Pobožnost bl. Jakovu Zadraninu u Samostanu sv. Frane u Zadru

Blaženi Jakov Zadranin u počecima svoga franjevačkog života živio je u Samostanu sv. Frane u Zadru. Posljednje godine proveo je u Bitettu u Italiji, gdje je 27. travnja 1496. umro na glasu svetosti. U tom gradu stoljećima se svečano štuje. Papa Klement XI. još 1700. proglasio ga je blaženim. Franjevci Bitetta donijeli su 1989. u njegov rodni grad Zadar, kao dar Samostanu sv. Frane, njegovu sliku i relikvijar s prahom blaženikova tijela.

Slika i relikvijar postavljeni su na zid zadarske crkve, u kojoj se Jakov često molio, između pokrajnje lađe i oltara Svetog Jeronima. Pred tim znakovima hrvatskoga blaženika molit će se Molitva na čast bl. Jakova Zadranina svakog 27. u mjesecu prije misnog blagoslova na večernjoj misi. Molitvu bl. Jakovu Zadraninu sastavio je veliki prou­čavatelj i poznavatelj života i djela fra Jakova dr. sc. fra Stanko Josip Škunca, koji svoje umirovljeničke dane provodi u zadarskom Samostanu sv. Frane.

Molitva na čast bl. Jakova Zadranina

Oče naš nebeski, zahvaljujemo Ti što si izabrao jednog građanina naše do­movine i našega grada, da Te proslavi svojim životom i da svima nama bude svjetionik na našem životnom putu.

On je izabrao ideal svetog Franje te je išao putem poniznosti i siromaštva, putem Isusa Krista. Zato si ga obda­rio darom ozdravljenja i proroštva, a Tvoja ga je Crkva proglasila blaženim.

Mi Te molimo da ga još više proslaviš u svojoj Crkvi i da nam po njegovom zagovoru udijeliš dar vjere i ljubavi, da sigurnim putem idemo k Tebi, našem vječnom cilju.

Blaženi Jakove, miljeniče Božji, koji si izabrao ideal asiškog sveca, put poni­znosti i siromaštva, koji si svoj život posvetio Bogu i bližnjemu, Ti koji si stupao ulicama našega grada, budi naš zagovornik kod Boga, pomogni svima nama da budemo vjerni Bogu.

Molimo Te da nas zagovaraš kod Boga u svim našim potrebama. Amen.

O životu bl. Jakova Zadranina

Blaženi Jakov Zadranin, za Talijane Giacomo Illirico, rođen je kao Jakov Varingez ili Varinac (Giaco­mo Varingez) u Zadru oko 1400. godine, a preminuo u Bitettu 1496. godine. Poznat je i kao Beato Giacomo Illirico da Bitetto čije čudesno očuvano tijelo je izloženo u Svetištu blaženog Jakova (Santuario del Beato Giacomo) u talijanskom gra­du Bitetto, 25 kilometara južno od Barija.

Blaženi Jakov sin je Leonarda Varingeza i Blaženke (Beatrice). U Italiju je došao prateći svog starješinu na kapitul Reda, a onda poslan u pokrajinu Apuliju kod Barija gdje su naši franjevci imali nekoliko samostana i gdje su dolazili bosanski bjegunci pred Turcima. Živio je u nekoli­ko samostana onog kraja, a najviše u Bitettu, od 1485. do smrti 1490. pa za zato i zovu „da Bitetto“. Tu se osobito istakao pomažući i njegujući bolesne od kuge. Godine 1483. i 1485. živio je u samostanu Santa Maria dell’ Isola u Conversanu, o čemu svjedoči Agostino da Ponzone koji kazu­je o njegovom udjelu u čudesnom ozdravljenju malenog Giovannija Battiste Acquaviva u duždevoj palači. Godine 1485. konačno se vraća u Bitetto gdje je živio do svoje smrti 27. travnja 1496. godine.

U gotovo 60 godina redovničkog života služio je svome franjevačkom redu i kao kuhar, vratar, vrtlar, sakristan. Bio je poznat po neprekidnoj molitvi, pomoću koje je dolazio u uzvišeno stanje, kao i po neumornom pomaga­nju svima potrebitima. Imao je i dar proricanja, te je tako jednom plemiću (Andrea Matteo III Acquaviva) predvidio pobjedu u borbi s neprijateljem i rođenje sina, što se i obi­stinilo. U znak zahvalnosti navedeni plemić je dao izgradi­ti cestu koja vodi od njegovog samostana do sela.

Štovanje i ljubav naroda prema ovom blaženiku rasli su sa sve većim brojem svjedočanstava o čudima koja su se zbila po njegovom zagovoru, neka još za njegova života, posebno u korist djece. Njegovo gotovo neraspadnuto ti­jelo čuva se u Bitettu u Svetištu koje nosi njegovo ime, a izloženo je vjernicima od 1505. godine. Poznat je jedan čudesni događaj koji se zbio za njegova života: svojim štapom zaprijetio je jednoj neposlušnoj dje­vojčici da mora biti poslušna, no ona ga nije poslušala, već je njegov štap skrila u vrtu. Od tog događaja štap svake go­dine naraste za nekoliko milimetara, što se smatra čudom.

Narod mu je davao zasluge i za činjenicu da je kuga za­obišla Bitetto kada je 1656. izbila u Napuljskom kraljevstvu, te su blaženog Jakova imenovali za drugog zaštitnika grada. Procesom njegove beatifikacije započe­lo se 1629. te ga je 29. prosinca 1700. papa Klement XI proglasio blaženim. Leon XIII. dopustio je da se štuje u Zadarskoj nadbiskupiji, a najnoviji Časoslov i Misal franjevačkih zajednica hrvatskoga jezičnog pod­ručja donosi tekstove za liturgijsko štovanje bl. Jakova. U tijeku je proces za njegovo proglašenje svetim.