Srebreni ophodni križ iz prve polovice 14. stoljeća ukraden 1974. iz Riznice Samostana sv. Frane napokon je vraćen u Hrvatsku. Autor križa je Franjo iz Milana, majstor koji je izradio i škrinju sv. Šime. Zasigurno je križ franjevcima darova kraljica Elizabeta Kotromanić prilikom potpisa Zadarskog mira. Ona je kasnije Zadru darovala i škrinju sv. Šime, na kojoj su prikazi kraljeva svečanog ulaska u Zadar, prigodom potpisa tog mirovnog sporazuma. O križu je stručni članak napisala i objavila ga 2008. prof. Marijana Kovačević.
Na osnovi fotografija i podataka iz članka engleski povjesničar umjetnosti Donal Cooper sa Sveučilišta Cambridge prepoznao je križ 2009. u muzeju u talijanskom gradu La Spezia. Otada traju pokušaji da se križ vrati. Posao je vrlo uspješno i iznimno brzo obavio veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji gosp. Jasen Mesić, koji je u pratnji karabinjera križ donio u Ministarstvo kulture i medija. Povrat je išao bez većih poteškoća jer je obitelj Lia, u čijem je vlasništvu križ bio gotovo 50 godina, darovala križ Republici Hrvatskoj. Nakon preostalih pravnih i tehničkih formalnosti križ će 4. kolovoza 2023. u 18 sati biti vraćen Franjevačkom samostanu. Kao i prije krađe, bit će dostupan posjetiteljima.
U povodu primopredaje toga križa iz 14. stoljeća koje je 1974. otuđeno iz Samostana sv. Frane u Zadru te je 2009. identificirano u Italiji, u četvrtak 27. srpnja 2023. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu održana je konferencija za medije. Srebrni emajlirani ophodni križ, jedinstveno djelo hrvatskog gotičkog zlatarstva, ukraden je u noći s 26. na 27. travnja 1974. iz franjevačkog samostana u Zadru. Policija koja je idućeg dana bila obaviještena o krađi, zajedno s Interpolom nije uspjela ući u trag otuđenim umjetninama.
Profesor Cooper je utvrdio da je križ ni godinu dana nakon krađe, 1975. godine, na aukciji umjetnina Sothesby’s u Londonu kupio kolekcionar srednjovjekovnih umjetnina Amedeo Lia. Prilikom kupnje Lia je o porijeklu križa znao tek da je pripadao jednom gospodinu, kako je bilo navedeno u katalogu aukcijske kuće. Godinama ga je čuvao u svojoj kući u Italiji, a 1996. darovao ga je gradskom muzeju u La Speziji, koji nosi njegovo ime.
Prof. Cooper je o svojem otkriću krajem 2010. izvijestio Sveučilište u Zadru. Sveučilište je informaciju proslijedilo Ministarstvu kulture, koje je obavijestilo Ministarstvo unutarnjih poslova. MUP je početkom 2011. stupio u kontakt s Interpolom Italije radi utvrđivanja činjenica i provjere točnosti dobivenih podataka, objavila je KTA.
Križ su Hrvatskoj vratili nasljednici Amedea Lie. Nakon procesa restitucije, ministrici kulture i medija dr. sc. Nini Obuljen Koržinek ga je predao veleposlanik Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici Jasen Mesić koji je sudjelovao u procesu restitucije, u prisustvu ministra vanjskih i europskih poslova dr. sc. Gordana Grlića Radmana i talijanskog veleposlanika u Republici Hrvatskoj Pierfrancesca Sacca.
Kako je ministrica istaknula na konferenciji, primopredaja tog iznimnog umjetničkog blaga, srebrnog emajliranog i pozlaćenog ophodnog križa, jedan je od najvećih primjera restitucije kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj. Pri dugotrajnom i zahtjevnom procesu restitucije, posebne napore uložili su konzervatori Uprave za zaštitu kulturne baštine i Konzervatorskog odjela u Zadru te pravne službe Ministarstva kulture i medija, u kontinuiranoj suradnji sa Službom organiziranog kriminaliteta MUP-a.
