Bar jednom godišnje bi trebalo ići negdje gdje nikad prije nisi bio, bar u vlastitoj domovini. Tom porukom se nastojimo voditi kada u dogovoru s našim župnikom fra Božidarom Šustićem i zborovođom Milanom Brkićem dogovaramo hodočašće i izlet koji organiziramo obično u proljeće. Ovaj put naš izbor je grad Knin.
Rano, u 6 sati 14. svibnja 2015. punim autobusom krećemo s Krnjeva u pravcu Senja, preko Gračaca u Knin. Vremenska prognoza nije obećavajuća, ali uz jutarnju molitvu časoslova i ”obećanje” našeg fra Božidara da nas prema jugu i Kninu čeka sunce, radosno putujemo prema Kninu. Pjesma ”Marijo svibnja kraljice” veselo zvoni našim autobusom. Brzo prolaze pejzaži naše puste Like, i zaista nakon kišne Rijeke kod Gornje Ploče na autoputu prema jugu ukazuje se sunce. Skrećemo prema Gračacu, a na prelijepim pašnjacima tek ponegdje se pojavi pokoja ovčica.
Ana nas upoznaje s bogatom poviješću grada Knina te čita crtice koje nas upoznaju sa bolnom, ali slavnom poviješću ovog područja u kojem su naši fratri imali važnu ulogu i dijelili sudbinu svog naroda. Dolazimo u Gračac te vrlo dobrom cestom nastavljamo prema Kninu. Sa lijeve strane pojavljuje se planina Dinara i velika kotlina sa izvorom rijeke Zrmanje, ubrzo se ispred nas pojavljuje markantno brdo sa kninskom tvrđavom, a ispod nje zavojitom cestom stižemo u Knin.
Naš župnik je s braćom fratrima dogovorio dolazak, pa nas fra Ivan dočekuje ispred nove prelijepe crkve Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Kao poveznica povijesti, sadašnjosti i budućnosti, nova crkva u Kninu nosi naslov: Gospa Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Knin je bio središte kraljevstva i crkve. On je i danas središte novije hrvatske povijesti. Pobuna protiv RH vođena je iz Knina, a isto tako sloboda RH rođena je u Kninu kad se zavijorio ponosni hrvatski barjak na kninskoj tvrđavi. Ulazimo u novu crkvu, razgledamo i divimo se njenoj ljepoti i bjelini. Upravo se vrši priprava za prvu pričest, od naših fratara doznajemo da ove godine imaju 200-tinjak prvopričesnika, vrlo lijepi broj za jedan grad od 16 tisuća stanovnika.
Pralik Gospe s lokaliteta Biskupija, čija se kopija nalazi u crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta
Slijedeće odredište nam je Kninska tvrđava sa muzejima gdje nas čeka naš vodič, gospođa Zoja Radić. Pod njenim stručnim i iscrpnim vodstvom upoznajemo prebogatu povijest kninske tvrđave te obilazimo novi muzej Oluje, arheološki i etnografski muzej. Kruna našeg obilaska je je vrh tvrđave sa hrvatskim stijegom i spomen bistom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, gdje se slikamo za uspomenu. Obilazak traje puna dva sata, vrlo je zahtjevan, ali i oni stariji su na kraju rekli da je vrijedilo truda i napora. Danas tvrđava zauzima prostor od 123.147m2 i pripada najvećim kulturno-povijesnim spomenicima u Hrvatskoj.
Tvrđava je duga 470m, široka 110m, a nadmorska visina joj je 344m. Po čitavoj tvrđavi vijugaju se golemi zidovi i bedemi koji su mjestimično visoki i preko 20 m. Redaju se zatim puškarnice, bojna mjesta, mračni hodnici, zdenci, mostovi, tajni prolazi i tvrđavska crkva Sv. Barbare posvećena Ćirilu i Metodu. Na tom prostoru podignuta je i spomen-bista (29. 9. 1995) fra Luji Marunu (1857.-1939.), franjevcu koji je prvi arheološkim krampom udario u kninsko tlo, te otkrio mnoge starohrvatske kulturne ostatke i tako udario temelje hrvatskoj arheologiji.
