Duhovne vježbe u franjevačkom Samostanu Male braće u Dubrovniku, koje je od ponedjeljka 16. listopada vodio provincijalni ministar naše Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Tomislav Šanko, završile su u petak 20. listopada zajedničkim ručkom braće. Duhovne vježbe organizirane su na razini međusobne suradnje dviju bratskih provincija Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri te Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.
Vježbe su započele zazivom Duha Svetoga u ponedjeljak 16. listopada. Uz liturgiju časova, misna slavlja i nagovore voditelja duhovnih vježbi, braća su također svakodnevno molila krunicu s vjernicima prije večernje mise. U uvodnome nagovoru fra Tomislav je potaknuo braću da se odazovu na Isusovu molitvu (Mt 11,28-30) i susretnu Njega koji obnavlja, da prepoznaju svoje umore kako bi ih mogli predati i dobiti ih preobražene te da uzmu Njegov jaram – onaj koji im Gospodin daje, a ne onaj koji su sami sebi natovarili. Također, potaknuo ih je da uče od Gospodin i stave se u položaj učenika te da nađu spokoj i mir kako bi ga mogli dati drugima.
Istaknuo je da duhovne vježbe nisu usmjerene na kognitivno znanje, već na novo iskustvo susreta s Gospodinom. Dodao je da su duhovne vježbe pitanje ljubavi te da je potrebno zamoriti se i osluhnuti što nam Božja riječ poručuje. Potaknuo je braću da promisle udaljavaju li ih njihovi svakodnevni poslovi od Boga i čovjeka tako što ih dovode u tvrdoću srca i oduzimaju Božji strah i ljubav prema čovjeku. Cilj duhovnih vježbi je moći prepoznati svoje nutarnje stanje da bi me onda Isus mogao dovesti tamo gdje On hoće, naglasio je predvoditelj.
Nadalje je dodao da je cilj duhovnih vježbi produbiti odnos s Gospodinom. Kada prestane čežnja da se odnos produbi život postane preživljavanje, istaknuo je fra Tomislav je potaknuo braću da promisle žive li ili samo preživljavaju. Ako malo očekujemo, uglavnom ćemo malo primiti, rekao je predvoditelj citirajući sv. Ivana od Križa koji je rekao da čovjek prima od Boga onoliko koliko od njega očekuje.
U narednim danima braća su razmatrala o temi identiteta te važnosti osluškivanja, budnosti, prisutnosti i susreta uz primjere i tumačenja iz pojedinih odlomka evanđelja. Također, predvoditelj je govorio i o uvjetima za istinski duhovni susret te važnosti asertivne komunikacije.
Govoreći o identitetu, naglasio je da on ne stoji prvenstveno u onome što radimo, nego u onome što jesmo u odnosu na Isusa. Naš je identitet pitanje odnosa, tj. pripadanja, a ne rezultata imanja, uspjeha, priznanja i moći, naglasio je te se osvrnuo na pitanje starenja, dodavši da moći lijepo ostarjeti može biti jedan od kriterija autentičnog života.
Fra Tomislav je govorio i o opasnosti da se na Boga naviknemo, tj. da postanemo „profesionalci svetoga“. Da bi se ta opasnost izbjegla potrebno je osluškivanje riječi koja dolazi iz odnosa prijateljstva, dodao je. Osvrćući se na prvu zapovijed ljubavi (Mk 12,29), istaknuo je da ona poziva na poniznost, usredotočenost i budnost. Riječi slušamo i primamo bivajući u različitim odnosima, rekao je predvoditelj te dodao da riječi koje primamo iz prijateljskog odnosa drukčije zvuče od onih koje dolaze iz neprijateljskog, neravnopravnog, površnog ili ravnodušnog odnosa. Naglasio je da svatko od nas sluša iz perspektive svoje životne priče.
Potaknuvši braću da se zapitaju je li njihov odnos s Bogom prijateljski odnosno dinamičan, rekao je da nije slučajno to da se ljubav veže za budnost. Onaj koji voli živi probuđeno, otvorenih očiju, otvorena uma i otvorena srca, dodao je. Budnost je, istaknuo je, ujedno vrlo logično stanje za osobu koja živi istinski odnos s Isusom jer ju On čini sebi sličnom.
Istaknuvši važnost razlikovanja svetog nemira od lažnog mira, predvoditelj je rekao da Isus daje mir, ali ne pušta na miru. Govoreći o međuljudskim odnosima, naglasio je da je važno da se ne poništimo u drugome, nego da budemo svoji. Budnost nam dopušta da budemo svoji, a ne dopušta manipulaciju. U zdravome odnosu postaješ više ono što uistinu jesi, dodao je.
