Na svetkovinu svetih Petra i Pavla, u nedjelju 29. lipnja 2025., u crkvi sv. Ante na Poljudu u Splitu slavljena je zlatna misa šestorice franjevaca koji su prije točno pedeset godina u toj istoj crkvi primili sakrament svećeničkog reda. Jubilej pedeset godina misništva zajedno su obilježili fra Mate Polonijo, fra Ante Budimir, fra Ivan Gavran, fra Frano Delić, fra Andrija Bilokapić i fra Matija Matošević.
Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Tomislav Šanko, kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, uz koncelebraciju fra Veselka Grubišića i fra Bojana Rizvana, članova iste Kustodije. Crkva sv. Ante bila je ispunjena vjernicima, prijateljima i rodbinom slavljenika, kao i braćom redovnicima i svećenicima koji su došli podijeliti radost jubileja. Nakon pročitanog evanđelja, slavljenici su, stojeći pred oltarom, obnovili svoja svećenička obećanja izgovorena prije pedeset godina, potvrđujući svoju vjernost Bogu i Crkvi.
U propovijedi je fra Tomislav potaknuo prisutne na zahvalnost za dar svećeničkog poziva i istaknuo ulogu svećenika kao čovjeka susreta, onoga koji donosi Božju blizinu drugima. Svećenik je pozvan živjeti u blizini s Bogom kako bi mogao autentično svjedočiti vjeru i biti podrška ljudima u svakodnevnim situacijama. Naglasio je da svećenička služba ne počiva na savršenosti, nego na iskrenom i svakodnevnom odgovaranju na Kristovo pitanje „Tko sam ja za tebe“. Isus ne traži naučene odgovore, nego srce koje ga poznaje kroz konkretna životna iskustva – kroz slabosti, padove, radosti i nadanja, istaknuo je propovjednik.
Govoreći o vjernosti, podsjetio je da vjernost nije isto što i vjerovanje. Možemo vjerovati u ideale, u ljubav, u poziv, ali vjernost se očituje u ustrajnosti, u tome da se i nakon padova i razočaranja ponovno ide dalje. Isus je svojim učenicima priznao vjernost ne zato što su bili besprijekorni, nego jer su se usprkos slabostima vratili, ostali s Njim i nastavili slijediti njegov put. Tako i svećenik svoju službu ne temelji na vlastitoj snazi i sposobnosti, nego na Božjoj vjernosti i milosrđu.
Nakon popričesne molitve uime slavljenika okupljenima se obratio fra Ivan Gavran. U jednostavnim, ali dirljivim riječima zahvalio je Bogu, braći, rodbini i narodu za sve dobro kroz proteklih pedeset godina. Spomenuo je i ono što je moglo biti bolje, istaknuvši važnost riječi „hvala“ i „oprosti“. Misa je završila svečanim pjevanjem himna Te Deum, zajedničkim blagoslovom i fotografiranjem ispred crkve.
Slavlje se nastavilo zajedničkim ručkom u samostanskoj blagovaonici u ozračju bratske zahvalnosti, prisjećanja i radosti zbog Božje vjernosti koja ih je nosila kroz proteklih pola stoljeća svećeničkog služenja.
