Večer uoči svečane proslave zlatne mise šestorice franjevaca, u samostanskom vrtu Samostana sv. Ante na Poljudu u subotu 28. lipnja, održan je bratski susret zlatomisnika – fra Mate Polonija, fra Ante Budimira, fra Ivana Gavrana, fra Frane Delića, fra Andrije Bilokapića i fra Matije Matoševića – s kustodom Franjevačke kustodije sv. Jeronima fra Tomislavom Šankom. Bila je to večer zahvalnosti i prisjećanja.
U središtu večeri bio je nagovor fra Andrije Bilokapića, koji je u duhu jednostavne prisnosti progovorio o 50 godina svećeničkog života, o djetinjstvu, sjemenišnoj braći i o svemu što ih je oblikovalo kao ljude i franjevce. Istaknuo je kako su kao dječaci od 14 godina napustili obitelji i došli u ovu zajednicu koja im je postala novi dom, gdje su – unatoč skromnim uvjetima – rasli u zvanju i zajedništvu.
Spomenuo je brojne odgojitelje, subraću i pokojnu braću koji su ih pratili i ostavili dubok trag. Govorio je o duhovnom sazrijevanju, o služenju Crkvi i ljudima, ali i o izazovima, padovima i ljudskoj slabosti. U svemu tome, naglasio je, rasla je zahvalnost – Bogu, zajednici, provinciji i narodu kojem su služili.
„Naša svećenička riječ je čin, sakrament, otajstvo“, rekao je, prisjećajući se koliko su puta u životu izgovorili riječi oproštenja, krštenja, pretvorbe – i koliko su puta sami bili dionicima Božjeg milosrđa. Govoreći i o sadašnjem vremenu, fra Andrija je progovorio s kritičkom mudrošću o svijetu bez orijentira i o potrebi za duhovnim korijenima, a sve završio riječima koje se pripisuje brazilskom modernističkom pjesniku Máriu de Andrade (Mario Raul de Morais Andrade, 1893. –1945.): „Žurim se živjeti ono što mi je ostalo, sa zahvalnošću, jednostavnošću i smirenjem.“
Susret je završio u zahvalnosti i druženju koje je bilo priprava za slavlje koje je sutradan uslijedilo – euharistiju zlatnog jubileja, kada su ova braća svećenici ponovno izgovorili svoje svećeničko „Evo me“.
