknu, a onda ne bi mogli vršiti službu u hramu. Po zakonu su bili u pravu, ali oni su pretpostavljali da je on mrtav – nisu provjerili“, rekao je fra Tomislav te pojasnio da čistoća nije samo moralna kategorija nego pripadanje do kraja u srcu.
Trebamo svećenike koji se daju do kraja, dodao je propovjednik. „Ne trebamo svećenike koji će biti svećenici samo za oltarom. Svećenik može sve savršeno odraditi – lijepo pjevati i imati savršenu propovijed. To se sve može naučiti, ali ono što se ne može naučiti je da ima suosjećanje za drugoga. Svećenika treba boljeti kada drugoga boli. Svećenik je čovjek koji je pozvan donijeti ljudima Božju blizinu, a može je donijeti samo onda kada je on blizu Bogu“, istaknuo je te dodao da svećenik i levit nisu osluškivali što bi u tome trenutku za njih bilo njihovo poslanje.
„Oni koji sve znaju, takovi najgore prođu u životu. Oni ne osluškuju jer misle da sve znaju“, rekao je fra Tomislav te istaknuo da je prva zapovijed podrazumijeva slušanje, tj. promatranje i prepoznavanje poziva u svakodnevnici. „Duh Sveti je susret Oca i Sina. Svećenik je duhovan kada zna lijepo susresti druge“, rekao je propovjednik. Govoreći o duhovnoj lijenosti, istaknuo je da čovjek koji je duhovno lijen ne želi osluškivati stvarnost. „Duhovna lijenost je kada ne želim osluškivati život odnosno kada život stavim u kalup i ne osluškujem Boga. Zašto stavljamo ljude i situacije u kalupe? Zato što volimo kontrolu. Teže je biti pasivan i pustiti Bogu da On vodi. Bog čini najljepše stvari kada nismo u kontroli i kada mu se prepustimo. Onda On može najviše učiniti po našem životu“, rekao je te se osvrnuo na drugo „zaobilaženje“ u kojem osoba misli da ne može pomoći drugome.
„Umjesto da napraviš ono malo što možeš, ti ne napraviš ništa. Mladi svećenici često misle da moraju imati sve odgovore, najbolje propovijedi i uvijek biti dobre volje. To je veliko opterećenje. Ne moramo znati sve odgovore, ali možemo voljeti ljude koji su nam poslani, možemo biti tu za njih. Imaj hrabrosti ne znati sve. Budi takav kakav jesi. Bog želi progovoriti preko tvoje slabosti. Prava poniznost je kada svoje svećeništvo ne gradiš na sebi, svojoj veličini i pravednosti, već na Bogu“, poručio je fra Tomislav.
Kao treće „zaobilaženje“ naveo je opasnost u tome da se svećenik ne želi suočiti sam sa sobom i svojom ranjenošću. „Ponekad svećenici daju odgovore koji nemaju veze s realnošću. To radimo zato što se nismo susreli sa sobom i svojom slabošću. Kada se susretneš sa svojom ranjenošću i radiš na sebi, tek ćeš onda moći susresti drugoga. Čovjek koji nije ušao u svoje rane je jako opasan za druge jer može ući u to područje koje je vrlo krhko i napraviti kaos. Umjesto da skida teret, još ga nadodaje. Svećenik je čovjek koji je pozvan skidati terete i doticati rane, ali na onaj način kako je to Isus činio“, rekao je te dodao da svaki strah i anksioznost mogu biti šansa za svećenika da postane još autentičniji odnosno da, kao milosrdni Samaritanac, bude čovjek koji se saginje nad čovjekom, a ne onaj koji drugome prilazi s visoka.
Kao četvrto „zaobilaženje“, propovjednik je istaknuo svećenički umor. „Svećenik mora na zdrav način voljeti samoga sebe. Neki mladi svećenici dožive pregorijevanje, umore se. Zato je bitno za svećenika da njeguje zdravu ljubav prema sebi, da ima kvalitetna prijateljstva i ljude kojima se može otvoriti. Mi smo samo ljudi. Svećenik dolazi od ljudi za ljude. On je slab i krhak čovjek. Nedavno si je jedan mladi svećenik oduzeo život. U oproštajnom pismu je napisao da je bio umoran i da ga nitko nije razumio. Budite uz svoga svećenika, nazovite ga, pošaljite mu poruku. Nekada jedna poruka može promijeniti cijeli dan. Neka Gospodin blagoslovi Benjaminovo svećeništvo. Do njega nije lako došao. Bog je crtao i po nekim krivim crtama. Neka mu srce bude milosrdno i zahvalno“, zaključio je fra Tomislav u propovijedi.
Prije kraja misnog slavlja, po starom katoličkom običaju, fra Benjamin je majci i ocu dao manutergium i štolu. Zatim se obratio i zahvalio subraći, obitelji, prijateljima i župljanima koji su svojim radom i molitvom doprinijeli slavlju. „Prije svega, želim zahvaliti Trojedinom Gospodinu – Ocu, Sinu i Duhu Svetomu – koji mi je dao snagu i blagoslov da danas dođem do ovog blaženog trenutka u svome životu. Zahvaljujem mu na svim darovima koje sam primio, na ljubavi kojom me svakodnevno okružuje. Posebno zahvaljujem svojim dragim roditeljima koji su me odgajali u vjeri, koji su me podržavali sve ove godine i koji su mi omogućili da danas budem ovdje. Vaša ljubav, strpljenje i podrška značili su mi više nego što mogu riječima izraziti. Hvala mojoj braći i sestrama koji su uvijek bili uz mene i koji su mi pružili bezuvjetnu ljubav i podršku. Zahvaljujem mom kustodu Franjevačke kustodije sv. Jeronima fra Tomislavu Šanku, koji je danas održao prekrasnu propovijed i koji me duhovno vodio. Hvala ti na tvojim mudrim riječima i podršci.
