Trodnevna duhovna obnova i priprema za svetkovinu Presvetog Srca Isusova u istoimenoj župi u Zadru na Voštarnici započela je u utorak 4. lipnja. Priprema je započela pobožnošću Presvetom Srcu Isusova pjevanjem Zlatne krunice i litanija te pobožnošću 13. utoraka sv. Anti Padovanskom koje je predmolio župnik fra Bojan Rizvan. Nakon pobožnosti, fra Bojan je pozdravio okupljene i predvoditelja duhovne obnove fra Ivana Hrkaća, župnog vikara iz Župe sv. Jakova u Međugorju.
U nagovoru je fra Ivan izrazio zahvalnost i radost što kroz ove dane može zajedno s ovom zajednicom rasti u ljubavi prema Kristovu Srcu te rekao kako bi volio kroz ova tri dana razmatrati o plodovima Duha Svetoga. “Poznato je kako plodove Duha nabraja apostol Pavao u svojoj poslanici Galaćanima, a poslanice inače nastaju kao riječi utemeljitelja jedne vjerničke zajednice u kojoj su se počele pojavljivati teškoće. To je, kao da bi vaš nadbiskup Milan, sada primjećujući određene nepravilnosti u životu, napisao poslanicu u kojoj želi probuditi vjernike da se vrate prvoj ljubavi”, rekao je fra Ivan.
“U Pavlovo vrijeme, lako je bilo nekoj zajednici dok je Pavao bio među njima, ali problemi su nastajali kad bi Pavao otišao dalje. Tako je bilo i s Galaćanima, koji po Pavlovu odlasku iz te zajednice nastaju razmirice, problemi, odmak od Evanđelja. Nedostatak autoriteta dovodi do nereda u toj zajednici, i zato Pavao u želji za njihovim spasenjem, piše svoje poslanice. Tako je i s Galaćanima, ali ovdje umjesto uobičajenog pozdrava punog poštovanja i nježnosti, Pavao govori ‘o ludi i bezumni Galaćani’! Da mi danas tako kažemo, vjerojatno bismo završili na nekim portalima izvrgnuti kojekakvim pogrdama. A Pavao želi Galaćane probuditi!”, rekao je fra Ivan te naglasio kako Pavao kao probleme nabraja djela tijela kroz koja se um i život odmeću od Boga živoga.
Fra Ivan je u nastavku nagovora spomenuo da se želi više zadržati na plodovima Duha, negoli na samim grijesima te je naznačio razliku između darova i plodova Duha Svetoga. “Katekizam Katoličke Crkve kaže kako su darovi Duha Svetoga dani da po njima izgrađujemo Crkvu – Tijelo Kristovo, a plodovi Duha su nam dani kako bi izgrađivali sebe, zajednicu, svoj karakter te da se suobličujemo Kristu”, rekao je fra Ivan i naglasio kako ima devet plodova Duha Svetoga koje možemo podijeliti u tri skupine Božjih blagoslova. “Prva tri ploda Duha Svetoga: ljubav, radost i mir pripadaju blagoslovima koje Bog daje u nama. Druga skupina: velikodušnost, uslužnost i dobrota pripadaju blagoslovima koji su okrenuti prema našim bližnjima, a treća skupina: vjernost, blagost i uzdržljivost blagoslovima koji su okrenuti prema Bogu samome.”
Osvrćući se na prva tri ploda Duha Svetog, fra Ivan je naglasio kako je danas zbilja ljubavi jedna od najraširenijih tema naših govora. “Danas je sve puno ljubavi, od onih iskrivljenih slika sve do onih evanđeoskih. Od pamtivijeka ljudi pišu o ljubavi opisujući njezina čudesna djela. I apostol Pavao govori o ljubavi u svojem poznatom hvalospjevu ljubavi na čije se riječi svi mi rastopimo, zaboravljajući da su one i naš životni program koji lako zanemarimo”, spomenuo je fra Ivan podsjećajući kako je ljubav Božji DNK jer apostol Ivan kaže da je Bog ljubav.
