Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. Noć, rasvijetljena poput dana, bijaše ugodna i ljudima i životinjama. Pristiže narod i novom se radošću raduje novom otajstvu… Množe se ondje darovi Svemogućega, a neki kreposni čovjek je imao viđenje. Vidio je naime kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg Sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće od sna probuditi. To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probuđeno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje. Konačno je dovršeno svečano bdijenje i svi se radosni povratiše kući. (Iz Životopisa sv. Franje – Vita prima, fra Toma Čelanski (br. 85, 86)).
Poštovana i draga braćo!
Te svete noći prije osamsto godina naš je serafski otac Franjo pomagao da Dijete Isus oživi u srcima ljudi. Učinio je to na svoj jednostavan i razumljiv način koji je duboko progovorio tadašnjim ljudima, a govori tako jasno i nama danas. Franjo, zaljubljenik u Božju čovječnost, ulazi na jednostavan i konkretan način u srce poruke Božića. Stavlja nas pred iskustvo (ne neku lijepu teoriju ili ideju) koje ima snagu dotaknuti srce. Dijete nam se rodilo, reći će prorok Izaija.
Dijete se rodilo nama. Svako dijete rodi se nekome. Dijete se ne rađa samo sebi. Ono dolazi da bude primljeno kao dar, ali i da daruje onoga koji ga prima. Svako dijete je tako više od dara. Ono je Božja poruka onima kojima se rađa. Ono predstavlja izazov odgovornosti. Po njemu Bog želi progovoriti. Želi nas nečemu naučiti. Hoće nas osloboditi. Kada neka obitelj dobije novu prinovu ona je uvijek poruka. Baš toj majci i tom ocu, baš tom bratu i sestri, toj rodbini, to dijete nosi poruku odozgo. Ta poruka često nije lako čitljiva. Dijete ne donosi za sobom spis, pismo ili neki USB na kojemu nam Bog govori. Samo dijete govori. Njegove potrebe govore. Njegov plač ubrzo otkrije koliko strpljenja imaš, na što si navezan, koji su tvoji strahovi. Tako dijete govori, govori svojim potrebama, a na tebi je da prepoznaš poruku. Govori ti o tome gdje si i kakav si. Razotkriva ti veličinu ili skučenost tvoje duše. Otkriva ti granice tvoje dobrote i strpljivosti.
Toma Čelanski kaže da je neki kreposni čovjek imao viđenje djeteta u jaslama koje je prestrašeno. Ovaj detalj može biti jako važan za nas. Zašto je dijete bilo prestrašeno. Zašto se ne smiješi ili zašto nije bezbrižno i opušteno? Čega se boji? U našoj meditaciji možemo si dopustiti slobodu oslanjajući se na Sveto Pismo i reći da se boji da ne bude primljeno. Jer to mu se već jednom dogodilo. Nije za njega bilo mjesta. Boji se hoće li biti ovaj put. Sveti Franjo pokušavao je razumjeti zašto se ovo Dijete njemu rodilo. Svojim mu je životom davao mjesta i bio je originalan u načinu da mu to mjesto pronađe.
Upravo je to i moja čestitaka vama draga braćo. Želio bih da zajedno nađemo mjesto i budemo svoji u tome kako ćemo pronaći to mjesto za prestrašeno dijete. Ono nije daleko od nas. Usudio bih se reći da mi jedni drugima izgledamo često kao to prestrašeno dijete. Bojimo se kako ćemo biti primljeni jedni od drugih. Možda i nas vežu neka negativna iskustva prošlosti.
Dijete Isus je bez obzira na svoje iskustvo htio ostati s nama. Nije pobjegao. Nije dopustio da mu negativno iskustvo odredi tko će i kakav će postati. Učinio se ranjivim iako se bojao. Nije odustao od nas i baš to je učinilo ovaj svijet mjestom u kojem je moguće susresti bezuvjetnu ljubav. Dao nam je nadu. Pokazao je da je moguće biti dobar i onda kada ti sve govori suprotno.
Sa željom da se Dijete uistinu rodi i nama kao i sv. Franji prije osamsto godina želim vam svima svet i blagoslovljen Božić i sretnu Novu 2024. godinu!
Fra Tomislav
