Korizmeni ZEMI održan je prve korizmene nedjelje, 22. 02. 2015. u pulskoj župi sv. Josipa. Prigodno izlaganje o korizmi održao je fra Bojan Rizvan iz pulskog samostana sv. Antuna Padovanskog. Nakon tematskih radionica po grupama o poznatim starozavjetnim ulomcima, uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio vlč. Roko Smokrović, župni vikar pulske katedralne župe.
U prigodnom izlaganju o korizmi fra Bojan Rizvan je obrazložio tri osnovne značajke koje su temelj svakog korizmenog hoda: molitva, post i bratska ljubav. Molitva nije i ne može biti samo naše djelovanje, molitva znači znati prepustiti svoj život Bogu koji nam uvijek dolazi u susret. Molitva je razgovor s Bogom, te ona, kao razgovor zaljubljenih, znači i znati uživati u tišini Božje prisutnosti. Potrebno je upoznati Boga, dopustiti mu da nam služi, nadasve preko sakramenata milosrđa – ispovijedi i sakramenta ljubavi – euharistije, kojom Krist ulazi u naš život i daje nam duhovnu hranu za život.
Predavač je potom pojasnio pojam posta slijedeći misao proroka Izaije, te naglasio kako post nije tek odricanje od hrane, već kako se pravi post premješta na razinu odnosa prema drugima. Post zapravo zahvaća odnose koji izgrađuju čovjekov život. Post nas tako uči prihvaćati vlastite granice mogućnosti, uči nas postaviti stvari na pravo mjesto, prihvatiti sebe, ali i druge, te, naglasio je predavač, ponajviše od posta moramo naučiti gubiti, naučiti biti poraženi, tj. dopustiti da Bog porazi našu okrenutost samima sebi i proslavi se u našem životu.
„Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat’ spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.“, citirao je predavač, te svaki od spomenutih navoda obrazložio povezavši ih s prigodnim primjerom značenja prenesenog u suvremene okolnosti života i međuljudskih odnosa.
Molitva i post neupitno dovode do trećeg elementa korizmenog hoda, bratske ljubavi, jer, naglasio je, mjera iskustva dodira s Bogom je odnos s bližnjima. Nasuprot globalizaciji ravnodušnosti, o kojoj progovara papa Franjo u svojoj korizmenoj poruci, potrebno je razviti „svetu radoznalost“, što znači da se moramo interesirati za ljude u svojoj okolini, s namjerom da im pomognemo ako trebaju našu pomoć, a ne da njihove životne priče postanu predmetom našeg ogovaranja. Onoga kraj sebe možemo prihvatiti kao bližnjega tek kada prihvatimo da smo mi sami sa svojim snagama slabi i krhki, ali pritom dragocjeni u Božjim očima, jer samo tada naš život postaje otok milosrđa u moru ravnodušnosti.
Fra Bojan je na kraju svojega nagovora svima poželio da nakon četrdestodnevnog korizmenog hoda uoče promjenu u svom životu, ali ne kao plod svog zalaganja, nego kao plod iskustva Božjega zahvata milosti, što će najvjerodostojnije pokazati kroz molitvu, post i bratsku ljubav.
U nastavku je Marko Komparić podijelio okupljene u pet radnih skupina u kojima su odrađene radionice koje su imale za cilj pripremu scenskog uprizorenja dodijeljenog im ulomka iz Starog Zavjeta. Predstavljanje tih ad hoc pripremljenih scensko-glazbenih uradaka prigodnim je komentarima moderirala Gordana Matika.
Uslijedila je mogućnost pristupanja sakramentu ispovijedi za što je bilo na raspolaganju više svećenika.
Misno slavlje predvodio je vlč. Roko Smokrović uz asistenciju đakona fra Leopolda Mičića. Vlč. Smokrović je naglasio kako je svaka sveta misa jedinstvena, jer svatko od nas dolazi na tu svetu misu u jednom svojem jedinstvenom raspoloženju i životnom trenutku. Komentirajući dnevno evanđelje propovjednik je povijesno i kontekstualno objasnio simboliku pustinje u evanđeoskom odlomku, ali i pustinje koju ljudi često osjećaju u svome životu. No, naglasio je vlč. Roko, Otac šalje svoga Sina u pustinju, ususret iskušenjima upravo kako bi pomogao čovjeku, kako bi mu pokazao način borbe protiv zla i kako da nadvlada sva životna iskušenja. A na put prema toj pobjedi Bog nam stavlja naše bližnje, kako bi jedni drugima bili na pomoć, jer, naglasio je propovjednik, Bog čovjeku dolazi samo po čovjeku. Zato je bitno, kako ne bismo kao usamljena jedinka bili laka meta Zloga, biti unutar Crkve, ići zajedno s Crkvom naprijed, do vječnosti, do Obećane zemlje, zaključio je vlč. Smokrović.
Nakon mise u prostorijama župe upriličeno je druženje za stotinjak sudionika Zajedničke euharistije mladih Istre, koja se je kroz godine održavanja profilirala kao središnji događaj za zajednice mladih iz svih dijelova Porečke i Pulske biskupije.