Fra Ivan se dalje u nagovoru osvrnuo na drugi plod Duha, radost ističući kako je Isus utjelovljena radost te se ukratko osvrnuo na nekoliko evanđeoskih tekstova koji svjedoče o radosti po Kristovu dolasku. “I susret Marije s Elizabetom, i svadba u Kani Galilejskoj, i događaji na posljednjoj večeri svjedoče o tome kako unoseći u svoj život evanđelje, unosimo i radost u ovaj svijet, naše vrijeme i u odnose u kojima živimo”, napomenuo je fra Ivan i rekao kako “nema veće radosti nego kad darujemo svoj život za druge.” Svoje razmatranje fra Ivan je zaključio riječima o daru mira podsjećajući kako je Krist mironosac te pozvao sve da nauče svoje nemire donijeti Bogu jer Krist unosi mir u naše živote kao što je smirio nemirnu oluju.
Nakon nagovora uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio fra Ivan Hrkać u zajedništvu sa župnikom fra Bojanom Rizvanom i župnim vikarima fra Pavlom Ivićem i fra Andrijom Bilokapićem. U homiliji fra Ivan se osvrnuo na naviještenu riječ evanđelja koja govori kako su Krista htjeli uhvatiti u riječi da bi ga mogli osuditi te podsjetio na naše životne odnose koji postaju poprilično teški kad znamo da netko neprestano traži neku našu riječ samo zato da bi nas optužio.
“Farizeji i herodovci koji su inače bili smrtni neprijatelji, sada su udruženi protiv Isusa. Neprijatelji se mogu ujediniti samo kada nađu zajedničku žrtvu. Tada izvrsno funkcioniraju zajedno. Tako i pred Krista dolaze s pitanjem o porezu koje ga mora odrediti na jednu stranu, ili će biti za Rimljane ili za Židove”, rekao je fra Ivan tumačeći kako su to pitanje pripremili laskanjem Isusu. “Zlo uvijek potiče na razmišljanje. Ono zahvaća našu misao, opterećuje nas, ne dopušta nam biti slobodnim od njega, nego nas okupira do te mjere da optereti posve naš život”, napomenuo je voditelj duhovne obnove pozivajući da ne pristajemo mislima na zlo.
Homiliju je propovjednik završio mišlju kako je u svakome od nas utisnut lik Božji budući da smo stvoreni na sliku i priliku Božju, te da u našem životu stoji i natpis ‘ovo je sin moj/kći moja ljubljena’, potičući okupljene da budu spremni svoje talente, darove, život darovati Bogu, a ne caru. Poslije mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predvodio voditelj duhovne obnove. Misno slavlje pjesmom su uzveličali članovi župnog zbora pod vodstvom s. Beatrice Bakić.
Drugi dan trodnevnice o velikodušnosti, uslužnosti i dobroti
Drugi dan priprave za župnu svetkovinu započeo je u srijedu, 5. lipnja pjevanom molitvom Zlatne krunice i litanija u čast Presvetog Srca Isusova koju je predvodio župnik fra Bojan. Nakon molitve uslijedio je nagovor predvoditelja trodnevnice fra Ivana koji je naglasio kako plodovi Duha Svetoga u nama predstavljaju očitovanja ljubavi koja je usađena i posađena u naša srca te se zadržao na darovima Duha Božjega koji se tiču osobito naših međusobnih odnosa: velikodušnost, uslužnost i dobrotu.
