Na blagdan svete Ane, u subotu 26. srpnja, u crkvi u Žaboriću svečano je proslavljena nebeska zaštitnica mjesta. Svečano misno slavlje predvodio je fra Antonio Gospić, tajnik Kustodije sv. Jeronima – Zadar. U slavlju su sudjelovali župnik i predstojnik fra Ivan Lelas te župni vikar fra Drago Ljevar. Crkva je bila ispunjena mnoštvom vjernika koji su se okupili kako bi proslavili blagdan svoje zaštitnice.
Polazeći od nedjeljnih liturgijskih čitanja, fra Antonio je u homiliji vjernike pozvao da se zaustave nad Isusovim pitanjem iz Evanđelja: „Jeste li sve ovo razumjeli?“ Istaknuo je kako to pitanje nije bilo upućeno samo učenicima, nego i svakome od nas, pozivajući vjernike da razmisle što za njih znači Kraljevstvo Božje. Govoreći o evanđeoskim prispodobama, propovjednik je naglasio kako Isus nikada ne daje definiciju Kraljevstva nebeskoga, nego ga uvijek približava slikama gorušičina zrna, kvasca, skrivenoga blaga, dragocjenoga bisera i ribarske mreže. Pojasnio je kako se Kraljevstvo Božje ne može svesti na jednostavnu definiciju jer nije tek pojam koji treba naučiti, nego stvarnost koju čovjek treba otkrivati i živjeti.
„Kada nešto definiraš, onda to i ograničiš. Tako je i s Kraljevstvom Božjim. Da nam je Isus dao samo definiciju, mi bismo je naučili i ponavljali, ali ona nas možda više ne bi dirala“, istaknuo je mladomisnik te usporedio Isusov govor u prispodobama s kartom koja čovjeka vodi prema skrivenom blagu, ostavljajući mu cijeli život da ga traži i pronalazi.
Naglasio je i kako Kraljevstvo Božje nije stvarnost koja započinje tek nakon smrti, nego ono treba biti vidljivo već danas. „Svaki dan molimo: ‘Dođi kraljevstvo tvoje.’ Ne molimo za kraj svijeta, nego da se Božje kraljevstvo već sada ostvari u našem životu“, rekao je. Povezujući evanđelje s blagdanom zaštitnice mjesta, fra Antonio je podsjetio kako Sveto pismo ne donosi mnogo podataka o svetoj Ani i svetom Joakimu. Ipak, njihova se veličina vidi u baštini koju su ostavili svojoj kćeri Mariji. Nisu joj ostavili zemaljsko bogatstvo, nego vjeru i povjerenje u Boga, zahvaljujući čemu je Marija mogla odgovoriti na Božji poziv riječima: „Neka mi bude po riječi tvojoj.“
Na temelju toga, propovjednik je uputio poticaj roditeljima, bakama i djedovima da se zapitaju što ostavljaju budućim naraštajima. Najveće bogatstvo koje čovjek može prenijeti svojoj djeci i unucima nisu kuće, zemlja ili novac, nego iskustvo Boga i vjera koja pomaže čovjeku pronaći pravo blago. Upravo su sveta Ana i sveti Joakim, naglasio je fra Antonio, stvorili prostor u kojem je Marija mogla rasti u vjeri, slušati Božji glas i povjerovati njegovu pozivu. Njihova je baština u tome što su svojoj kćeri prenijeli ono što vrijedi više od svakoga zemaljskog bogatstva.
Na kraju homilije propovjednik se ponovno vratio Isusovim prispodobama o skrivenom blagu i dragocjenom biseru, istaknuvši četiri glagola koja se u njima ponavljaju: pronaći, otići, prodati i kupiti. Oni opisuju put čovjeka koji traži ono što je uistinu vrijedno. Da bi zadobio najveće blago, potrebno je odreći se svega što čovjeka udaljava od Boga, poput oholosti, škrtosti, osuđivanja i neopraštanja, pošto „često naše najveće blago nije u našem džepu, nego u našem srcu.“ „Čovjek vrijedi ne po onome što je posjedovao, nego po onome što je ljubio. I po tome koliko je drugih doveo do najvećega blaga, do Isusa Krista“, zaključio je fra Antonio. Fra Antonio, koji obnaša službu vikara Samostana Male braće u Dubrovniku, na završetku misnoga slavlja udijelio je okupljenim vjernicima mladomisnički blagoslov. Nakon misnoga slavlja druženje je nastavljeno u zajedništvu svih okupljenih uz prigodni domjenak.
