“Počelo se prepoznavati tvoje djelo, a tvoje djelo je zaista velebno. Ti si zacijelo jedan od sjajnih izdanaka ove naše stare provincije i nadam se da će to tek biti otkriveno. Naime, često puta ističem, hrvatsku kulturu, a nadasve duhovnost, vjeru, obogatili su najviše ljudi koji su prevodili, radili, oblikovali liturgijske knjige. Zatim, drugi krug su ljudi koji su radili na prijevodima Biblije, a u treći krug crkvenih otaca spadaš ti sam. To su tri bitna kruga na kojima počiva ono što mi hoćemo. Sjećam se, pitao te Jure, tvoj otac: “Mate, čuo sam završio ti visoke škole, čime se ti to baviš?” Kaže: “Ćaća, ja se bavim onim ljudima koji su pripalili apostrof.” I kaže: “Dobro, sad razumijem”.
A što to nama znači? Nama znači neobično puno. Evo, smijem osobno reći, u životu ponavljam jedno dvadesetak rečenica, a uglavnom su te rečenice one koje si ti uprisutnio u hrvatski jezik. I smijem reći, nećeš se ti naljutiti, u tvom radu, mukotrpnom radu, radu koji je prepoznat i negdje često puta nije prepoznat, znao si reći “Proklet dan kad sam naučio prvo slovo!”. A danas kažem: “Blagoslovljen dan kada si naučio svako slovo, blagoslovljeno vrijeme u kojem si učio prvi jezik, drugi, treći, četvrti, peti, ne znam koliko ih već govoriš i znaš. Blagoslovljen jer tvojim djelom je kršćanska literatura u Hrvata zaista obogaćena i to su temelji iz kojih mi živimo, bez kojih ne možemo živjeti. Bavimo se, ako se nećemo baviti onim djelima; 10-ak knjiga, preko 40 znanstvenih članaka koje si ti objavio, bojim se da će nam sve nekako šuškati da tko podignute pločice, nema na čemu počivati.
Pa zato ti zaista hvala! Hvala također ljudima koji su te prepoznali i koji su uputili druge da te prepoznaju. Ovdje je naš dekan, profesori s fakulteta, tu je prof. Parlov, zatim profesorski zbor u Makarskoj, tu su dva profesora, predstavnici, koji su tebe prepoznali i koji su bili potpora. Zahvaljujem i posebno kažem još jedanput, ti si – tek je za otkriti, koliki si ponos naše Provincije. Zato neka je Bogu hvala, neka je blagoslovljen dan i tvoj rad! Nadam se da će on donijeti plodove. Nazarećanin nije baš vidio iza sebe plodove. Ljudski gledano, on je najveći gubitnik. Može ti izgledati da si i ti tako gubitnik. Ali evo, na kraju, u tvojim poznim godinama, već ipak se prepoznaje ono što si činio pa hvala Bogu, hvala tebi i hvala vama svima koji ste mu bili potpora.”