“Mi želimo, potaknuti ljubavlju Srca Isusova, razmišljati o velikodušnosti. To nas milosrdno Srce podsjeća kako je naš Bog velikodušan, širokogrudan. Bog šalje velikodušno svojega Sina kako bi nas spasio od ljage istočnoga grijeha i vječne smrti”, rekao je fra Ivan podsjećajući kako Isusovu velikodušnost možemo vidjeti u njegovu javnom djelovanju. “Prepoznatljivost Kristova milosrđa očitovana je u tome što Isus želi komunicirati sa svima. On nije isključiv, nije pristran, raspoložen je za razgovor sa svakime, pa čak i s onima koji mu rade klopke. Nema u Isusa zatvorenih i zazidanih vrata”, ustvrdio je fra Ivan ističući kako se Isusova velikodušnost vidi i u njegovoj zapovijedi da molimo za naše neprijatelje. “Vjernička velikodušnost često nije razumljiva. Ovaj svijet tako ne postupa i ne čini. Zato je važno prihvatiti poziv na velikodušnost u kojoj nećemo biti poput drugih koji ne praštaju, koji ne vole svoje neprijatelje, koji zatvaraju srce i živote pred onima koji im čine zlo.”
“Jedan od osobitih načina izražavanja Kristove velikodušnosti vidimo i u njegovom hranjenju drugih. On hrani ono izgladnjelo mnoštvo, uzimajući njihovo maleno i čudesno umnažajući darove do mjere da uvijek ima viška. Krist uvijek daje i više nego što treba”, naglasio je predvoditelj duhovne obnove i rekao kako i sami primajući Božju velikodušnost u sakramentu pomirenja moramo znati darovati je u istoj velikodušnosti s onima s kojima svaki dan živimo.
“Mi često naše rane koje su nam drugi zadali čuvamo i držimo kao svoje pravo kojim možemo druge ucjenjivati umjesto da u život prenesemo riječ molitve ‘otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim’”, rekao je fra Ivan pozvavši da se oslobodimo malodušja, kukanja, malih očiju koje ne vide dobro, nego da budemo velikodušne osobe koje su zahvalne za ono što im se čini. “Velikodušna osoba čini velikim. Kraj njih porasteš jer te takva osoba zna pohvaliti, zna reći lijepu riječ, zna oprostiti”, naglasio je propovjednik.
U daljnjem razmišljanju fra Ivan se osvrnuo na dar uslužnosti podsjećajući kako se taj dar tiče našeg konkretnog služenja u životu. “Ima ljudi kojima je povjerena služba oca ili majke. Sav svoj život stave u službu tog malenog djeteta koje su spremni učiniti radosnima. Djeca su radosna jer su oko njih ljudi koji ih podižu. Biti sluga znači pohvaliti druge, podignuti ih poput malog djeteta, dati im na važnosti, osloboditi se škrtosti u riječima pohvale”, rekao je predvoditelj ističući opasnosti u služenju, a najveća je opasnost kad se osvrćemo na druge misleći da li i oni jednako služe drugima. “Isus ističe kako Sin Čovječji nije došao da bude služen nego da služi, zato je on i u ovom daru Duha izvrstan primjer koji valja nasljedovati.”
Razmatrajući o daru dobrote, fra Ivan se osvrnuo na riječi psalmista kako je puna zemlja dobrote Gospodnje. “I mi ćemo zaufano pjevati taj redak, ali često u konkretnom životu vidjet ćemo samo negativno, zlo, reći ćemo ‘evo, đavao je došao po svoje!’ Potrebno je otvoriti svoje oči za dobrotu i više vjerovati Božjoj riječi negoli se bojati grijeha te ne smijemo dobrotu svesti na neke svoje račune korisnosti.”
Nakon nagovora predvoditelja uslijedilo je Misno slavlje koje je predvodio fra Ivan u zajedništvu s braćom franjevcima fra Bojanom , fra Pavlom i fra Andrijom. Na početku homilije propovjednik je istaknuo kako smo pozvani svoje oči uzdići Gospodinu i dopustiti da on nasiti naše oči. “Često svoje oči hranimo na krivim mjestima, a mi smo gladni Boga živoga. Nasititi svoje oči možemo na Božjoj riječi i u slavlju svetih sakramenata”, pojasnio je fra Ivan podsjećajući na naše površne poglede kojima često sudimo druge.