Naše hodočašće nastavljamo prema samostanu i crkvi Sv. Antuna Padovanskog, gdje imamo svečanu misu. Nakon mise gvardijan Marko Duran nas upoznaje sa poviješću ove crkve i župe. God. 1705. izgrađena je, na mjestu gdje je vjerojatno bila starohrvatska crkva, nova crkva Sv. Ante sa zvonikom. Već na početku Domovinskog rata pobunjeni Srbi samostan su oštetili, a crkvu Sv. Ante prvo oskvrnuli i opljačkali, a god. 1993. zapalili. Ostali su samo goli zidovi. Uništeno je sve što su fratri stoljećima marljivo skupljali. Odmah nakon oslobođenja Knina, 5. kolovoza 1995., franjevci se vraćaju zajedno sa svojim narodom u Knin i počinju obnavljati samostansku i župnu crkvu Sv. Ante, prema nacrtima zagrebačkih arhitekata prof. Nenada Fabijanića i Božidara Uršulića. Crkva je blagoslovljena 6. prosinca 1998. god. i od tada je u funkciji. Fra Marko je istaknuo da su vrlo zadovoljni odazivom župljana na svete mise i njihovom potporom crkvi, puno je mladih. Knin je među gradovima koji imaju najveći prirast stanovništva u Hrvatskoj. Najveći problem je velika nezaposlenost i problem sa otvaranjem radnih mjesta koji prijeti da ovaj grad ostane bez mladih, koji bi mogli otići kao i mnogi koji odlaze iz Hrvatske.
Nakon okrijepe u velikoj samostanskoj sali, gdje su nas fratri toplo dočekali te počastili sa domaćim pićima i odličnim vinima sa obližnjih Miljevaca (vrhunska plavina), uputili smo se uz pratnju fra Marka prema lokalitetu Biskupija te crkvi i svetištu sv. Marije Kraljice Hrvata (odnosno Gospe od Biskupije), koje se nalazilo u ovom selu. Ovdje je stolovao je biskup Kraljevine Hrvatske, od samog osnutka biskupije (zbog veličine biskupije, koja se rasprostirala do Drave, biskupa su nazivali i hrvatskim biskupom), 1040. sve do ukidanja biskupije 1493. . U istoj crkvi je nađen najraniji (datiran u 1050. godinu) znani pralik Gospe u starohrvatskoj umjetnosti, slavljen kao Gospa Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta.
Tu crkvu su bili svojim djelima ukrasili i hrvatski umjetnici Ivan Meštrović i Jozo Kljaković. Meštrović je graditeljske izvedbe u spomen crkvi u Biskupiji izveo u suradnji s arhitektom Haroldom Bilinićem. Ista djela su velikosrpski ekstremisti uništili, kao dio ideologije uništavanja svega katoličkog u koje su poistovjećivali sa hrvatstvom. Ipak crkva klesana od našeg tvrdog kamena je izdržala te je uređena i obnovljena. Ovdje se simbolično potvrđuju stihovi domoljubne pjesme: ”Tko na tvrdoj stini svoju povist piše tom ne može nitko prošlost da izbriše. Varaju se i ne misle tako, što se krvlju brani ne pušta se lako”. Mislimo da nas je ovaj posjet gradu Kninu sve duhovno obogatio i usuđujemo se reći ostavio pečat u našoj svijesti da se moramo više truditi i očuvati našu tradiciju i kulturu. Nakon ovog istinskog bisera povijesti i kulture, zahvalili smo se fratrima na bratskom dočeku, vodstvu i druženju te se uputili prema našoj Rijeci.
Priredili: Vijeće župnog pjevačkog zbora ”Fra Ivo Peran”
