Na svetkovinu sv. Nikole Tavelića, u utorak 14. studenoga, u Hrvatskom nacionalnom svetištu u Šibeniku prijepodnevno misno slavlje predslavio je provincijalni ministar naše Provincije fra Tomislav Šanko. Govoreći o svetosti, u propovijedi je istaknuo da su sveci najbolji tumači evanđelja. „Oni su najbolji komentari evanđelja. Ne postoji bolja egzegeza Božje riječi od života svetaca. Sveti Nikola Tavelić je iz ovoga kraja krenuo u druge krajeve. Nosila ga je zapaljenost za Krista. Nosila ga je Božja blizina. Svetost nije nepogrešivost. Razlika između svetaca i onih koji to nisu nije samo u tome da oni manje griješe, nego da više ljube“, dodao je fra Tomislav.
Ističući plamen kao jedan od simbola sv. Nikole, naglasio je da vatra pročišćava te dodao da se krepost čistoće nekada krivo promatra. „Čistoća nije odsutnost strasti, odsutnost žara, nego je ona baš strastvenost. Sveci su bili strastveni ljudi, ali su tu svoju strast, taj svoj žar, usmjerili na jedno – ono što je bitno. Nisu bili uškopljeni, sterilni ljudi. To nije svetost. Svet je čovjek koji se daje do kraja, koji nema podijeljeno srce”, ustvrdio je.
Takav je, dodao je, bio i sv. Nikola Tavelić. „On je dao svoj život. Išao je navijestiti Ljubav. On se nije borio protiv nekoga. On je išao braći muslimanima jer ih je volio. Htio im je navijestiti Istinu baš zato što ih je volio. Ljubav bez istine je slijepa. Ona ništa ne gradi. Kada nekoga voliš, onda mu kažeš istinu u ljubavi“, rekao je provincijal.
Dodavši da se može činiti da je sv. Nikola nepromišljeno dao svoj život, potaknuo je prisutne da pogledaju malo dublje. „On nije bio kamikaza. Motiv mu je bila ljubav. Sveti Ivan Klimak napisao je knjigu ‘Ljestve ili trideset stuba do raja’. U njoj ističe da borba nije u tome da se oslobodimo strasti, nego da sve strasti usmjerimo na Boga, na ljubav, na dobro“, rekao je propovjednik te dodao da živjeti autentičnu čistoću – i u bračnom i u posvećenom životu – znači davati se do kraja za ljude koji su nam povjereni.
Kao drugi simbol sv. Nikole naveo je križ, istaknuvši da je vrijednost svakog čovjeka u pripadanju, a ne u djelovanju. „Moj identitet nije u tome što mogu, koju sam školu završio, koliko novaca imam ili koju funkciju obnašam. Moj identitet je u tome čiji sam odnosno kome pripadam. Po tome vrijednim. Jednog dana, kad sve vrijednosti ovoga svijeta prođu, ostat će samo to koliko sam ljubavi i topline dao drugima. Mi vrijedimo po dubini susreta. Koliko nam je stalno do drugoga čovjeka. Ljudi će nas pamtiti po tome kako smo znali lijepo sresti druge“, istaknuo je fra Tomislav.
Sv. Nikola je prije svega susreo Boga i taj ga je susret vodio u susret s čovjekom, naglasio je te dodao da je upravo zato naša vjera misijska vjera. „Vjera bez poslanja nije istinska vjera. Ako sam sreo nešto lijepo, veliko i dobro u životu, onda to želim dati onome koga volim. Kada nešto dobiješ, a ne možeš to podijeliti s drugima, to je tužno. Mi često naviještamo moral i ljudima govorimo što trebaju činiti, a nismo ih doveli do susreta. Kad susretneš Boga, kad doživiš da te netko voli i da je dao svoj život za tebe, tebi onda nitko ne treba reći da moraš biti dobar. Ti onda želiš biti dobar. Imaš potrebu biti dobar jer te hrani to kad se daješ za druge“, rekao je propovjednik.
Istaknuvši da je križ mjesto našega poslanja, ali i mjesto gdje dajemo život za druge, fra Tomislav je naglasio da je važno pronaći svoje mjesto. „Sv. Nikola je našao mjesto gdje će dati svoj život. Jako je bitno da u životu nađemo svoje mjesto. Ima ljudi koji nisu našli svoje mjesto pa žele biti na svim mjestima. To su ljudi koji znaju sve i svugdje su zato što nisu našli svoje mjesto. Lijepo je biti s ljudima koji znaju što nisu i što jesu, koji znaju što mogu i što ne mogu. Takvi ljudi daju mjesta drugome“, istaknuo je.
Sveci su, nastavio je, ljudi velike duše, a postoje i oni sitne duše. „Takvi ljudi nemaju mjesta za druge. Kad se pojavi nešto lijepo, oni imaju potrebu to ismijati i obezvrijediti. Kao da im je drago umanjivati druge jer se oni zbog toga osjećaju većima. Ljudi velike duše su oni ljudi u čijoj blizini imaš mjesta. Može li se čovjek u tvojoj blizini odmoriti? Kad netko ode od tebe, je li odmorniji ili umorniji? Osjeća li da u tvojoj blizini može biti ono što je“, upitao je fra Tomislav.
Sveci su, dodao je propovjednik, ljudi koji su prisutni i koji imaj dobar tajming. „Oni su u pravome trenutku na pravome mjestu. Treba znati u pravo vrijeme odigrati prvi potez, odsvirati pravu notu, reći dobru riječ. Tajming ima veze s ljubavlju. Kada nekoga voliš, onda se trudiš najbolje što možeš biti tu za tu osobu. Sveci žive sada, prisutni su. Najveće rane u obitelji nastanu kada roditelj nije prisutan. Može on biti fizički tu, ali ako dijete osjeti da njegov pogled nije prisutan i da nema privrženosti, onda će dijete biti ranjeno“, rekao je, između ostaloga. Zaključivši da svetost počinje od malih stvari, fra Tomislav je potaknuo okupljene da budu široke duše poput sv. Nikole Tavelića.
Misu su suslavili ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca o. Miljenko Hontić i još dvojica svećenika. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor svetišta pod vodstvom orguljašice Veronike Paić. Posluživali su bogoslovi i postulanti Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Nakon mise vjernici su iskazali štovanje sv. Nikole ophodom oko slike njegovoga najstarijeg lika i paljenjem svijeća ispred njegovoga pokrajnjeg oltara.
Foto: IKA/Filip Vrbanić