“Kristu dolaze saduceji koji su svoj pogled vezali samo za Petoknjižje i šture propise, a zanemarili su da je Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev zapravo Bog živih. Isus u svojem odgovoru je jasan i kaže im da ne razumiju ni Pisama ni sile Božje. Razumjeti Pismo ne možemo bez Duha Božjega koji donosi jasnoću i poziva nas na svjedočanstvo”, istaknuo je predvoditelj i prisjetio se svjedočanstva svoje bake koja je svakodnevnom molitvom i njemu bila primjer vjere i pouzdanja u Boga. Nakon slavlja mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je pjesmom animirao fra Pavle Ivić u klavirskoj pratnji Magdalene Miočić.
Posljednji dan trodnevnice o blagosti, uzdržljivosti i vjernosti
Treći i posljednji dan priprave za župnu svetkovinu, u četvrtak 6. lipnja, započeo je zajedničkom molitvom Zlatne krunice i litanija Srcu Isusovu, a koju je predmolio fra Pavle. Nakon molitve uslijedio je nagovor predvoditelja trodnevnice fra Ivana koji je ovog posljednjeg dana svoju misao zadržao na darovima Duha: blagost, uzdržljivost i vjernost.
“U molitvi Zlatne krunice zazivamo Krista kao onoga koji je ‘blaga i ponizna srca’. Pristupiti njemu znači upoznati blagost kojom moramo biti poučeni. Dobar simbol blagosti jest svijeća. Ona izgara, ali daruje svjetlost i toplinu. Ako želimo biti blagi, morat ćemo izgarati iz ljubavi, a tada ćemo onima kraj nas darivati i toplinu i svjetlost”, rekao je fra Ivan nastavivši kako ćemo posve drugačije reagirati ako u svojoj blizini umjesto svijeće naiđemo na petardu. “Petarda budi strah, jer ako se upali, može te ozlijediti, ona buči, stvara eksploziju. Posve je suprotna od svijeće. A naši razgovori sa našim ukućanima, prijateljima, kolegama na poslu, više nalikuje petardi, a manje svijeći te gledamo hoće li netko planut i puknut ili ne”, pojasnio je fra Ivan objašnjavajući kako blagost možemo razumijevati i kao nježnost.
“Danas živimo u svijetu reklama. Gotovo ne možete proći gradom ili upaliti televizijski prijamnik, a da ne vidite neku reklamu za meku i nježnu kožu. Izmislili smo kreme za nježnu kožu, ali kao da nismo prihvatili milost Duha Božjega koja će nas učiniti nježnima, blagima. Mi smo pozvani, obučeni u nutarnju ljepotu Duha Svetoga, biti melem u životu po kojem će Bog djelovati na druge”, istaknuo je fra Ivan te upotrijebio sliku ruže koja ima svoj cvijet i svoje trnje na stabljici.
“U našim odnosima s drugima mi ponekad gledamo samo cvijet, a ponekad samo trnje. Zato što nekoga ne možemo prihvatiti čini nam se da u životu te osobe ima samo trnje, a nedostaje ljepota cvijeta. Bilo bi dobro u ovoj duhovnoj obnovi sebi priznati koga to ja u svom životu vidim samo kao trnje, a ne i kao cvijet”, zapitao se fra Ivan povezujući tu usporedbu sa životom sv. Franje koji se u borbi s tjelesnim napastima bacio u trnove ruže budući da je mislio da grubošću može izliječiti sebe. “U trenutku kad se Franjo bacio u trnje, trnje s ruža je nestalo. Kao da mu je Gospodin tim događajem posvijestio da se on ne želi objavljivati kroz grubost, nego kao Bog nježnosti. Bog ne želi kažnjavanjem doći do tvoga srca, nego po blagosti i nježnosti”, rekao je fra Ivan.
“Blagost podrazumijeva imati srce Samaritanca koji ranjenom neznancu previja rane i brine se za njega. Blagost pretpostavlja brigu za ranjenike. A koliki su samo ranjenici oko nas”, naglasio je propovjednik podsjetivši kako se blagost živi i kao sol zemlje i svjetlost svijeta jer u nježnosti je snaga.