Također zahvaljujem našem dragom župniku vlč. Josipu Vračariću, koji je bio požrtvovan u organizaciji i pripremi svega što je bilo potrebno za ovu svetu misu. Zahvaljujem svim bogoslovima koji su danas bili u asistenciji i svima koji su svojom prisutnošću učinili da ovo slavlje bude još svečanije. Posebno zahvaljujem današnjem ceremonijaru Vedranu Barbariću, koji je svojom predanošću i preciznošću osigurao da se liturgija odvija dostojanstveno i u skladu s crkvenim propisima. Hvala svoj rodbini koja je došla izdaleka da bi bili danas ovdje sa mnom. Vaša prisutnost mi je također jako bitna i draga. Hvala svima onima koji su bili tu kada mi je bilo teško, ali i kada mi je bilo lijepo.
Hvala svim predstavnicima sela naše Općine Crnac koji su danas ovdje, kao i našem novom načelniku Matiji Grguriću i donedavnom Mati Damjanu. Vaša prisutnost pokazuje snagu naše lokalne zajednice i kako nas vjera i zajedništvo povezuju bez obzira na sve razlike. Ovi trenuci podsjećaju nas da smo svi jedno u Kristu. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u organizaciji, onima koji su pripravljali crkvu i ukrašavali ju, pripremali darove te posebno Zboru sv. Blaža koji je došao čak iz Zagreba kako bi pjesmom i ljubavlju uzveličao ovaj dan. Posebno zahvaljujem svim ženama iz župe koje su pripremile kolače i posluživale. Vaš trud i ljubav prema zajednici čine ovaj dan još toplijim za sve. Zahvaljujem svojoj franjevačkoj zajednici, Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda te Kustodiji sv. Jeronima, posebno onima koji su ovdje došli izdaleka da budu sa mnom i proslave ovaj veliki dan. Vaše bratstvo i podrška znače mi neizmjerno. Zahvaljujem svim vatrogasnim društvima, čiji sam član bio kao dječak, i koja su me naučila vrijednostima zajedništva i pomoći bližnjemu. Zahvaljujem svim mojim dragim prijateljima koji su bili uz mene kroz ove godine i koji su danas ovdje. Hvala vam na svemu“, rekao je fra Benjamin.
Liturgijsko pjevanje je predvodio Zbor sv. Blaža iz Zagreba, koji je a cappella izveo pučke pjesme. Po završetku mise, fra Benjamin je podijelio zajednički, a potom i pojedinačni mladomisnički blagoslov. Nakon mise, fra Benjaminovi prijatelji i mladi iz Frame Poljude organizirali su bakljadu ispred crkve. Slavlje se nastavilo uz domjenak i druženje u šatoru i mjesnom domu nasuprot crkve. Tamburaši su pjesmom i glazbom animirali slavlje. Prigodnim govorom prisutnima se obratio Ante Poljak, član Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća Župe Svete Trojice s Poljuda u Splitu, gdje je fra Benjamin obnašao đakonski pastoralni praktikum, a sada u istoj župi služi kao vikar.
„Zahvaljujemo Bogu za sve one koji su ustali i pošli svome Ocu jer su prepoznali živu riječ Očevu, riječ Njegovog poziva, i Njegovu se pozivu odazvali kako bi nam prenosili Riječ spasenja, kako bi nam svjedočili da postoji svjetlo, a to je život. Jedan od njih je naš fra Benjamin, poslan od Boga da svjedoči o tom svjetlu života. Uime Župe Svete Trojice, od srca zahvaljujem vama dragi naši Slavonci, a posebno vama draga Benjaminova obitelji, koji ste neopisivo ponosni što ste odgojili ovog duhovnika i dali ga nama da nam širi Božju riječ i tako spašava naše duše.
Tebi, dragi naš Benjamine, kao prenositelju Radosne vijesti, od srca čestitamo na ovome danu i želimo ti ustrajnost na tvome putu. U trenucima kada ti pofali tvoja slavonska obitelj, mi ćemo se potruditi da ti ju bar malo nadomjestimo u samostanskim zidinama jer dragi Bog je baš tebe poslao da nas tješiš kada budemo tužni, da nam u Njegovo ime otpuštaš grijehe i da se zajedno veselimo što nam na oltar donosiš Krista. Ponosni smo i zahvalni što te imamo“, rekao je Poljak. Nakon tog govora uslijedilo je darivanje i slavlje, a uime mjesnih župljana pjesme koje su sami napisali za mladomisnika pročitali su Ivica Bošnjak iz Crnca i Manda Vidović iz Velikog Rastovca. Fra Benjaminova mlada misa okupila je mnoštvo vjernika iz svih krajeva Hrvatske, kao i rodbinu, prijatelje i hodočasnike iz inozemstva. Inače, bila je to prva mlada misa nakon više od 50 godina u Crncu.
Foto: Katarina Purgar, KP Foto
