Sv. Frane – dao cijeloga sebe Gospodinu
U župi sv. Jakova apostola i svetištu sv. Ante na Čiovu u Trogiru (grad kojeg je posjetio prije 800 godina sv. Frane), o4. listopada 2015. proslavljena je svetkovina sv. Franje Asiškog – osnivača franjevačkog reda u Katoličkoj crkvi. Trodnevnu duhovnu pripravu predvodio je dr. sc. o. Antonio – Mario Čirko, OCD – remetski župnik. Svečano misno slavlje na sam blagdan predvodio je dominikanac fr. Luka Prcela – prior samostana sv. Katarine iz Splita uz koncelebraciju gvardijana fra Šimuna Škibole, fra Antonia – Maria Čirka, don Marina Barišića, don Ivana Babića i fra Vitomira Smoljana, uz pratnju župnog zbora kojim ravna maestro Vinko Buble. Na misnom slavlju nazočili su brojni štovatelji sv. Frane iz župe sv. Jakova i Trogirskog dekanata, među kojima je bio gradonačelnik Ante Stipčić sa suradnicima, pročelnik Konzervatorskog odjela u Trogiru dr. Miroslav Katić, načelnik PP Trogir Marko Doljanin, članovi svjetovnog reda OFM iz dekanata te brojni uzvanici.
U propovijedi fr. Luka Prcela napomenuo da je prijateljstvo dominikanaca i franjevaca u njihovim korijenima jer sv. Frane i sv. Dominik su bili veliki prijatelji kao osnivači svojih redova koji su postali stup Katoličke crkve. To prijateljstvo se nastavlja tako da dominikanci propovijedaju na sv. Franu, a franjevci na sv. Dominika. Potom se propovjednik osvrnuo više na sv. Franu te istaknuo kako on ne spekulira u evanđeoskim riječima, nego u njih vjeruje doslovno. Frane je konkretan, raspjevan, naivan. Na poseban način je izniman i neponovljiv. “To što sam čovjek, to dijelim s drugim ljudima. to što pijem i jedem, to dijelim s životinjama. To što sam ja, ja, to pripada samo meni – ni anđelima, ni Bogu, ukoliko nisam jedno s njime”. – to su riječi sv. Frane. Frane je uvijek bio svoj. Bio je vođa, organizator veselica, pjevanja i plesa. Raskošno je trošio novac svog oca i častio prijatelje.
Bio je i vitez te kao kršćanski vitez upada i u ratno zarobljeništvo. Nakon godinu dana pušten je na slobodu, ali je počeo sada više razmišljati o sebi. Kada je obolio, Frane odlučuje krenuti putem vjere i potpunog predanja Gospodinu, napominje fr. Luka te dodaje da je u Spoletu čuo neki tajanstveni glas, koji govoraše: “Slijedi radije Gospodara, nego slugu”. Čuvši taj glas, Frane stvara odluku, da će poći za Isusom upravo onakvim kakav on jest. Ne prihvaća polovična rješenja. Čuvši za Franinu odluku otac se razbjesnio. Prijeti mu, maltretira ga. Tuži ga državnom i crkvenom sudu. Usprkos tome Frane ostaje Frane, a njegov otac Petar ostaje trgovac. Otac mu pred biskupom prijeti da će ga razbaštiniti. Frane se skida gol i stoji pred biskupom i ocem te daje ocu i odijelo, odnosno sve što ima. Ne stidi se svoje golotinje jer je nevin. Ni nevina se djeca ne stide svoje golotinje. Ne smeta nam kada gole anđele gledamo na slikama. U ostalom, kada su Adam i Eva sagriješili, tek tada primjećuju da su goli.
Frane je postao vrhunski teolog jer doslovno prihvaća evanđelje i misli o njemu čitavim svojim srcem. Nije slučajnost što je prvi napravio Isusove jaslice jer za njega je Isus stvarnost. On uranja u napisanu riječ. On ide šumom i plače jer su mučili i ubili njegovog Gospodina. Nije slučajnost da je dobio i nosio rane na svom tijelu i s njima umro – to su Kristove rane. “Čovjek je željen tek ako želi i ako cijeloga sebe damo, tek tada možemo biti cijeli” – zaključio je fr. Luka Prcela
Pred kraj misnog slavlja obavljen je Obred preminuća sv. Franje ispred njegovog kipa kojeg je predvodio fra Vitomir Smoljan uz pratnju nazočnih svećenika. Gvardijan fra Šimun Škibola pred kraj misnog slavlja zahvalio se fra Antoniu Čirku koji je predvodio trodnevnicu, propovjedniku fr. Luki Prceli na poticajnim riječima kao i braći svećenima koji su koncelebrirali, župnom zboru i svi onima koji su doprinijeli da se ova svetkovina dostojanstveno održi.
Ivan Marjanica
