Svečano misno slavlje na svetkovinu sv. Franje Asiškoga u srijedu 4. listopada u Samostanu sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi kod braće kapucina predslavio je provincijal naše Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Tomislav Šanko. Suslavili su provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Mijo Šarčević i gvardijan samostana fra Josip Čibarić.
Osvrćući se na evanđeoski odlomak (Mt 11, 25-30), fra Tomislav je u propovijedi istaknuo važnost molitve po uzoru na Krista koji se obraća i zahvaljuje Ocu nakon što je doživio neuspjeh propovijedajući u svome kraju. Po molitvi najviše možemo upoznati drugoga čovjeka, rekao je provincijal te dodao da neki teolozi tu Isusovu molitvu uspoređuju s Marijinim hvalospjevom „Veliča“.
Govoreći o malenosti, istaknuo je da biti malen znači biti otvoren za Isusov poziv odnosno biti čovjek susreta. Sveti Franjo je bio čovjek susreta, bio je genijalac susreta. Upravo se po susretu vidi, dodao je, koliko sam čovjek i koliko sam duhovan. Oni koji su veliki ne vide da su im drugi potrebni, a osobito ne vide da im je Bog potreban – to im je skriveno, naglasio je fra Tomislav.
Nadalje je istaknuo nekoliko uvjeta koji su nužni da bi se dogodio autentičan susret. Prije svega, potrebno je biti u istini. Ističući da Isus nije najviše teškoća imao s javnim grešnicima, carinicima i bludnicima, već s farizejima, fra Tomislav je rekao da je najveći grijeh licemjerstvo. Osoba koja je licemjerna i dvolična ne može ući u susret s drugim. Ako sam lažan, ne mogu susresti drugoga, naglasio je.
Kao drugi uvjet istaknuo je važnost da budemo prisutni u trenutku. Često, dodao je, padamo u napast da živimo u prošlosti i ne možemo sebi nešto oprostiti ili živimo u budućnosti, stalno čekajući nešto kako bismo mogli živjeti. No, sveti Franjo je bio u realnosti i znao je prepoznati pravi trenutak za ljubav. Važno je znati prepoznati „pravi tajming“ i biti prorok tamo gdje smo poslani, naglasio je provincijal te pojasnio da proroci nisu osobe koje imaju uvid u budućnost, već oni koji znaju prepoznati sadašnji trenutak kao mjesto susreta s Bogom i osluškivati što im On želi poručiti u toj situaciji.
Da bi se susret dogodio također moramo znati dati mjesta drugome, rekao je provincijal te dodao da to možemo samo ako osvijestimo naše unutarnje siromaštvo. U tome smislu potrebno je prepoznati vlastite rane i slabosti kao šansu za autentičan susret s Gospodinom. Fra Tomislav je potaknuo vjernike da se ne boje dati svoju ranjenost Bogu jer upravo mjesto naših rana može postati mjesto novosti života i susreta s Gospodinom. Onaj tko je malen zna da ne može sam i svjestan je da mu je Bog potreban, rekao je te, citirajući austrijskog psihijatra Viktora Frankla, dodao da se iz ruševina najbolje vide zvijezde.
Kada imam hrabrosti pokazati svoju ranjivost, to za mene postaje šansa da upoznamo svoje „pravo ja“. To je, dodao je, skriveno onima koji su veliki jer oni misle da trebaju sakriti svoju ranjivost. Potrebno je prigrliti svoju malenost, znati svoje mjesto i prihvatiti da ne znamo sve – to znači biti učenik. Susret s vlastitom ranjenošću prilika je da postanemo bolji i autentičniji ljudi. Kao što dobar otac poljubi mjesto rane svoga djeteta koje se udarilo, tako i naš Otac nebeski želi poljubiti mjesto naših rana kako bi one zacijelile, rekao je, između ostaloga, fra Tomislav.
Tijekom misnog slavlja, braća franjevci i članovi Franjevačkog svjetovnog reda obnovili su svoje redovničke zavjete, a članovi Franjevačke mladeži svoja obećanja. Nakon misnog slavlja vjernici su častili relikvije sv. Franje.
Foto: OFS Leopold Bogdan Mandić