„U uskrsnuću snaga ljubavi nadvisuje i pobjeđuje svako zlo“

“Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.” (Rim 6,8-9)

Predraga braćo i prijatelji:

Aleluja!

U slavlju Uskrsa slavimo događaje života, muke, smrti i uskrsnuća našega Gospodina Isusa Krista. Kao pobožne žene, blize umirućem Isusu i prve svjedokinje njegova uskrsnuća, također i mi nazrijevamo novu nadu života koji se rađa za svijet, za ovaj naš svijet razdiran podjelama i sukobima, za ovaj svijet kojega je Bog izabrao bezuvjetno ljubiti (Iv 3,16). U uskrsnuću snaga ljubavi nadvisuje i pobjeđuje zlo.

Mi jesmo i ostajemo vjernici i nasljedovatelji Isusa i nastojimo pružati alternativnu viziju života, alternativni način življenja u ovome svijetu, vođeni Duhom Božjim. I podsjetimo se da je sam Duh bio nazočan u trenutku u kojemu je Bog stvorio svijet, kao i u događaju navještenja rođenja Mesije Mariji, Majci Isusovoj. Duh Božji pratio je Isusa u cijeloj njegovoj egzistenciji na ovoj zemlji, nadahnjujući njegovo propovijedanje i njegov nauk, kao i svaki njegov pojedini čin ljubaznosti i ljubavi. Duh Božji je pratio Isusa također na njegovu putu prema Golgoti i svjedočki nazočio muci i ponižavajućoj smrti Isusa na križu. Duh Božji je ostao s Isusom u smrti i ukopu, dokazujući nepokolebivu ljubav za ljubljenoga Jedinorođenoga Sina koji prinosi svoj život da bi se svijet mogao pomiriti s Bogom. Upravo Duh Božji uskrisuje Sina na novi život (Rim 8,11).

Duh Sveti, nazočan u svakom trenutku Isusova života, od rođenja do smrti i do uskrsnuća, nazočan je također u našemu svijetu. Uskrsnuće je konačni znak vjernosti Boga Sinu, svakome od nas i svemu stvorenome. Danas više nego ikada trebamo slušati ovu poruku: Bog nas ljubi, korača s nama, ozdravlja naše rane, poziva nas da živimo na pomiren način sa svima i poziva nas da budemo glasnici ljubavi, milosrđa i mira.

Duh Božji, koji je iz mrtvih uskrisio Isusa, nastavlja vršiti djela Oca i Sina, podsjećajući nas da podjele, nasilje, mržnja, razaranje i smrt nemaju posljednju riječ i nisu konačni pobjednici. U Isusovu uskrsnuću primamo konačnu potvrdu da je ljubav i samo ljubav vrhovni pobjednik, osim što je i konačni poziv na koji smo svi pozvani. To sam rukom dodirnuo upravo u ovim posljednjim danima zahvaljujući svjedočanstvu života naše braće i sestara iz Damaska, Aleppa i Latakije, u Siriji. Premda usred smrti i pustošećem razaranju, kršćani Sirije, koji su izgubili svoje drage, vlastite stanove i svako sredstvo uzdržavanja, odbijaju popustiti napasti da napuste Boga, vjeru i zalaganje da se posvete putu pomirenja i ponovne izgradnje. Kao Marija Magdalena i oni stoje izvan groba, u traženju smisla u onom što se čini da nema nikave razumske i ljudske logike. Također i oni hite drugim vjernicima, to jest zajednici, gdje mogu podijeliti vlastitu povijest obeshrabrenja i razočaranja, ali također i nadu i ljubav: zajedno sa zajednicom mogu ponovno otkriti u Euharistiji, kako se dogodilo dvojici učenika iz Emausa, nazočnost uskrsloga Gospodina Isusa koji ih nikad neće napustiti, koji nikad ne napušta nikoga od onih koji su prihvatili poziv da žive u odnosu s Njim.

Predraga braćo i prijatelji, prihvatimo stoga srcem poruku Uskrsne posljednice, Victimae paschali laudes:

“Svetoj Žrtvi uskrsnici dajte slavu krštenici!

Janje ovce oslobodi, Krist nas grešne preporodi.

Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta:

Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada.

Marijo, o reci što je? Što ti oko vidjelo je?

´Grob ja vidjeh Krista Boga, svjetlu slavu uskrsloga´,

Anđele i platno bijelo u kom bješe sveto tijelo.

Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje;

pred vama će tamo gdje je cvjetna strana Galileje´.

Znamo da si doistine uskrsnuo, Božji Sine;

Pobjedniče, Kralju divan, budi nama milostivan!