Dr. sc. Obuljen Koržinek istaknula je da je dogovor postignut diplomatskim putem, bez vođenja sudskog procesa, „pravednom, pravičnom i ispravnom gestom“ obitelji Lia. Križ će, kako je rekla, proći uobičajenu proceduru (dokumentiranje, analiziranje, preventivno konzerviranje i čišćenje) u Hrvatskom restauratorskom zavodu.
Gvardijan Samostana sv. Frane fra Stipe Nosić, koji se za Hrvatsku katoličku mrežu javio iz Zadra, rekao je da će križ biti vraćen gdje se i nalazio, u samostansku Riznicu koja je osigurana suvremenim sustavom zaštite. Najavio je da će primopredaja umjetnine biti u petak 4. kolovoza u 18 sati.
Također je podsjetio da su s križem 1974. istovremeno ukradena dva srebrna pozlaćena kaleža, relikvijar, izrezani inicijali iz antifonara i drugi predmeti. Na novinarsko pitanje o tim umjetninama, ministrica je na konferenciji rekla da su, kao i sve ostale u takvim slučajevima, uvedene u Interpolove baze podataka, a za njihov pronalazak, kako je rekla, „treba imati i malo sreće“.
Odgovarajući na pitanje o počiniteljima krađe u zadarskom samostanu i njihovog procesuiranja na sudu, dr. sc. Obuljen Koržinek rekla je da znaju da zapravo ništa ne znaju. Ukradene umjetnine tajno prođu nekoliko ruku i nađu se na nekoj legalnoj aukciji, pojasnila je. Danas im je u takvim slučajevima lakše ući u trag jer je to područje digitalizirano i lakše pretraživo, dodala je.
Viša inspektorica u Upravi za zaštitu kulturne baštine Tamara Ganoci Frisch skrenula je pozornost na „pošast i kategoriju specifičnog organizirano kriminaliteta organiziranog trgovanja kulturnim dobrima čije su posljedice evidentne na društvenoj, kulturnoj, gospodarskoj i osobnoj razini“.
O križu
Voditeljica Službe za pokretnu, etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu Uprave za zaštitu kulturne baštine Tatjana Horvatić ustvrdila je da izrazita kvaliteta umjetninu svrstava među najvažnija među sličnim djelima u Dalmaciji i šire. Uz to, istaknula je ljepotu obrade, posebnost tehnike i posebnu ikonografiju. Zaključila je da je križ „jedan od najvrjednijih, ako ne i najvrjedniji pokretni artefakt anžuvinskog razdoblja srednjovjekovne Hrvatske“. Križ je dimenzija 41 × 29 centimetara.
Izrađen je u srebru i djelomično je pozlaćen. U dobrom je stanju, no djelomično se vidi gubitak prozirnih emajla i tri obnovljene ploče iz novijeg doba s prikazom sv. Ljudevita Francuskog, sv. Pavla i sv. Antuna Opata, kako piše u opisu djela u mrežnom katalogu Muzeja „Amadeo Lia“ u La Speziji. Da je križ bio naručen za franjevački samostanu u Zadru potvrđuje ikonografija koja, osim franjevačkih svetaca, prikazuje i dvoje zaštitnika grada Zadra – sv. Krševana i sv. Anastaziju.
Na drugoj strani, oko središnje pločice s prikazom raspeća, uz dvoje zaštitnika grada raspoređeni su razni sveci. Među likovima se nalazi i jedna ženska osoba koju je doc. dr. Marijana Kovačević identificirala kao kraljicu Elizabetu Kotromanić, suprugu Ludovika I. Anžuvinca. Prikazana je na istovjetan način, raspuštene kose i bez pokrivala na glavi, kao na škrinji sv. Šimuna, što upućuje na to da je ona naručiteljica križa. Akademik Ivo Petricioli nastanak križa, usporedivši ga s križem opatice Pave, zbog srodnih graviranih likova, smjestio je u razdoblje oko 1370. godine.
Izvor: IKA // Foto: IKA