Tko doživi susret s Bogom ne prestaje vršiti svoje obaveze i svoje poslanje. Naprotiv, vrši sve to intenzivnije i dublje. To je ujedno i jedno od mjerila da se dogodio istinski susret s Bogom, rekao je fra Tomislav te istaknuo da je istinski duhovan čovjek punim bićem uronjen u realnost koju živi te ne bježi od nje. Naše poslanje jest privesti ljude zajedništvu s Kristom. Pomoći im da ostvare svoj osobni odnos s Njim, da sami uđu u taj odnos i da ga prodube, istaknuo je fra Tomislav te dodao da je za to potrebno poroditi se za duhovni život.
Kao uvjete za istinski duhovni susret, fra Tomislav je naglasio važnost istine – biti u istini s Bogom i sam sa sobom, te prisutnosti i slušanje. Također, važno je dati mjesta drugome i pronaći svoje mjesto, pazeći pri tome na čistoću emocija i uloga te sa svjesnošću o svome unutarnjem siromaštvu i granicama. Naglasio je važnost susreta s Bogom. To je, dodao je, besplatnost koja se odražava na susrete s ljudima, istaknuvši da pastoral vrijedi samo onoliko koliko vrijedi molitva posvećene osobe. Između ostaloga, govorio je i o zajednici kao mjestu življenja susreta, svjedočenja i služenja, istaknuvši opasnost da se na zajednicu gleda kao na platformu za svoje samoostvarenje.
Fra Tomislav je govorio i važnost asertivne komunikacije. Osoba koja je asertivna aktivno sluša i pri tome gleda u oči te pokazuje svoje osjećaje, poštuje druge i to traži za sebe, jasno, konkretno i direktno govori, glas prilagođava situaciji, pozitivno izriče kritiku, zdravo postavlja granice, zna pohvaliti druge, preuzima odgovornost za svoje riječi i djela, spremana je ispričati se kad pogriješi, zna kontrolirati svoje negativne osjećaje, istaknuo je, između ostaloga, fra Tomislav.
U sklopu vježbi, u srijedu 18. listopada organiziran je duhovno-rekreativni posjet otoku Lopudu gdje se nalazi obnovljeni franjevački samostan i crkva Gospe od Špiljice. Nekadašnji franjevački samostan Gospe od Špilice obnovila je barunica Francesca, danas nadvojvotkinja Francesca Thyssen-Bornemisza od Austrije. U sklopu kompleksa očuvani su zvonik, crkva i romaneskni klaustar te Sveti vrt. Nekadašnji franjevački samostan izgrađen je u 15. stoljeću, a bio je napušten gotovo 200 godina.
Na početku obilaska, gvardijan Samostana Male braće u Dubrovniku fra Jozo Sopta u crkvi Gospe od Špiljice pojasnio je braći povijesni i duhovni značaj toga vrijednog prostora. Sada ova crkva služi kao župna crkva te se ondje redovito služi misa svake nedjelje. Uslijedio je obilazak cijelog samostanskog kompleksa. Dio samostana izgrađen je u obliku utvrde te je služio kao strateško vojno mjesto za nekadašnju Dubrovačku Republiku. Nakon obilaska samostana i crkve, braća su se okupila na zajedničkom objedu te su napustili Lopud u popodnevnim satima.
U četvrtak 19. listopada, nakon jutarnje molitve i duhovnog nagovora te molitve srednjega časa, sudionike duhovnih vježbi posjetio je dubrovački biskup Roko Glasnović te se s braćom zadržao na prigodnom ručku. Nakon ručka i druženja, braća su se s biskupom kratko zadržala u klaustru Samostana te su se fotografirali na mjestu gdje su se fratri običavali fotografirati s gostima koji su stoljećima posjećivali taj pravi biser povijesti, duhovnosti i kulture.
U popodnevnim satima, gvardijan fra Jozo proveo je sudionike duhovnih vježbi kroz samostan, klaustar, muzeje i sve ostale zanimljive prostore ovog stoljetnog obitavališta fratara. Zadnjega dana duhovnih vježbi braća su slavila misu u jutarnjim satima te zajednički izmolili jutarnje molitve. Uslijedio je uobičajeni nagovor te molitva trećeg časa. Duhovne vježbe završile su himnom „Tebe Boga hvalimo“. Nakon zajedničkog ručka braća su se uputila svojim redovničkim kućama i samostanima obogaćena iskustvom bratskog druženja i molitve.