U nastavku nagovora predvoditelj duhovne obnove zadržao se na uzdržljivosti ističući kako Katekizam Katoličke Crkve za uzdržljivost kaže da je ona odricanje od nečega svoga kako bi se suobličili Kristu i bili spremni za kraljevstvo nebesko. “Mi toliko puta robujemo svojim sebičnostima. Potrebno je umrijeti sebi kako bi davao život onima oko sebe. Zato je važno znati biti uzdržljiv od grijeha. Pokazati uzdržljivost od svojih ovisnosti o mobitelu, društvenim mrežama, slatkišima. Svoje ovisnosti najčešće prokazujemo u svojim opravdavanjima. Čim se opravdavaš nešto je krivo”, obrazložio je fra Ivan istaknuvši post kao izvrsni oblik uzdržljivosti.
“Našu uzdržljivost hranimo postom. Postom mi sebe tjelesno oslabimo, ali se duhovno jačamo. U postu učimo kruh piti, a vodu žvakati. Mijenjamo navike našega života”, pojasnio je fra Ivan, osvrćući se na vlastito iskustvo sudjelovanja u seminaru molitve, posta i šutnje. “Taj seminar ogoli. Vidiš sebe u skroz drugom svijetlu. Nema tamo priče. Čuješ poglede, čuješ lomljenje kruha, odgutaje sustolnika, kruljenje u stomaku. Kao da kroz sve to upoznajemo sebe i spoznajemo da nam se valja uzdržavati od naših nagona, naše divljine.”
Pred kraj svojeg promišljanja predvoditelj se zadržao na daru Duha vjernosti koji izrasta iz vjere. “Kad vjerujemo darujemo srce. Zato se povjerenje usko veže uz dragocjene odnose braka i prijateljstva. U braku se pred Bogom obećaje vjernost, i to u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti. Još je i lako biti vjeran dok je sve dobro, ali čim krene nešto zlo, kako lako padamo”, naglasio je fra Ivan spomenuvši i problem nevjernosti u brakovima.
“Uzor naše vjernosti jest Bog. Bog je vjeran svojim obećanjima, a mi ljudi padamo u nevjernosti. To je tako jasna slika apostola koji govore o vjernosti Učitelju, ali postaju vjerni tek po silasku Duha Svetoga. Zato nam je potreban Duh Božji koji nas podsjeća da se vjernost Bogu svjedoči u našoj svakodnevnoj vjernosti. Dao Gospodin da i mi jednom čujemo njegov jasan glas: ‘Valjaš slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti!’”, zaključio je fra Ivan.
Poslije razmatranja uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je u koncelebraciji sa župnikom fra Bojanom, župnim vikarima fra Pavlom i fra Andrijom predvodio fra Ivan. U homiliji fra Ivan je naglasio kako je naš vodič života Riječ Božja. “Mi bismo voljeli kad bismo mogli pitati Isusa dokle smo došli u našem hodu vjere. Idemo li dobro ili smo zalutali. Ali Krist nam uvijek odgovara kao i ovom pismoznancu, pozivajući nas na čuvanje zapovijedi ljubavi i prema Bogu i prema bližnjemu”, rekao je fra Ivan te ohrabrio okupljene da uvijek nastoje Božjom riječi ispreplesti svoje odnose i tako objaviti drugima da su obdareni radošću vječnom.
Na kraju euharistijskog slavlja župnik fra Bojan zahvalio je Bogu što nas je kroz ove dane po fra Ivanu poticao na otkrivanje njegove ljubavi prema nama. “‘Tko kuša taj tek pravo zna, što znači ljubav Gospodnja!’, poučava nas molitva Crkve, a mi smo ovih dana i kroz tvoju riječ spoznali da ti je Gospodin darovao ogromno iskustvo zajedništva s njime. Zahvalni za sve dobro koje nam je došlo po tebi, obećajemo i svoje molitve za tebe da i dalje služiš Gospodinu u mjestu koje čuva spomen na onu u čijem je krilu prvi put zakucalo Kristovo srce”, rekao je fra Bojan te pozvao okupljene i na sutrašnje slavlje svetkovine.
