Na blagdan svete Cecilije, zaštitnice crkvenih glazbenika, u subotu 22. studenog u katedrali sv. Vida u Rijeci proslavljen je Jubilej crkvenih zborova i pjevača u sklopu kojeg je održano svečano imenovanje Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu „Fra Ivan Peran“. Unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima, buri i snijegu u riječkoj okolici, u katedralu je stigao veliki broj zborašica i zboraša koji su svojom prisutnošću i pjesmom dali posebnu toplinu i radost susretu.
Program je počeo duhovnim nagovorom kustoda Franjevačke kustodije sv. Jeronima fra Tomislava Šanka o temi „Fra Ivo Peran – slavitelj Božje ljepote u 800. obljetnici Pjesme stvorova sv. Franje Asiškog”. Fra Tomislav je prikazao fra Ivu kao čovjeka čiji je život imao unutarnju skladnost i jasnoću. Bio je poznat kao gospodar jezika jer je znao riječima smiriti, povezati i usmjeriti. Njegove riječi bile su jednostavne, ali precizne i nosile su unutarnju istinu, rekao je te istaknuo pet temeljnih crta njegova karaktera.
Prva je divljenje i istina. Fra Ivo je imao sposobnost vidjeti dobro i Božju prisutnost u svakodnevici. Njegov pogled bio je otvoren, zahvalan i pošten. Divljenje nije doživljavao kao prolazni osjećaj, nego kao stav koji vodi prema istini. Zbog toga su se ljudi uz njega osjećali mirnije i jasnije. Druga je prisutnost. Fra Ivo je znao živjeti sadašnji trenutak bez bježanja u prošlost ili pretjerane brige za budućnost. Primao je život kakav dolazi i vjerovao da čovjek može rasti i iz teškoća. Ta jednostavna prisutnost davala je mir i stabilnost onima koji su ga susretali, naglasio je fra Tomislav.
Treća je sposobnost pronaći i prihvatiti svoje mjesto. Fra Ivo je znao tko je i koje darove ima. Svoj glas, svoju jednostavnost i svoju molitvu stavio je u službu drugih. Nije se natjecao niti uspoređivao. Time je drugima ostavljao prostor i pokazivao kako se živi u zdravoj mjeri. Četvrta crta je originalnost. Ona nije proizlazila iz želje da bude poseban, nego iz toga što je prihvatio svoj osobni put. Prihvatio je i svoj križ i svoje ograničenja bez otpora. U tome je nalazio snagu i unutarnji identitet. Takav čovjek ostavlja dojam autentičnosti, istaknuo je.
Kao petu crtu, fra Tomislav je istaknuo stvaranje zajedništva. Fra Ivo je svojom tihošću i smirenošću povezivao ljude. U bratstvu, u liturgiji, u razgovorima i ispovjedeonici unosio je mir. Zajedništvo za njega nije bilo projekt nego prirodan način postojanja. Zato su ga mnogi doživljavali kao čovjeka koji okuplja i umiruje. Zaključna misao bila je da život dobiva unutarnji sklad kad čovjek dopusti da se u njemu oblikuje jasna i mirna nota. Fra Ivo je to živio nenametljivo i vjerodostojno. Zato je prikladno da škola crkvene glazbe nosi njegovo ime. Njegov život podsjeća da glazba i služenje Crkvi počinju karakterom, jednostavnošću i istinom, istaknuo je fra Tomislav.
Nakon nagovora, riječki nadbiskup Mate Uzinić pročitao je Dekret o imenovanju Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu „Fra Ivan Peran“, a voditeljica škole Andrejka Srdoč Geraci predstavila je crtice iz životopisa sluge Božjeg fra Ivana Perana. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup Uzinić, a liturgijsko pjevanje animirali su združeni zborovi Riječke nadbiskupije, pod ravnanjem Giovannija Geracija, uz njegovu suprugu Andrejku kao koordinatoricu glazbenog dijela.
U propovijedi je nadbiskup govorio o vjeri u uskrsnuće i život vječni (Lk 20, 27–40), povezujući ga s blagdanom svete Cecilije i jubilejom crkvenih glazbenika. Svetu Ceciliju – mučenicu i djevicu – te posvećene osobe, poput sluge Božjeg fra Ivana Perana, nazvao je svjedocima onoga što tek dolazi.
„Djevičanstvo i drugi zavjeti posvećenih osoba odraz su života koji nas čeka u vječnosti. Oni koji ga žive već sada pokazuju ono što ćemo mi svi živjeti nakon ovozemaljskog života. Drugi snažan znak buduće stvarnosti jest euharistija“, rekao je te podsjetio na učenje Drugoga vatikanskog koncila iz dokumenta Sacrosanctum Concilium, prema kojem u ovozemaljskoj liturgiji živimo ono u što vjerujemo i čemu se nadamo u nebeskoj liturgiji – „onaj odgovor Isusov da je Bog – Bog živih, a ne mrtvih“.
„Upravo u liturgijskom pjevanju Crkva najpotpunije odražava hvalu nebeskoga Jeruzalema“, istaknuo je. Pozivajući se na sv. Tomu Akvinskog, istaknuo je kako se vječni život sastoji u potpunom sjedinjenju s Bogom, u najvećoj hvali te u zajedništvu svetih i blaženih. „Zato se spominjemo svetaca – oni su nam znak nebeske Crkve i poziv da i naš život postane pjesma, poput života svete Cecilije ili sluge Božjega fra Ivana Perana, koji je Gospodina slavio ne samo notama i sviranjem, nego i svojim životom“, dodao je.
„Upravo u liturgijskom pjevanju Crkva najpotpunije odražava hvalu nebeskoga Jeruzalema“, istaknuo je. Pozivajući se na sv. Tomu Akvinskog, istaknuo je kako se vječni život sastoji u potpunom sjedinjenju s Bogom, u najvećoj hvali te u zajedništvu svetih i blaženih. „Zato se spominjemo svetaca – oni su nam znak nebeske Crkve i poziv da i naš život postane pjesma, poput života svete Cecilije ili sluge Božjega fra Ivana Perana, koji je Gospodina slavio ne samo notama i sviranjem, nego i svojim životom“, dodao je.
Prisjetio se svog razmišljanja tijekom mise u rodnom mjestu bl. Miroslava Bulešića. „Pitao sam se kakav bi bio blaženi Miroslav da nije bio mučenik. Slušajući danas o fra Ivanu Peranu, shvatio sam odgovor. I jedan i drugi svojim su životom svjedočili vrijednosti koje tek čekamo u vječnosti – to znači biti svet“, istaknuo je nadbiskup.
Zahvaljujući članovima svih zborova na njihovoj predanosti i služenju, nadbiskup Uzinić im zahvalio na njihovom služenju. „Hvala vam što već sada živite kraljevstvo Božje uključivanjem u župne zborove i na druge načine. Neka vaš život bude pjesma – ne samo glasom, nego i djelima“, zaključio je nadbiskup Uzinić.
Jubilej crkvenih zborova bila je prigoda u kojoj je nadbiskup Uzinić uručio zahvalnice predstavnicima zborova koji su sudjelovali na proslavi 100. obljetnice biskupijskog sjedišta u Rijeci održanoj 14. lipnja u Trsatskom svetištu. Druženje zboraša nastavljeno je nakon mise u prostorima Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Izvor: Riječka nadbiskupija
